Kako su njemački desničari postali problem za druge desničare

Kako su njemački desničari postali problem za druge desničare

Junski izbori za Evropski parlament i prema posljednjim istraživanjima neće biti prijatni za tradicionalne njemačke stranke.

Demohrišćani su negdje na trideset odsto podrške, ali čak tri stranke imaju petnaestak odsto – vladajuće Socijaldemokrate i Zeleni, kao i desničarska Alternativa za Njemačku (AfD).

I to iako AfD u programu za evropske izbore tvrdi da se bori protiv „ograničenja nacionalnog suvereniteta“ i raspodjele bogatstva ka siromašnijim zemljama putem evropskih propisa.

AfD navodi da će lako naći saveznike i u sličnim strankama iz drugih država EU.

Ali, ti „prijatelji“ u posljednje vrijeme zaobilaze AfD u širokom luku. Vijesti o novcu iz Rusije koji se sliva u tu stranku ili o kineskom špijunu u njenim redovima podstakli su i najveću dosadašnju saveznicu, francusku desničarku Marin Lepen, da još jednom promisli o saradnji sa AfD-om.

Kako je javio švajcarski Noje cirher cajtung, francusko Nacionalno okupljanje „razmatra mogućnost“ da napusti poslanički klub „Identitet i demokratija“ u Evropskom parlamentu – jedan od razloga je prisustvo AfD-a u tom klubu.

Daleko od toga da Marin Lepen nema nikakve veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom: osmjehivala se kad ga je posetila u Kremlju 2017, a njena stranka dobila je milione na zajam od banke bliske Kremlju.

Ali to se promijenilo. Lepen opet želi u Jelisejsku palatu i tu joj stavovi AfD-a tokom agresije na Ukrajinu očito smetaju. Ali, ne radi se samo o Rusiji.

Ovog aprila, tokom sastanka u Parizu, Lepen je od kopredsjednice AfD-a Alis Vajdel navodno tražila da joj napismeno garantuje da AfD nikada u svoj stranački program neće uvrstiti proterivanje stranaca iz Njemačke.

Desilo se to nakon što je obznanjeno da su neki političari AfD-a učestvovali na sastanku ekstremnih desničara gdje je bilo riječi o planu „remigracije“, protjerivanju migranata i ljudi stranih korena iz Njemačke.

Nakon toga su brojni političari AfD-a tvrdili da u pitanju nije ništa drugo nego deportacija odbijenih tražilaca azila. Navodili su da nemački državljani stranog porijekla nemaju čega da se plaše, kao ni oni koji legalno žive i rade u Njemačkoj.

Ali, nije samo Lepen nepovjerljiva prema njemačkoj desnici. Italijanska premijerka Đorđa Meloni, koja vodi desničarsku Braću Italije, ovog januara je ponovila da postoje „nepremostive razlike“ njene stranke i AfD-a, najprije oko odnosa prema Rusiji.

AfD kao da se trudi da dojučerašnjim saveznicima ponudi čitav katalog „nepremostivih razlika“.

Njihov glavni kandidat za evropske izbore Maksimilijan Krah postao je teret nakon što je njegov asistent uhapšen pod sumnjom da špijunira za Kinu. Krah je odstranjen iz predizborne trke.

Za njega se i dalje interesuje američki FBI, zbog navodnih isplata iz Rusije. Zbog navodnih para iz Rusije i Kine, tužilaštvo u Drezdenu protiv Kraha vodi dva postupka.

I drugi na listi AfD-a za Evropski parlament Petr Bistron donosi muke stranci. I on je osumnjičen da je dobio novac iz Moskve, a čak postoji i video-zapis na kojem se ljuti što mu je novac bio isplaćen u velikim apoenima.

Liberalni njemački ministar pravde Marko Bušman je izjavio da „moramo računati u narednim mjesecima i na nova otkrića osoba koje djeluju za strane države“.

AfD polaže velike nade u kandidata Zigberta Drezea. On se pak „proslavio“ fotografijom s rukom na srcu na ruševinama Hitlerovog bunkera u današnjoj Poljskoj. Poljacima se to nipošto nije dopalo.

Problem je i njegov automobil kojim ide u kampanju. Mercedes obojen u boje AfD-a, registrovan u Lajpcigu. Kompletna registracija glasi: L-AH-1818.

Ako bi neko i pomislio da je „AH“ slučajnost i da nije izabrano po inicijalima firera, tu su brojke da ga razuvjere. Jer „18“ je u neonacističkoj sceni samo zamjena za „AH“ – prvo i osmo slovo abecede.

To se možda dopada nekim simpatizerima AfD-a, ali ne baš desničarima u drugim evropskim zemljama. Tako će AfD vjerovatno osvojiti solidan broj mandata za Evropski parlament, ali će biti prilično usamljeni.