Studija kaže da bi zagrevanje moglo da gurne još uragana ka američkim obalama

Studija kaže da bi zagrevanje moglo da gurne još uragana ka američkim obalama

Promjene u obrascima vazduha kako se svijet zagreva vjerovatno će podstaći više i gadnije uragane na istočnu i obalu Zaliva Sjedinjenih Država, posebno na Floridi, kaže nova studija.

Dok druge studije predviđaju kako će klimatske promene izazvane ljudima verovatno promeniti učestalost, snagu i vlagu tropskih oluja, studija objavljena u petak u časopisu Science Advances fokusira se na ključni aspekt kuda idu uragani.

Sve je u projektovanim promenama u upravljačkim strujama, rekao je vodeći autor studije Kartik Balaguru, naučnik iz Nacionalne laboratorije za klimu severozapada Pacifika.

„Duž svake obale oni nekako guraju oluje bliže SAD“, rekao je Balaguru. Upravljačke struje kreću se od juga ka severu duž Meksičkog zaliva; na istočnoj obali, normalno upravljanje zapad-istok je znatno smanjeno i može biti više od istoka prema zapadu, rekao je on.

Sve u svemu, u najgorem slučaju zagrevanja, broj puta kada oluja pogodi delove američke obale verovatno će se povećati za jednu trećinu do kraja veka, kaže studija, zasnovana na sofisticiranim simulacijama klime i uragana, uključujući sistem koji su razvili istraživači.

Predviđa se da će centralno i južno poluostrvo Floride, koje strši u Atlantiku, dobiti još veći porast uragana koji pogađaju obalu, navodi se u studiji.

Naučnici za klimu se ne slažu oko toga koliko je korisno fokusirati se na najgori scenario kao što to čini nova studija, jer mnoge kalkulacije pokazuju da je svet usporio povećanje zagađenja ugljenikom. Balaguru je rekao da, pošto njegova studija više gleda na promene upravljanja nego na snagu, nivoi zagrevanja nisu toliko veliki faktor.

Studija projektuje promene u vazdušnim strujama praćene zagrevanjem u ekvatorijalnom istočnom Tihom okeanu, nedaleko od obale Južne Amerike. Klimatske promene zagrevaju različite delove sveta različitim brzinama, a modeli pokazuju da se područje istočnog Pacifika brže zagreva, rekao je Balaguru.

To dodatno zagrevanje pokreće stvari kroz Rosbi talase, prema studiji – atmosferske talase koji se kreću od zapada ka istoku i povezani su sa promenama temperature ili pritiska, kao što su mlazni tok ili događaji polarnog vrtloga.

„Volim to da objašnjavam svojim studentima kao da kamen pada u glatko jezerce“, rekla je atmosferska naučnica Univerziteta u Albaniju Kristen Korbosijero, koja nije bila deo studije. „Grejanje je kamen, a Rosbijevi talasi su talasi koji zrače dalje od grejanja koje remeti ravnotežu atmosfere.

Talasi izazivaju cirkulaciju u suprotnom smeru kazaljke na satu u Meksičkom zalivu, što donosi vetrove koji duvaju od istoka ka zapadu u istočnom Atlantiku i od juga ka severu u Meksičkom zalivu, rekli su Korbosijero i Balaguru.

Takođe smanjuje smicanje vetra – što je razlika u brzini i smeru vetrova na velikim i malim visinama – navodi se u studiji. Smicanje vetra često obezglavljuje uragane i otežava razvoj oluja u nastajanju.

Manje smicanja vetra znači jače oluje, rekao je Balaguru.

Sve u svemu, struja upravljanja i promene smicanja vetra povećavaju rizik za Sjedinjene Države, rekao je Korbosijero u mejlu.

Korbosijero i još dva spoljna naučnika rekli su da studija ima smisla, ali ima ograničenja i nedostaju joj neki faktori.

Ne utiče na to gde se rađaju oluje, što je važno, a studija pretpostavlja globalni trend ka većem broju El Nino događaja, rekao je Džordan Džons, naučnik atmosfere u Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere i Laboratoriji za ekstremne klimatske uslove Univerziteta Purdue. Većina klimatskih simulacija više projektuje El Ninos, što je prirodno zagrevanje centralnog Pacifika koje menja vreme širom sveta i prigušuje aktivnost uragana na Atlantiku. Ali nedavna zapažanja „sugerišu državu više nalik La Nini“, rekla je ona.