U Narodnom muzeju Srbije izložen spisak spašene djece Diane Budisavljević

U Narodnom muzeju Srbije izložen spisak spašene djece Diane Budisavljević

Spisak sa podacima oko 5.800 srpske djece spašene iz ustaških logora Nezavisne Države Hrvatske biće izložen narednih deset dana u Narodnom muzeju Srbije, najavio je danas direktor Muzeja žrtva genocida Dejan Ristić.

Na konferenciji za novinare u Narodnom muzeju Srbije, Ristić je rekao da će potom spisak djece, koju je spasla Diana Budisavljević sa svojim saradnicima 1942. godine, biti vraćen u Muzej žrtava genocida.

Ristić je istakao da je spisak Budisavljević autentičan dokument nastao 1942. godine i jedno „od najznačajnijih otkrića u srpskoj istoriografiji poslednjih decenija u kontekstu Drugog svjetskog rata“, a u medijima je već poznat kao „srpska Šindlerova lista“.

Spisak je pronađen u Zavodu za gluvonemu djecu iz Zagreba, ali direktor Muzeja Dejan Ristić navodi da ne smije otkrivati metode i postupke dolaska do njegovog dolaska, budući da, kako kaže, paralelno sa radom Muzeja postoje druge instance koje rade na pronalasku istih materijala radi njihovog uništenja. U toku je, ističe Ristić, neprestana trka za spašavanje srpske istorije.

Spisak sadrži sve relevantne lične podatke, koji omogućavaju da tadašnja djeca, sada sjede starine, odnosno njihovi srodnici i potomci mogu doći do saznanja o stvarnom identitetu, napomenuo je Ristić.

Prema njegovim riječima, spisak sadrži redni broj, ime i prezime djeteta, ime oca i majke, mjesto rođenja, datum i naziv ustaškog logora smrti iz koga je spašeno, kao i procjenu starosne dobi i podatke kome je dijete dato na usvajanje i hraniteljstvo.

Ristić je dodao da se Muzeju žrtava genocida od petka, kada su objavili da posjeduju do tada nepoznati spisak, javio veliki broj srodnika i potomaka sa molbom da izvrše uvid u spisak.

Javio se i izuzetno veliki broj institucija iz sveta čestitajući na epohalnom otkriću. S pravom stručnjaci izveštavaju da je eksplodirala istoriografska bomba i da su Srbi konačno došli do svoje ‘Šindlerove liste’“, napomenuo je Ristić.

Direktor Muzeja žrtva genocida je istakao da ta ustanova neće prestati da traga za važnim istorijskim dokumentima o žrtvama genocida kog je počinila NDH.

Ristić se zahvalio najvišim državnim organima Srbije što pružili neophodnu podršku da Muzej dođe ne samo do spiska Budisavljević, nego i do drugih dokumenata koji omogućavaju da se upotpune saznanja o stradanju Srba tokom Drugog svjetskog rata.

Spisak Budisavljević je digitalizovan i zainteresovani građani mogu koristiti njegove podatke zahvaljujući digitalnoj kopiji, ili putem mejla ili telefona, dok će „original biti davan isključivo u opravdane svrhe“, napomenuo je Ristić.

Prema njegovim riječima, Muzej je došao u posjed spisak prošle godine, izvršene su analize autentičnosti i odlučeno je da bude predstavljen javnosti nedavno povodom Dana Muzeja. Ristić je napomenuo da je teško reći koliko je još bilo dječjih imena, pošto je kartoteka Diane Budisavljević otuđena u prvim danima nakon rata i još nije pronađena.

Ali spisak sadrži identične podatke kao i kartoteka. Ona je preuzimala podatke iz ovog spisak za svoju kartoteku i to je ono što je njegova najveća vrijednost. Osim činjenice da je potpuno autentičan. Nastao je prije nastanka kartoteke, rekao je Ristić.

Prema njegovim riječima, uz ovaj spisak postoji još jedan artefakt, koji ovaj put nije izložen, jer mora proći restauraciju i konzervaciju.

U jednom malom papirnatom zavežljaju, spajalicom je bio prikačen mali predmet – dječije naušnice. Kada otvorite zavežljaj na njemu je istim rukopisom kojim je popunjavan spisak napisano: Radmila Radonjić, 8. septembar 1942. Naušnice. I krstić, objasnio je Ristić.

Djevojčica se nalazi u spisku Budisavljević i spašena je 18. avgusta 1942. iz logora u Staroj Gradišci, dodao je Ristić.

„Ali je kao i značajan broj djece, bila u tako lošem zdravstvenom stanju usled posledica torture i izglađivanja da joj nije bilo spasa i preminula je posle nekoliko dana“, rekao je Ristić.

Direktorka Narodnog muzeja Srbije Bojana Borić Brešković je ocijenila da je spisak „epohalno otkriće Muzeja žrtava genocida“, čija je vrijednost u nemerljivom istorijskom, kulturnom i duboko čovječnom doprinosu kulturi sjećanja.

Prema njenim riječima, spisak je autentičan dokument, prvorazredan istorijski izvor i „svjedočanstvo od neizmjerne vrijednosti“.