Najveći teniser svih vremena Novak Đoković ubjedljivo je osvojio nagradu za najboljeg sportistu planete u 2023. godini , po izboru francuskog prestižnog lista „L’Ekip“.
Tim povodom, Nole je dao veliki intervju za pomenuti medij, čije najzanimljivije detalje vam donosimo u nastavku.
Odmah na startu, upitan je da prokomentariše GOAT trku, između sebe, Rafaela Nadala i Rodžera Federera.
– Postoje različiti odgovori. Prvi je: Ja sam najbolji. Ako tako mislim, što je legitimno za sportistu, većina će reći: koliko je arogantan… Ne poštuje druge, niti prethodne generacije. Drugi odgovor je: Ne mislim da sam najveći, i pored pokazivanja najveće skromnosti, što je moguće. I treći: Ja sam ono što jesam, ponosan sam na ono što sam postigao, ali poštujem druge ere, sve stavove i ostavljam debatu o „Najvećem“. To je moj odgovor – započeo je Novak svoj intervju.
Na konstataciju da je možda i najveći sportista svih vremena, a ne samo teniser, Đoković je imao skroman odgovor.
– A gdje je Serena? Gdje je Kobe, gdje je Ronaldo, gdje je Maradona? Uvijek neko nedostaje. Ja sam napisao istoriju svog sporta sa svojim rekordima. Ja sam kvalifikovan. Na drugima je da vide da li je to dovoljno ili ne. To ostaje subjektivno. Ali čast mi je što pripadam toj kasti.
Upitan je ko su mu bili idoli kada je bio dječak.
– Moja tri idola iz djetinjstva bili su Pit Sampras, Majkl Džordan i Alberto Tomba. Cijenim Muhameda Alija, koji je ostvario nevjerovatna dostignuća, ali i društveni uticaj inspirišući mnoge ljude hrabrošću i integritetom. Veoma ga poštujem. Patio je zbog toga, osuđivan je na zatvor, prolazio je kroz mnoga iskušenja. I zbog toga se ljudi još više identifikuju s njim. Stavio je svoju karijeru na ivicusa jakim uvjerenjima.
Nastavio je u dahu.
– Alberto Tomba! Bomba! Fantastičan čovjek. Upoznao sam ga prvi put u Srbiji, prije petnaestak godina. Još ga se sjećam. Bila je to večera gdje je bilo puno ljudi. Sjedio sam pored njega, super srećan, a on tako zabavan! Pričao mi je o svemu osim skijanja. Htio sam da naučim par tehničkih stvari. Ali on mi je rekao: Ne, ne skijanje, pričajmo o zabavama, pričajmo o životu! Dogovorili smo se da ćemo jednog dana zajedno skijati „Nadam se da će taj dan doći, jer prije ili kasnije ću se vratiti na stazu. Igrao sam tenis sa Pitom Samprasom, moram skijati sa Tombom i igrati košarku sa Džordanom. Posle toga, možda ću se povući iz svih sportova.
U godini na izmaku je imao dodirnih tačaka i sa ragbijem i golfom.
– Prisustvovao sam finalu Svjetskog kupa u ragbiju u Parizu. Bilo je to prvi put da sam vidio ragbi meč uživo. Nisam mogao ni da zamislim fizički dio. I zvuk udaraca koje čujemo… to je tako brutalno… Bez ikakve zaštite je nevjerovatno. Takođe sam bio pozvan na ceremoniju Zlatne lopte. Predstavio sam pehar (Zlatna lopta za žene Špankinji Aitanji Bonmati) i primio ga kao veliku čast. Rekli su mi da sam prvi izvan fudbala. Tako da, wow! To je bio nevjerovatan i lijep trenutak. Tokom Ryder Cupa u Rimu gotovo da je bilo kao takmičenje sa timom Evrope. Nisam igrao praktično godinama, nisam znao da li mogu nastupiti pred ljudima, kako se nositi sa pritiskom, ali golf je drugačiji. Bojao sam se da moj udarac ne pogodi nekoga u glavu. Ponovo sam uzeo tri ili četiri časa golfa, nakon US Opena, u Srbiji. Pa, već sam imao pristojan nivo. I pristao sam…
Na kraju je govorio o Olimpijskim igrama , koje su jedini turnir koji nije osvojio, a istakao je da je možda problem bio u odluci da bude smješten u Olimpijskom selu.
– Imao sam nekoliko veoma zabavnih trenutaka. Ali istovremeno, to mi je oduzelo puno energije. Kao sportista, kao dijete, želio sam biti tamo, interagovati sa svima. Ali kao teniser, možda nije trebalo da budem tamo. Bilo je teško pronaći ravnotežu – zaključio je Novak.
