Najstariji fosili izuzetnih morskih gmizavaca pronađeni na Arktiku

Najstariji fosili izuzetnih morskih gmizavaca pronađeni na Arktiku

Ihtiosaurusi su bili uspešna grupa morskih gmizavaca koji su napredovali u doba dinosaurusa, od kojih su neki dostizali i do oko 21 metar dužine – što su u istoriji Zemljinih okeana premašili samo najveći od kitova.

Ali njihovo poreklo je bilo pomalo misteriozno. Fosili koji datiraju pre oko 250 miliona godina, otkriveni na surovom i udaljenom mestu – norveškom arktičkom ostrvu Špicbergen – sada pružaju iznenađujući uvid u porast ihtiosaurusa.

Istraživači su rekli da su pronašli ostatke najranijeg poznatog ihtiosaurusa, koji je živeo otprilike 2 miliona godina nakon najgoreg masovnog izumiranja na Zemlji koje je okončalo permski period, zbrisavši otprilike 90% vrsta na planeti usred masivnog sibirskog vulkanizma. Otkrivenih 11 repnih pršljenova ukazuje da je životinja bila duga oko 3 metra, što je čini vrhunskim grabežljivcem.

Poput kitova, koji su sisari, i raznih drugih loza reptila koje su naseljavale Zemljine okeane, ihtiosaurusi su evoluirali od predaka koji su hodali kopnom i prošli prelaz sa kopna na more.

Istraživači su mislili da bi bilo koji ihtiosaurus koji je živeo pre 250 miliona godina bio primitivna forma, nedaleko od svojih preteča na kopnu. Fosili su pokazali da je ovaj, koji još nije dobio naučno ime, anatomski prilično napredan.

„Pravo iznenađenje je bilo da se nakon niza geohemijskih, kompjuterizovanih mikrotomografskih i mikrostrukturnih analiza kostiju, ispostavilo da su pršljeni od veoma naprednog, brzorastućeg, verovatno toplokrvnog, krupnog tela, dugačkog oko 3 metra. i potpuno okeanski ihtiosaurus“, rekao je Benjamin Kear, kustos paleontologije kičmenjaka u Muzeju evolucije Univerziteta Upsala u Švedskoj i glavni autor istraživanja objavljenog u časopisu Current Biologi.

„Implikacije ovog otkrića su višestruke, ali što je najvažnije ukazuju na to da se dugo očekivani tranzicioni predak ihtiosaurusa morao pojaviti mnogo ranije nego što se ranije sumnjalo“, dodao je Kir.

U svetlu ovog otkrića, može biti da je poreklo ihtiosaurusa prethodilo događaju masovnog izumiranja do možda 20 miliona godina, rekao je Kear. Period trijasa koji je usledio nakon masovnog izumiranja bio je početni čin doba dinosaurusa, iako su se najstariji poznati dinosaurusi pojavili tek pre oko 230 miliona godina.

Mesto gde su fosili pronađeni je klasičan arktički pejzaž sa visokim snegom prekrivenim planinama duž obale dubokog fjorda. Fosili su otkriveni duž rečnog kanala napajanog topljenjem snega koji seče slojeve stena koji su nekada bili mulj na dnu mora. Dok danas na Špicbergenu postoje polarni medvedi i beluga kitovi, pre 250 miliona godina tamošnje more je vrvilo ribama, ajkulama, amonoidima nalik granatiranim lignjama i morskim vodozemcima nalik krokodilima zvanim temnospondili.

Masovno izumiranje uzdrmalo je kopnene i morske ekosisteme i otvorilo mogućnosti novim vrstama da ispune ekološke uloge koje su ispraznila izumrla stvorenja. Ihtiosaurusi su brzo postali dominantni i opstali do pre oko 90 miliona godina.

Mnogi ihtiosaurusi su izgledali kao delfini, osim sa vertikalnim, a ne horizontalnim repnim metiljima. Drugi su ličili na velike kitove. Najveći je uključivao Shastasaurus, na oko 70 stopa (21 metar). Jeli su ribu i lignje. Fosili pokazuju kako ihtiosaurusi rađaju svoje mlade.

Do sada, najstariji poznati član loze ihtiosaurusa bio je 16 inča (40 cm dugo) stvorenje po imenu Cartorhinchus koje je živelo pre 248 miliona godina u Kini.

Istraživači su poslednjih decenija identifikovali najranije oblike kitova, uključujući i onaj koji se zove Ambulocetus, nazvan „kit koji hoda“ jer je zadržao udove koji su mu omogućavali da se i dalje kreće po kopnu.

„Najuzbudljivije je to što je misteriozni „hodeći“ predak ihtiosaurusa nesumnjivo još uvek tamo i čeka da bude otkriven“, rekao je Kir. „Tek sada ćemo morati da počnemo da tražimo još starije stene, što je upravo ono što ćemo raditi na našem sledećem putovanju u lov na fosile na Špicbergen ovog ljeta.