Premijer Mađarske Viktor Orban podigao je dosta prašine kada je, svega nekoliko dana nakon što je njegova zemlja preuzela predsjedavanje Savjetom EU, odlučio da krene u „mirovnu misiju“ koja ga je odvela od Kijeva i Moskve do Pekinga i Vašingtona.
Tokom posjete Kijevu, prve od početka vojne operacije u Ukrajini, Orban je rukovodstvo te zemlje pozvao da razmotri započinjanje pregovore sa Rusijom.
„Zamolio sam predsjednika da razmotri da li bi brzi prekid vatre mogao da se iskoristi za ubrzanje mirovnih pregovora. Zahvalan sam na njegovom iskrenom dijalogu i njegovim odgovorima“, rekao je mađarski premijer nakon sastanka za Vladimirom Zelenskim.
Orbanova posjeta Moskvi, prva nekog zapadnog lidera od aprila 2022, privukla je daleko više negativnih reakcija u Evropi. Orban i ruski predsjednik Vladimir Putin su razgovarali o „najkraćem izlazu“ iz sukoba, iako pozicije Moskve i Kijeva ostaju veoma „daleko jedna od druge“, priznao je mađarski premijer.
„Još mnogo koraka mora da se preduzme da bismo se približili rješenju rata. Ipak, već smo preduzeli najvažniji korak – uspostavljanje kontakta, i nastaviću da radim na tome u budućnosti“, rekao je Orban u Moskvi.
Zvaničnici Evropske unije, međutim, nisu bili oduševljeni Orbanovom posjetom ruskoj prijestonici. Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel i visoki predstavnik za spoljnu politiku Žozep Borelj distancirali su se od Orbana, ističući da on nema nadležnost da predstavlja EU, te da je u Moskvu otišao u svojstvu premijera Mađarske.
Orbana su kritikovali i premijer Poljske Donald Tusk, premijerka Estonije Kaja Kalas i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.
Treći čin „mirovne misije“ Orbana je odveo u Peking, gdje se sastao sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom. „Kina je ključna sila u stvaranju uslova za mir u rusko-ukrajinskom ratu“, napisao je on na Iksu.
Stevan Gajić sa Instituta za evropske studije za RT Balkan kaže da je Orban jedini političar velikog formata u EU, što je pokazao i svojom poslednjom mini-turnejom.
„On ima saveznika u slovačkom premijeru Robertu Ficu, koji je zbog svojih stavova i nastradao. Iz odsustva reakcija u EU smo vidjeli koliko im nije stalo do Fica i koliko zapravo osjećaju frustraciju prema toj koaliciji otpora ratu. Orban je prije svega u njenom centru, ali on pokušava da povuče i Srbe, to jest Srbiju i RS, i Austriju“, ukazuje on.
Gajić ističe da Orban želi da bude posrednik u sukobu, ali da je svjestan da to u ovom trenutku nije pretjerano realistično.
„On radi nešto slično onome što je svojevremeno radio i De Gol: izdvajanje iz NATO-a. On ga neće blokirati, ali neće ni učestvovati u tom ratu. Ako se uključi u rat, Evropa će biti spržena. Orban želi da u neposrednom okruženju napravi krug zemalja koje su protiv rata. Nažalost, tu neće biti nekih ključnih zemalja, poput Rumunije i Poljske“, ukazuje Gajić.
Orbanova „mirovna misija“ naišla je na izrazito loše reakcije u Briselu, a pojedine diplomate već pričaju da je mađarsko predsjedavanje Savjetu EU „mrtvo“, pisao je „Politiko“ prije nekoliko dana.
„Države članice su već bile iziritirane motom MEGA (Načinimo Evropu ponovo velikom). Ali sastanak sa Putinom će trajno zasijeniti mađarsko predsjedavanje Savjetu EU“, rekao je neimenovani evropski diplomata za taj magazin, dodajući da se „takvim sastankom predsjedavanje završava prije nego što je zaista počelo“.
Pojedini komentatori već su počeli da govore o tome da bi Mađarskoj trebalo oduzeti predsjedavanje Savjetu EU, odnosno da bi je trebalo „preskočiti“ i tu privilegiju dodijeliti sledećoj zemlji u redu – Poljskoj.
Takav scenario je moguć, za promjenu redosljeda bi u Evropskom savjetu moralo da glasa četiri petine zemalja članica EU. Međutim, takav scenario djeluje malo vjerovatno, prije svega zbog nespremnosti većine država članica da povlače toliko „radikalne“ poteze.
„To šta će Evropljani njemu uraditi – to je smiješno. Orban ima čvrstu poziciju u svojoj zemlji i to govori o impotenciji ‘ratne’ politike koja dominira u evropskim zemljama, koje su vazali u odnosu na NATO“, ističe Stevan Gajić.
Sagovornik RT-a ukazuje da je pozicija mnogih evropskih lidera oslabljena rezultatima nedavnih izbora, prije svega za Evropski parlament, na kojima su antiratne partije – kako na desnici, tako i na ljevici – ostvarile dobre rezultate.
„Vjerujem da Orban na toj atmosferi želi da ojača anti-NATO raspoloženje, i to ne samo u Evropi“, zaključuje Gajić.
Stiče se utisak da se mađarski premijer ne obazire previše na negodovanja iz Brisela. Na kraju krajeva, ovo nije prvi put da je izazvao kontroverze, a nakon odlaska Marka Rutea sa vrha holandske vlade, Orban je sada ubjedljivo najiskusniji lider u Evropskoj uniji, sa blizu 20 godina premijerskog staža.
Orban je nastavio sa svojom „mirovnom inicijativom“ i tokom Samita NATO-a u Vašingtonu, kada je pozvao Tursku da se pridruži njegovim naporima. Koliko će u tome imati uspjeha – vrijeme će pokazati, ali ostaje zapisano da je mađarski premijer jedini zapadni lider koji je makar pokušao da promijeni status kvo i pokrene istinske promene.
