Kada je moja prababa Emina stavila ruku u sepet sa zlatnicima, utonula joj je do lakta. Niko nije mogao da zna koliko je tu bilo zlatnika, odnosno novca, priča Ulcinjanin Genci Nimanbegu kako je njegov pradjed Rešit , sa još trojicom braće, daleke 1916. godine u Aleksandriji, u Egiptu, prodao veliki prekookeanski jedrenjak “Poschich” (Poščić), koji je ranije nosio naziv “Hrvatska”.
Tako je, osim školskog broda “Jadran”, koji je uprkos neslaganjma oko vlasništva, neraskidivi dio istorije i Crne Gore i Hrvatske, još jedan veličanstveni jedrenjak dijelio sudbinu susjednih zemalja.
Zato je zaslužna ugledna ulcinjska porodica Nimanbegu iz Starog grada, koja je iznjedrila brojne poznate pomorce i kapetane. Braća Jakup , Husein , Malić i Rešit Nimnabegu od brodovlasnika Poščića kupili su jedrenjak 1909. godine. Prethodno, brodovlasnik Poščić je 1882. godine kupio brod “Hrvatska”, koji je izgrađen u Senju 1874.
Kapetan broda od 1909. godine bio je najstariji brat, Jakup, inače prvi kapetan duge plovidbe Knjaževine Crne Gore.
“Moji preci nijesu bili jedini vlasnici. Suvlasnički dio imali su i neki pomorci iz Skadra, ali ne znam ko su bili oni”, priča Nimanbegu.
Kaže da se i po slikama može vidjeti da je jedrenjak bio jedan od tada najvećih brodova na Jadranu.
Bark “Hrvatska” je od 1874. do 1882. godine imao impresivnu listu putovanja, od koji se izdvajaju ona od Manile do Londona, koje je trajajo 157 dana, i od Londona do Hong Konga – 134 dana.
“Brod je plovio po Jadranu i Mediteranu dok je je bio u vlasništvu naše familije. Zbog ratnih dešavanja, zadržan je u Aleksandriji u Egiptu gdje i kasnije i prodat Italijanima”, priča Nimanbegu.
Kaže da je prodaja “Poščića” ekonomski znatno ojačala familiju. Kupljeno je više kuća i maslinjaka, a Jakup i Rešit kupili su za svoje potrebe manji brod “Due Frateli”.
“Taj brod konfiskovala nam je vlast pred kraj Drugog svjetskog rata. Znam da je kasnije služio za prevoz putnika od Virpazara do Plavnice”, kaže Nimanbegu.
Jedrenjak “Hrvatska” je bio veliki jedrenjak s tri jarbola koji je plovio po cijelom svijetu.
Porodica Nimanbegu sa ortacima je 1916. brod prodala Italijanima i od tada je plovio pod imenom “Ovidio P.” za firmu “Perelli e Filli” iz Livorna.
Prema podacima iz knjige “Onput kad smo partili” R. Barbalića i I. Marendića , brod je ponovo prodat 1924. brodaru Alesandru Boccardu iz La Spezie i dobio je novo ime – “Cheren”.
Plovio je punih 58 godina, a iz registra brodova nestao je 1932. godine.
Brod je 1874. plovio na relaciji Njujork-Falmouth 35 dana, 1875. od Londona do Hong Konga 134 dana, a godinu kasnije od Manile do Londona punih 157 dana, odnosno više od pet mjeseci.
Iste godine od Londona do Filadelfije trebalo mu je 47 dana, a 1878. od Trsta do Njujorka 62 dana.
Putovanje od Filadelfije do Rijeke 1883. trajalo je 63 dana.
