DW: Populistička trka na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori

DW: Populistička trka na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori

Građani Crne Gore glasaće 11. juna na vanrednim parlamentarnim izborima, čime će zaokružiti jedinstven ciklus od čak tri izborna procesa za manje od devet mjeseci. Kao i na lokalnim u oktobru prošle, te predsjedničkim u aprilu ove godine, i na junskim izborima očekuje se relativna pobjeda Pokreta „Evropa sad“ (PES), koji je preuzeo mjesto gradonačelnika Glavnog grada Podgorice, dok je njihov kandidat Jakov Milatović nedavno postao novi predsednik Crne Gore.

U trci je čak 15 izbornih lista, ali očekuje se da će se samo polovina naći u novom parlamentu.

Prema anketama, nakon „Evrope sad“ koju predvodi Milojko Spajić i koja juri trećinu ukupnog broja glasova, nalazi se koalicija „Zajedno“ okupljena oko Demokratske partije socijalista (DPS) i sa Danijelom Živkovićem na čelu. DPS je dominirao crnogorskom politikom 30 godina, ali je poraz njegovog dugogodišnjeg lidera Mila Đukanović od Milatovića na predsjedničkim izborima potvrdio novu političku realnost koja je započeta prije tri godine gubitkom vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima.

Treće mjesto mogla bi da osvoji koalicija Demokrata Alekse Bečića i URE, aktuelnog premijera Dritana Abazovića, a četvrto koalicija prosrpskih partija „Za budućnost Crne Gore“ (ZBCG), koju ovoga puta predvodi Milan Knežević.

Politički analitičar Predrag Zenović smatra da Crna Gora ulazi u fazu tipičnog višepartizma koji će sa sobom donijeti i nužnost koalicionih vlada. „’Evropa sad’ će biti stožer buduće koalicione Vlade, ali biće potrebna umješnost da se čitav proces iznese i formira stabilna vlast.

Izvjesno je da u toj novoj konstelaciji vlasti neće biti DPS-a, jer će se sve partije truditi da dodatno kapitalizuju svoju anti-DPS poziciju“, kaže Zenović za DW.

Politička novinarka lista „Vijesti“ Biljana Matijašević kaže da je najrealniji scenario da novu vladu formiraju PES, Demokrate i URA, i još neke partije manjinskih naroda

„To pokazuju i istraživanja javnog mnjenja, a i kod građana se osjeća zasićenost decenijskim politikama u kojima dominiraju identitetska i vjerska pitanja, dakle sve ono što dijeli građane. Oni, takođe, žele na političkoj sceni nove ljude kako bi im dali šansu da urade nešto po pitanju poboljšanja kvaliteta života, duboko svjesni da životni standard nije ni blizu standarda većine država Evropske unije“, kaže Matijašević za DW.

Ankete tako sugerišu da je matematički moguće da nakon ovih izbora prvi put u opoziciji budu dvije do sada najjače političke snage: DPS i koalicija „Za budućnost Crne Gore“, koja je bila okosnica Demokratskog fronta (DF), najjačeg subjekta u dosadašnjoj parlamentarnoj većini.

„Odlaskom, barem formalnim, Mila Đukanovića s funkcije lidera DPS-a i predsjednika države, ta stranka dodatno je oslabila što je, izgleda, uticalo i na DF, čije je političko djelovanje bilo fokusirano na borbu protiv Đukanovićevog režima“, smatra Matijašević.

„Sada već bivši DF malo šta ima da ponudi biračima. Oni se u kampanji uglavnom drže priče o Kosovu, a to je tema koja sve manje interesuje birače, jer su i tvrdi srpski nacionalisti sada svjesni da Crna Gora nema nikakvog uticaja na dešavanja na Kosovu.“

Matijašević ujedno očekuje da će i DPS zabilježiti mnogo slabiji rezultat nego na prethodnim parlamentarnim izborima.

„Jedan broj birača godinama je glasao za DPS samo zbog Đukanovića i oni se sada teško mire s činjenicom da Đukanović ne vodi glavnu reč u državi, tako da će, razočarani, ostati kući“, vjeruje novinarka „Vijesti“.

Zenović s druge strane podsjeća da je Đukanović imao važnu političku i državničku ulogu kao oličenje stabilokratskog režima i adrese na koju je od 1997. godine Zapad uvek mogao da računa kao garant izvjesnosti.

„Zapadni partneri će, odlaskom Đukanovića, tražiti novog aktera koji ima legitimnost i nedvosmislenu zapadnu orjentaciju. Đukanović je zasigurno bio najveći adut DPS-a, ali istovremeno i neko ko mu je oduzeo koalicioni kapacitet politikom podjela i identitetskog zaoštravanja. Vjerujem da će njegov odlazak donijeti pad DPS-u na ovim izborima, ali smatram da su unutarpartijske reforme, dugoročno gledano, šansa za tu partiju“, vjeruje Zenović.

On dodaje da prema partijama bivšeg DF-a i dalje postoje rezerve zapadnih država, čiji „meki“ uticaj na formiranje vlasti nije zanemarljiv.

„Koaliciona vlada bez ta dva politička subjekta bila bi tzv. ’koalicija minimalne pobjede’, pod uslovom da to izborni rezultat omogući. Ali bi ta Vlada morala da ima druge jake kohezione elemente da bi ostala trajna i dala rezultate“, smatra Zenović.

Kampanja za ove izbore se većim dijelom prvi put odmakla od identitetskih tema i u njoj uglavnom dominiraju često megalomanska obećanja vodećih partija koje najavljuju ekonomski procvat, dalje podizanje plata, penzija i socijalnih davanja, nove velike investicije i infrastrukturne projekte.

Zenovića kampanja podsjeća na tržišnu utakmicu, sa senzacionalnim obećanjima.

„Kao što nije bilo dobro naglašavati identitetske priče, posebno kada su isključujuće, tako ni klijentelistički model obećanja, neutemeljen u stvarnosti, može da uvede državu i društvo u period neizvjesnosti i krize. Treba da čujemo i kako, a ne samo šta se planira, da bismo znali koliko je to realno i uverljivo. U suprotnom, sve može postati populistička trka, koju po pravilu na kraju plate građani“, upozorava Zenović.

Da je kampanja populistička slaže se i Matijašević.

„Partije obećavaju, a kako će to ispuniti, razmišljaće kad budu na vlasti. S obzirom na to da su lideri PES-a, dok su bili ministri u Vladi, sproveli povećanje plata građanima, u velikoj su prednosti, jer su jedno obećanje već ispunili. Ostalim partijama je preostalo da krenu istim putem i obećaju povećanja plata, penzija i socijalnih davanja. Što se tiče rasta prosječne plate, to će tržište da reguliše, jer će nedostatak, prije svega sezonske radne snage, dovesti do rasta plata. Za ostala obećanja, moraće da se obezbijede izvori finansiranja, a ja još ne vidim da je neko iznio detaljan plan kako će to uraditi“, dodaje Matijašević.

Očekivanja Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država su da Crna Gora nakon izbora konačno dobije stabilnu Vladu koja bi ubrzala evropski put i nastavila reforme. No, česte svađe u vlasti u protekle tri godine nalažu oprez, jer bi i novu Vladu mogli da formiraju isti političari.

„Prioritet buduće Vlade trebalo bi da bude ekonomska stabilnost i dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24, na putu ka EU. Očekujem da, nakon što se podijele resori, Vlada bude stabilna i da će u Skupštini postojati dvotrećinska većina za rješavanja ključnih pitanja kao što su imenovanja u pravosuđu i izborna reforma“, veruje Matijašević.

Zenović zaključuje da prioritet buduće Vlade mora biti reforma svih segmenata državne uprave, odlučna borba protiv korupcije i kriminala i ubrzanje procesa evropskih integracija.

„Građani na te procese čekaju decenijama i smatram da su protokom vremena te ’Augijeve štale’ naše stvarnosti sve zapuštenije, a odgovornost novih elita i čitave zajednice utoliko veća“, zaključuje Zenović.