Zaštitniku ljudskih prava i sloboda građani su se najviše žalili na loše funkcionisanje i dostupnost zdravstvenih usluga, propuste u informisanju i liječenju pacijenata i neadekvatnu komunikaciju sa ljekarima.
Veliki broj pacijenata u 2023. godini ukazivao je na problem dugog čekanja na pojedine specijalističke preglede i intervencije, smatrajući da im je ugroženo zdravlje.
Kada je riječ o djeci, njihovi roditelji i staratelji obraćali su se Ombudsmanu najčešće zbog nedostatka pedijatara u pojedinim sredinama, dugo čekanje na preglede, liječenje najmlađih sa psihijatrijskim problemima, urgentnu medicinu…
Prema izvještaju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, u 2023. godini bilo je više predmeta koji se odnose na dugo čekanje djece na pregled specijaliste ili dijagnostičke procedure, zbog čega je ta institucija ukazala Ministarstvu zdravlja i Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) da zajedno unaprijede uslove za ostvarivanje zdravstvene zaštite u Institutu bolesti djece. Preporučili su im da angažuju potreban broj ljekara, poboljšaju prostorne uslove, ali i da razmotre mogućnost edukacije građana o ostvarivanju prava na efikasnu zdravstvenu zaštitu, posebno na obavezu odjavljivanja zakazanih termina.
“Zaštitnik je zapazio da se u KCCG – Institutu za bolesti djece obavljaju različite dijagnostičke metode, ultrazvučno i MR snimanje. Shodno Zakonu, zdravstvenu zaštitu na primarnom nivou građani ostvaruju preko izabranog tima doktora medicine ili izabranog doktora medicine za odrasle ili za djecu, tako da je uspostavljen sistem zakazivanja i ultrazvučnih pregleda za djecu od izabranog pedijatra. Međutim, često se dešava da se jedan broj pacijenata ne pojavljuje u zakazanim terminima, a da ustanovu pacijenti/roditelji ne obavještavaju o tome, te se ti termini ne oslobađaju iz sistema”, ističe se u izvještaju.
Zato je Zaštitnik ukazao i da građani treba da imaju dužnu pažnju i odgovornost da obavijeste zdravstvenu ustanovu ukoliko ne mogu doći na pregled u zakazanom terminu, kako bi se oslobodilo vrijeme za nekog drugog i smanjio period čekanja na pregled.
Predstavnici institucije Zaštitnika, tokom obilaska opština i zdravstvenih ustanova, zapazili su i da se pojedina mjesta suočavaju sa problemom nedostatka pedijatara koji odlaze na rad u inostranstvo ili privatni sektor.
Na isti problem, tvrde, ukazali su nadležnima.
Ombudsman je konstatovao i da, iako u prošloj godini nije bilo predmeta koji su se odnosili na zaštitu djece sa psihijatrijskim problemima, još ne postoje uslovi za bolničko liječenje u okviru postojećih ustanova, što predstavlja problem za najmlađe koji imjaju poteškoće sa mentalnim zdravljem.
Institucija Zaštitnika podsjetila je na pravo djeteta na blagovremenu zdravstvenu zaštitu, čiji je jedan od vidova vakcinacija protiv zaraznih bolesti. Konstatovano je da je u maju 2023. počeo sa radom kol centar za podršku imunizaciji i zaštiti djece od zaraznih bolesti čiji je cilj da se na naučno zasnovanim i ispravnim informacijama, roditelji upoznaju sa istinitim i provjerenim činjenicama u vezi sa imunizacijom djece.
“Stručna lica treba da informišu roditelje/staratelje djece o rizicima koje nosi izostanak vakcinacije i opasnostima od bolesti kao što su morbili, zauške i rubela, takođe odgovaraće i na njihova pitanja i nedoumice na stručan kao i razumljiv način”, navodi se u izvještaju.
Zaštitnik je preporučio nadležnima da nastave sa sprovođenjem informativne kampanje za roditelje/staratelje o značaju vakcinacije, ali i da podstiču ranu dijagnostiku i intervencije u razvojnim poremećajima djece.
Zaštitnik je u izvještaju posebno skrenuo pažnju na predmet formiran po pritužbi pacijentkinje na rad nefrološko-urološkog konzilijuma KCCG, zbog nemogućnosti da ostvari pravo na transplantaciju bubrega sa nesrodnim donorom, na teret Fonda za zdravstveno osiguranje.
“ Ispitujući ovaj predmet na sveobuhvatan način, sa aspekta pozitivne obaveze državnih organa da preduzmu dovoljne i odgovarajuće mjere i aktivnosti, u cilju obezbjeđenja adekvatne, efikasne i blagovremene zdravstvene zaštite podnositeljke pritužbe, u skladu sa međunarodnim standardima, Zaštitnik je mišljenja da Ministarstvo zdravlja, nije ispunilo svoje pozitivnu obavezu da proaktivnim djelovanjem, potpisivanjem sporazuma o saradnji sa stranim državama, kreiranjem i implementacijom neophodnih protokola i strategija, te sprovođenjem aktivnosti usmjerenih na kontinuiranu popularizaciju i prosvjećivanje građana o značaju davanja organa za presađivanje, uspostavi održivi i kvalitetni nacionalni transplantacioni program”, navodi se u izvještaju.
Zaštitnik je Ministarstvu zdravlja dao određene preporuke i istovremeno upozorio da odsustvom proaktivnog i preventivnog djelovanja u oblasti transplantacione medicine i nepreduzimanjem dovoljnih i adekvatnih mjera da se pacijentima koji se nalaze na nacionalnoj listi čekanja na transplantaciju organa, u što kraćem roku obezbijedi odgovarajući organ i omogući da im se izvrši transplatacija organa, u državi ili u inostranstvu, u skladu sa međunarodno priznatim principima kvalitetne zdravstvene zaštite, može imati za posljedicu ugrožavanje zdravlja pacijenata i vođenje postupaka i utvrđivanje odgovornosti države, ne samo na nacionalnom nivou, već i pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Zaštitnik je u izvještaju o radu za prošlu godinu ukazao da dokumentovanje medicinskih dokaza mučenja zahtijeva specifično znanje ovlašćenih ljekara jer takva informacija može potkrijepiti navode pojedinca o torturi, ali da i dalje postoji loša praksa da ljekarski pregled lica na kojim su uočene povrede ne obavljaju u svemu u skladu sa pravilima ustanovljenim Istanbulskim protokolom.
“Prenatrpanost soba kao i uslovi smještaja u Istražnom zatvoru su problemi koji opterećuju pritvorena lica i lica koja izdržavaju kaznu zatvora, a na koje Zaštitnik kontinuirano ukazuje”, piše u izvještaju.
Institucija Zaštitnika naglasila je da se u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru već godinama ukazuje na slab materijalni položaj, infrastrukturu i nedostatak kadrova.
“Zaštitnik primjećuje da se pacijenti u svakom momentu ne slažu sa hospitalizacijom odnosno daljim boravkom u bolnici. U ovom kontekstu je veoma važno da pristanak na liječenje bude slobodan i zasnovan na tačnim informacijama, dok se u protivnom moraju obezbijediti garancije prava koje važe kod prisilne hospitalizacije”, zaključuje se u izvještaju.