Kako ‘laboratorijski uzgojeno’ meso može pomoći planeti i našem zdravlju

Kako ‘laboratorijski uzgojeno’ meso može pomoći planeti i našem zdravlju

Šta ako postoji način da se jede meso bez uzgoja i ubijanja milijardi životinja godišnje, doprinoseći klimatskoj krizi i rizikovanju visokog nivoa holesterola?
„Kultivisano meso je pravo meso koje se uzgaja direktno iz životinjskih ćelija“, rekla je Uma Valeti, osnivač i izvršni direktor kompanije Upside Foods, putem e-pošte. „Ovi proizvodi nisu veganski, vegetarijanski ili biljni – oni su pravo meso, napravljeno bez životinja.“
„Proces pravljenja kultivisanog mesa sličan je pravljenju piva, ali umesto uzgoja kvasca ili mikroba, uzgajamo životinjske ćelije“, dodao je Valeti.
Naučnici počinju uzimanjem uzorka malih ćelija od stoke kao što su krava ili piletina, a zatim identifikuju ćelije koje se mogu razmnožavati.

„Odatle stavljamo ove ćelije u čisto i kontrolisano okruženje i hranimo ih esencijalnim hranljivim materijama koje su im potrebne da se prirodno repliciraju“, rekao je Valeti. „U suštini, možemo ponovo stvoriti uslove koji prirodno postoje u tijelu životinje.“
„To je meso bez klanja“, rekla je Kristijana Musk, osnivač Flourishink-a na konferenciji Life Itself, događaju o zdravlju i dobrom stanju predstavljenom u partnerstvu sa CNN-om. Flourishink je platforma za kuriranje i katalizaciju razgovora o budućnosti hrane.
Napredujući od laboratorijske proizvodnje do proizvodnje proizvoda u komercijalnim objektima, neke kompanije se udaljavaju od termina „meso uzgojeno u laboratoriji“, rekao je portparol Mosa Meat, holandske kompanije za prehrambenu tehnologiju. Umesto toga, ove kompanije ga nazivaju kultivisanim mesom, kultivisanim mesom, ćelijskim mesom ili mesom koje se uzgaja u ćelijama ili mesom koje nije za klanje.
Pored ublažavanja klanja životinja, uzgajano meso bi takođe moglo pomoći u usporavanju klimatskih promena izazvanih emisijom gasova staklene bašte kao što su ugljen-dioksid i metan. Sistem ishrane je odgovoran za oko četvrtinu globalnih emisija gasova staklene bašte, od kojih je većina iz stočarske poljoprivrede. Prevoz potreban za poljoprivredu emituje i metan i ugljen-dioksid, a krčenje zemljišta i šuma — uključujući i za poljoprivredu — emituje ugljen-dioksid, prema Ujedinjenim nacijama.
„Pretpostavlja se da ćemo biti bolji zbog elementa održivosti ovde – da smanjimo otisak zemlje, smanjimo potrebe za vodom i smanjimo neke od tokova otpada koji izlaze iz hranilišta“, rekao je David Kaplan, profesor biomedicinski inženjering na Univerzitetu Tufts. Tokovi otpada koji sadrže ugljen-dioksid i metan su odgovorni za velike tokove emisija u atmosferu.
Industrija je stara oko 10 godina, tako da je uzgojeno meso još nekoliko godina daleko od toga da bude komercijalno dostupno američkim potrošačima u prodavnicama ili restoranima – i možda još do 20 godina da bi zamenilo značajan deo, ili sve, tradicionalnu industriju mesa, rekao je Kaplan. U ovom trenutku, Singapur je jedina zemlja koja je odobrila meso zasnovano na ćelijama za potrošnju.
Do tada, uzgojeno meso i njegove potencijalne koristi za zdravlje životinja, ljudi i životne sredine su više nada nego obećanje.


Kako to radi
Pravljenje kultivisanog mesa zasniva se na oblasti tkivnog inženjeringa — uzgoj ljudskog tkiva u laboratoriji za medicinske popravke i regeneraciju, rekao je Kaplan.
Naučnici dobijaju uzorke ćelija od životinja tako što uzimaju sićušni komadić tkiva uzet biopsijom, izoluju ćelije iz jaja ili tradicionalno uzgajanog mesa, ili dobijaju ćelije iz ćelijskih banaka. Ove banke već postoje u svrhe kao što su razvoj lekova i vakcina, rekao je Džoš Tetrik, izvršni direktor kompanije Eat Just, Inc., kompanije sa sedištem u Kaliforniji koja proizvodi biljne alternative jajima. GOOD Meat je odeljenje za kultivisano meso kompanije.
Metoda biopsije je „isto kao ljudska biopsija“, rekao je Kaplan. „U principu, životinja je posle dobro.“
Drugi korak je identifikacija hranljivih materija – vitamina, minerala i aminokiselina – koje ćelije mogu da konzumiraju. Na isti način na koji tradicionalno uzgajana piletina ima ćelije i dobija hranljive materije iz soje i kukuruza kojima se hrani, izolovane ćelije mogu da apsorbuju hranljive materije kojima se hrane u laboratoriji ili objektu, rekao je Tetrik.
Te ćelije idu u svoje kupatilo sa hranljivim materijama u bioreaktoru, velikoj posudi od nerđajućeg čelika „koja ima unutrašnji proces kojim agitira ćelije pod određenim pritiskom kako bi stvorila okruženje koje omogućava ćelijama da rastu efikasno i bezbjedno“, rekao je Tetrik. „To se može koristiti za proizvodnju vakcina ili ljekova, terapeutika – ili, u našem slučaju, može se koristiti za ishranu ljudi.
Ovaj proces je u osnovi pravljenje sirovog mesa, dodao je on.
Uzorku ćelije potrebno je otprilike dvije nedelje da naraste u željenu veličinu, rekao je Tetrik, što je „otprilike polovina količine koju bi uzela piletina“. Sledeće je pretvaranje mesa u gotov proizvod, bilo da su to pileća prsa ili grumen, ili goveđi hamburger ili biftek.
„Ono što je cool u ​​vezi sa tim je da možete početi da podešavate teksturu“, rekao je Kimbal Musk, kuvar, filantrop i suosnivač i izvršni predsjednik grupe The Kitchen Restaurant Group, za Life Itself. „Alternativno meso može biti previše sunđerasto ili može biti previše čvrsto i, čak i loša piletina takođe može biti. Sa ovim tehnološkim pristupom stvarima, imate mogućnost da to prilagodite i zaista podesite za paletu koja vam je važna.“
„Prvi put sam ovo kuvao vjerovatno pre dvije godine i pokušao sam ponovo jutros,“ rekao je on tokom sesije Život sam od 2. juna. „Nevjerovatno je bolji, što znači da je to tehnologija koju stalno unapređujete.“
Probao sam Upside Foods kultivisana pileća prsa Kimbal kuvana tokom te sesije Life Itself. Tekstura i vlakna piletine bili su skoro identični kao kod obične piletine, ali se činilo da profilu ukusa nedostaje neki element na koji nisam mogao da stavim prstom.
Doduše, još uvek se radi na tome da se kultivisano meso učini što sličnijim običnom mesu. Međutim, ovo neslaganje bi takođe moglo biti zbog činjenice da na ukus tradicionalnog mesa utiču bezbroj faktora uključenih u poljoprivredni proces, saznao sam od Valeta – uključujući uslove u kojima se životinje uzgajaju i hranu koju dobijaju.


Panacea za ognjište i zdravlje?
„Bilo da je u pitanju dobrobit životinja, klima, biodiverzitet ili bezbjednost hrane, (postoji) mnogo zaista važnih razloga da promjenimo način na koji jedemo meso“, rekao je Tetrik.
Prvo, nekoliko ili nijedna životinja ne bi trebalo da se uzgaja i koristi za uzgoj mesa, pa stoga stotine miliona hektara zemlje ne bi bile potrebne da bi se uzgajala hrana za njih.
„Sveti gral, ako svi radimo svoj posao kako treba, je da vam je potrebna samo jedna životinja u početnoj biopsiji“, rekao je Kaplan. „Možete učiniti ono što mi zovemo ‘ovekovečiti’ te ćelije tako da se one u suštini razmnožavaju zauvjek.“
Jedna ćelija može da napravi stotine milijardi funti mesa, rekao je Tetrik. „Nema plafona.“
U izvještaju o procijeni međuvladinog panela za klimatske promjene za 2022. navodi se da je uzgojeno meso nova tehnologija hrane koja bi mogla da pomogne u značajnom smanjenju globalnih emisija iz proizvodnje hrane, zbog svog „nižeg nivoa zemlje, vode i hranljivih materija“.
Da li će uzgojeno meso zahtjevati manje vode je diskutabilno i ostaje da se vidi, rekao je Kaplan, „jer vam je i dalje potrebno mnogo vode za ćelijsku poljoprivredu.“
Prema IPCC-u, poljoprivreda ćelija može, ali i ne mora, dovesti do značajnog smanjenja upotrebe energije.
Smanjenje ljudskog zadiranja u zemljište i okeane za poljoprivrednu upotrebu takođe bi moglo da očuva biodiverzitet, rekao je Tetrik.
Kvalitet ishrane i uticaj na ljudsko zdravlje su oblasti u kojima „mislim da uzgajano meso može da zablista, jer je proces mnogo više kontrolisan od tradicionalne poljoprivrede“, rekao je Kaplan. „Imate veću kontrolu nad ulazima i izlazima u sistem, što znači manje šanse za kontaminaciju i manje šanse za varijabilnost… Možete se pobrinuti da samo najbolji dijelovi mesa završe u mesu koje pravite ili uzgajate, za razliku od životinje gde na neki način imate šta je tamo.“
Te mogućnosti prilagođavanja uključuju prilagođavanje profila hranljivih materija, „bilo da je to manje zasićenih masti i holesterola, ili više vitamina ili zdravih masti“, rekao je Valeti iz Upside Foods-a. „Zamislite da bismo mogli da proizvedemo odrezak sa profilom masnih kiselina lososa.
Konzumiranje previše zasićenih masti i holesterola može povećati rizik od srčanog ili moždanog udara.
Tradicionalno uzgajane životinje dobijaju visoke doze antibiotika za borbu protiv bolesti ili kontaminacije bakterijama kao što su salmonela i E. coli, rekli su Valeti i Tetrik.
„Imate puno pilića u objektu i njihova grla moraju biti prerezana“, rekao je Tetrick. „Imate krv i imate perje i žive životinje koje se sudaraju jedna o drugu. Ili, (sa uzgojenim mesom), imate posudu od nerđajućeg čelika koja je u potpunosti zatvorena bez svega toga.“
Budući da proizvođači uzgojenog mesa ne očekuju da će koristiti antibiotike – ili barem velike količine – uzgojeno meso bi takođe moglo ublažiti problem otpornosti na antibiotike među ljudima, rekao je Kaplan. Kultivisanom mesu takođe ne bi trebalo da budu potrebni sintetički hormoni rasta, što je predmet rasprave o njihovom potencijalnom uticaju na ljudsko zdravlje, pubertet i rak. Američka uprava za hranu i lekove tvrdi da su odobreni sintetički hormoni bezbjedni za ljude koji jedu meso tretiranih životinja.
A pošto bi uzgojeno meso zahtjevalo manje kontakta sa životinjama i korišćenje njihovih staništa, to bi takođe moglo da smanji rizik od većeg prelivanja virusa sa životinja na ljude, navodi IPCC.
Dva glavna pokretača zoonoza – što je Covid-19 – su sve veća potražnja za životinjskim proteinima i neodrživo intenziviranje poljoprivrede, prema UN.
„Ova oblast nije namenjena da u početku zameni tradicionalnu poljoprivredu životinja. Trenutno (ima) previše potreba“, rekao je Kaplan. „Ali to će početi polako i graditi.“
Koliko god izgledalo obećavajuće, nejasno je da li će određeni aspekti uzgojenog mesa biti problematični.
Priuštivost za potrošače ostaje da se vidi.
Dok ljudi u Singapuru mogu da uživaju u kultivisanom mesu, Amerikanci čekaju odobrenje FDA i Ministarstva poljoprivrede. Ove agencije saopštile su u 2019oj da zajedno bi nadgledali proizvodnju uzgojene životinjske hrane kako bi osigurali da su proizvodi koji se prodaju „bezbjedni, nepatvoreni i istinito označeni“. Počeli su da traže uvid u obeležavanje u septembru.
„Nomenklatura je jedna od stvari na kojoj treba raditi sa regulatorima, jer je to pravo meso“, rekao je Valeti za Life Itself. „Ako neko ima, recimo, alergiju na meso ili ribu, trebalo bi da zna da je ovo pravo meso. Dakle, to će se zvati meso, ali prefiks je ono na čemu radimo.“
Akademija za ishranu i dijetetiku naglasila je „potrebu za boljim razumevanjem dugoročnih zdravstvenih efekata uzgojenih proizvoda od mesa i živine“, navodi se u pismu sa komentarima koje je poslala USDA. „Takođe je malo dostupnih informacija o bioraspoloživosti hranljivih materija u, ili gustini hranljivih materija u proizvodima od uzgojenog mesa i živine.
Tema mesa je „veoma teška jer je veoma kulturno nabijena“, rekla je Kristijana za Life Itself. „Ima sve ove kompromise između pristupa, zdravlja, održivosti, dobrobiti životinja i, naravno, kako je mom mužu stalo kao kuvaru, ukus je zaista važna stvar koja treba da bude zajednička. To je pitanje velike debate.“
Ali ako uzgojeno meso završi da označi sve važne kutije, „biće veliko dostignuće kada ljudi budu mogli da jedu meso koje vole bez klanja“, rekao je Valeti.

izvor CNN