NVO Centar za građanske slobode (CEGAS) smatra da Izmjena Zakona o državnom tužilaštvu ima brojne nedorečenosti i praznine kao i da su izmjene u velikoj mjeri površne, a ne suštinske.
U nastavku prenosimo njohovo saopštenje:
„Na pojedinim mjestima imamo članove u mogućoj koliziji, uz određene novine koje treba pohvaliti. Sastav članova Tužilačkog savjeta je za crnogorske prilike problematičan, razumijevajući potrebu da se uvaži stav Venecijanske komisije, pa tako imamo 5 članova koji dolaze iz tužilaštva, a 5 onih koji posredno ili neposredno bira Parlament“.
Ali ne smijemo zaboraviti da negativna solidarnost tužioca/teljki i postojanje slabe kritičke misli prema sopstvenom i radu drugih kolega/inica, vodila nas je do toga da su svi ocjenjivani najvisočijom ocjenom, a onda i da disciplinski postupci i postupci pred Komisijom za etički kodeks, nijesu dali nikakve rezultate, kao i to da nas je skorija promjena članstva TS dovela do nekih, nemalih rješenja.
Ovakav izbor članstva bi nas vratio u pređašnje stanje, posebno ako uzmemo u obzir mali broj istaknutih pravnika (svega 3).
Razumijevajući zaštitu toka postupka, kao i zaštitu pojedinosti iz predmeta o kojima se raspravlja, ne vidimo, zašto o javnosti postupka utvrđivanja disciplinske odgovornosti može odlučivati državni tužilac o čijoj se odgovornosti odlučuje. Ne vidimo gdje se tu vodilo računa o zaštiti ostalih kojih se predmet tiče i o kojima se raspravlja na sjednici TS?
CEGAS smatra da se ovo pitanje rješava na nivou TS, u skladu sa Poslovnikom o radu, koji je i do sada uređivao ovo pitanje.
U slučaju određivanja vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva, vršilac dužnosti se bira iz reda državnih tužilaca Vrhovnog državnog tužilašta – smatramo da to nije dobro rješenje jer nije u saglasju sa uslovima za izbor vrhovnog državnog tužioca, a s obzirom na to da ima sva prava i obaveze kao i VDT, nije jasno odakle proizilaze ova ograničenja.
Dodatno, ovime se može podsticati solidarnost među vrhovnim državnim tužiocima, koji su najbliže sarađivali sa onim koji odlazi sa te funkcije, tj. VDT. Ovo čini povraćaj na raniji Zakon o državnom tužilaštvu iz 2015., sa još užim (rigoroznijim) krugom za izbor v.d. VDT, jer je tada izbor bio širi, makar na sva tužilaštva.
Ističemo da u zakonu nije jasno uređeno na koji način se članstvo u TS, nakon izlaska iz njega, ne smije upotrijebiti za napredovanje u poslu.
Na koji način će se vrednovati kvantitet rada državnih tužilaca u odnosu na date procente, “ako mu rezultati rada budu preko 20% ispod prosječnih mjerila kvantiteta rada u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet, prema veličini državnog tužilaštva”.
Nejasno je kojom metodom Tužilački savjet određuje ove procente. Slično je i u Članu 47 gdje se kod najtežeg disciplinskog prekršaja kaže : “Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: 1) bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 60% rezultata u pogledu kvantiteta rada u odnosu na prosječna mjerila kvaliteta u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet…”
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu je takođe pretrpio isuviše male izmjene, skoro neznatne. U Članu 1 lista javnih funkcionera se mora produžiti značajno. Suštinski nema promjena u odnosu na prethodni zakon, sa akcentom na uslove za kandidate koji mogu konkurisati na mjesto specijalnog državnog tužioca, koji je strogo određen za sudijsku, tužilačku ili advokatsku funkciju.
Smatramo da bi bilo nužno ove uslove proširiti i na policjske inspektore sa dugogodišnjim iskustvom u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i istaknute pravnike koji se već dugo bave ovom problematikom. Time bi iskustva specijalnog tužilaštva bila bogatija, a i umanjio bi se rizik od negativne solidarnosti tužilaca i sudija, koji bi se konstantno javljali za ovu poziciju.
Bilo bi dobro da Tužilački savjet bira Glavnog specijalnog tužioca na predlog Vrhovnog državnog tužioca, kao i da specijalne tužioce takođe bira Tužilački savjet, ali na predlog Glavnog specijalnog tužioca. Tu bi došlo do pojačane odgovornosti predlagača, kao i tima za čiji su rad odgovorni.
Provjere onih koji konkurišu za ove pozicije su nužne. Od bezbjedonosnih provjera, preko imovnog stanja, do svih prilika koje ih određuju za ovu funkciju. Način ocjenjivanja rada Glavnog i specijalnih državnih tužilaca mora biti posebno tertiran, s obzirom na specifičnost krivičnih djela.
Potrebno je dodatno urediti odnos između Specijalnog tužilaštva i Specijalnog istražnog tima, ili pak razmišljati o tome da Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno odjeljenje policije funkcionišu nezavisno i samostalno od Uprave policije.
Izmjenama pomenutog Zakona nije precizirano kako će se smanjiti opseg krivičnih djela koja su u nadležnosti specijalnog državnog tužilaštva, iz razloga prevelikog broja predmeta i nemogućnosti procesuiranja u razumnom roku.
CEGAS ističe i to da izmjene nijesu razradile odnos Policije i Specijalnog državnog tužilaštva onako kako bi to bilo najučinkovitije“, zaključuje se u saopštenju.
