Žalfija je bila cijenjena biljka još u doba Grka i Rimljana, koji su je koristili kao lijek. Osim upotrebe u ljekovite svrhe, danas se žalfija koristi i kao začin, u malim količinama. Najljekovitija je u doba kada počne da cvjeta, u maju mjesecu, kada se listovi žalfije beru, suše i čuvaju.
Ljekovitost žalfije proističe iz njenog mirisnog eteričnog ulja koje sadrži u količini od dva odsto. List žalfije sadrži i tanin koji je gorak, ali ljekovit. U savremenoj farmaceutskoj industriji žalfija zauzima značajno mjesto u proizvodnji preparata za ispiranje usta. I čaj od žalfije koristi se u istu svrhu.
Žalfija ima antiseptično djelovanje i ona obnavlja sluzokožu. Djeluje protiv znojenja, naročito kod noćnog znojenja koje imaju bolesnici iznemogli od dugotrajnog grozničavog stanja, kao i oni koji su preživjeli neku tešku bolest i postali iznureni i mlitavi. Pored toga, njena ljekovita svojstva dobro djeluju kod plućnih bolesnika, kao i kod reumatičara i rekonvalescenata.
Bol u grlu, osjećaj grebanja, nemogućnost gutanja hrane – to su simptomi prehlada ili respiratornih virusnih infekcija. U ovakvim situacijama žalfija je idealna za dezinfekciju grla.
Žalfija jača stomak i podstiče ga na rad. Zahvaljujući etarskom ulju i materiji koja steže, čini je dobrom protiv dijareje zato što steže stolicu i ima antiseptično djelovanje.
Primjenjuje se protiv duhovne malaksalosti i nervne istrošenosti, kao sredstvo koje uspostavlja snagu, krijepi i podstiče na rad.
Žalfija se kao začin upotrebljava u raznim jelima i daje jedinstven ukus salatama, jelima od jaja, čorbama, jelima od mesa i povrća.
Ova biljka našla je primjenu čak i u kozmetičkoj industriji i proizvodnji parfema.
