Aplauzi sa tribina za pomiješane emocije, Crna Gora će protiv ovakve Mađarske i u gostima imati šansu

Aplauzi sa tribina za pomiješane emocije, Crna Gora će protiv ovakve Mađarske i u gostima imati šansu

Crna Gora je igrala da pobijedi, na kraju je morala da se zadovolji bodom protiv nosioca grupe – 0:0 sa Mađarima u prelijepom fudbalskom ambijentu pod Goricom.

Aplauzi sa tribina nakon posljednjeg sudijskog zvižduka španskog arbitra Hesusa Hila Mansana pokazali su kakav je tim Miodraga Radulovića ostavio utisak protiv tima koji je ne tako davno pobijedio u Njemačkoj i u Engleskoj.

Na konačan ishod, ipak, može da se gleda iz dva ugla.

Crna Gora može da žali, jer su je u prvom poluvremenu centimetri dijelili od vođstva – Mađar Nađ je pogodio prečku sopstvenog gola, kada je Dibus već bio savladan, sjajan šut Savićeviča iz daljine mađarski golman je vrhovima prstiju sklonio u korner, a majstorski udarac Stevana Jovetića iz okreta sa 20 metara završio je tik pored stative.

Crna Gora može i da bude zadovoljna, jer je u nastavku meča, koji je imao sličan tok kao prošli protiv Srbije, izbjegla sudbinu iz tog duela – Mađari su se opasno približili našem golu, prijetili dominacijom, iako nisu stvorili neku dobru šansu.

Pokušaj Šalaja glavom iz prvog poluvremena na kraju je ostao upisan kao najopasniji koji su imali gosti.

Mađari su se pokazali kao čvrst, ozbiljan tim, fizički spreman, ali i sastav koji očigledno ima problem kada treba da napadne, kome nedostaje klasa u posljednjoj trećini.

Crna Gora se, barem dok je imala snage, odlično suprostavila Mađarima napadačkim bljeskovima i kontranapadima, a protiv takvog rivala sigurno će imati šansu i u gostima.

Na kraju, osvojeni bod ostavlja crnogorski tim u igri i prolongira sve za septembar i jesen kvalifikacija, makar se za Euro vizu moralo na beogradsku „Marakanu“ i budimpeštansku arenu „Ferenc Puškaš“.

Da bi se tamo odlučivalo, Crna Gora treba da riješi mečeve protiv timova koji nemaju šansi da se domognu završnice – Litvanije u gostima, Bugarske kod kuće. To će biti naredni zadarak, nimalo lako, koji Miodrag Radulović sa svojim fudbalerima treba da riješi.

„Sokoli“ nisu napravili impuls kakav moraju da naprave ako žele na veliko takmičenje, ali nisu ni ispali iz trke – borba se nastavlja.