Američka pomorska blokada prekinuće glavni izvor čvrste valute Iranu zaustavljanjem većine izvoza nafte. Da li će pritisak Donalda Trampa prisiliti Teheran da se vrati pregovorima ili će se sukob proširiti?
Nakon što su u Pakistanu propali mirovni pregovori SAD i Irana, predsjednik SAD Donald Tramp najavio je da će američka mornarica blokirati brodove koji ulaze ili izlaze iz bilo koje iranske luke ili priobalnog objekta preko Ormuskog moreuza.
Do početka rata krajem februara, petina svjetske pomorske trgovine naftom prolazila je kroz taj uski vodeni pojas između Persijskog zaliva i Indijskog okeana.
Ako bude uspješna, američka blokada prekinuće glavni izvor prihoda Irana zaustavljanjem njegovog izvoza nafte od skoro dva miliona barela dnevno. Tramp smatra da će to primorati Teheran da se vrati za pregovarački sto.
Američki zvaničnici kažu da je cilj da se Iran liši prednosti koju je stekao kontrolom nad plovnim putem. Nakon što je rat počeo, Teheran je uspio da efikasno zatvori Ormuski moreuz, zaustavivši tako stotine tankera za naftu i gas.
Tramp je takođe predstavio američku blokadu kao način da se Teheran spriječi da naplaćuje i do dva miliona dolara po brodu za bezbjedan prolaz kroz moreuz, kako su to prenijeli mediji.
„Niko ko plati nezakonitu putarinu neće imati bezbjedan prolaz na otvorenom moru“, napisao je Tramp na mreži Truth Social u nedjelju, dodajući da će američka mornarica takođe „početi da uništava mine koje su Iranci postavili“ u moreuzu.
Centralna komanda Sjedinjenih Država (CENTCOM), koja rukovodi vojnim snagama Vašingtona, saopštila je da blokada neće uticati na brodove koji plove do luka koje nijesu iranske i plove iz njih – na primjer luka u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
CENTCOM je saopštio da će blokada biti „sprovođena u Omanskom zalivu i Arapskom moru istočno od Ormuskog moreuza“ i da će obuhvatati „cjelokupnu iransku obalu… ne ograničavajući se samo na luke i naftne terminale“.
U upozorenju se navodi da „svaki brod koji bez ovlašćenja ulazi ili izlazi iz blokirane oblasti podliježe presretanju, preusmjeravanju i zarobljavanju“.
Stručnjaci za pomorsko pravo objašnjavaju da će se ta blokada oslanjati na standardnu pomorsku proceduru poznatu kao „pravo posjete i pretresa“, gdje američki ratni brodovi zaustavljaju i pregledaju tankere, a mogu i da ih preusmjere ako se sumnja da prevoze iransku naftu.
Iako upotreba „prava posjete i pretresa“ postoji kao presedan u pomorskom ratovanju, nekoliko stručnjaka upozorava da to sa sobom nosi i rizik od ulaska na spornu teritoriju prema pomorskom pravu, što bi uticalo na neutralne brodove i dugoročno poremetilo kritični međunarodni moreuz.
U roku od nekoliko sati od Trampove objave, saobraćaj tankera u moreuzu ponovo je zaustavljen, prema podacima kompanije za pomorske podatke Lloyd’s List Intelligence.
Američka blokada mogla bi značajno da ograniči sposobnost Irana da utovaruje i otprema sirovu naftu sa svog glavnog izvoznog terminala, ostrva Harg u Persijskom zalivu, koje opslužuje više od 90 odsto pošiljki nafte iz te zemlje.
Iran nastavlja da izvozi naftu uprkos međunarodnim sankcijama vezanim za njegov nuklearni program, oslanjajući se na tzv. flotu tankera u sjenci, koristeći transfer sa broda na brod kod Malezije i druge taktike izbjegavanja sankcija. SAD su takođe izdale Iranu privremenu dozvolu za prodaju njihove nafte kao mjeru za stabilizaciju tržišta tokom tekućeg sukoba.
Nova pomorska blokada trebalo bi da sve to učini daleko rizičnijim i manje vjerovatnim, jer se operateri suočavaju sa mogućnošću da im se američka vojska iskrca na tanker, da ga preusmjeri ili čak zaplijeni.
Prošle godine, iranski izvoz nafte iznosio je oko 45 milijardi dolara, ili 13 odsto BDP-a zemlje, podaci su londonske kompanije Capital Economics. Pošto je bez kopnenih naftovoda, Iran ima malo drugih opcija za izvoz osim preko mora. Čak bi i njegov izvozni terminal Jask u Omanskom zalivu mogao da bude pretražen od strane američke mornarice.
Kontinuirani pritisak SAD mogao bi da primora Teheran da se brzo vrati za pregovarački sto, jer gubi te prihode.
Trampova prijetnja blokadom naišla je na prijetnje odmazdom od strane iranske Revolucionarne garde. Izjavili su da, ako se iranske luke suoče s ograničenjima, onda „nijedna luka u Zalivu i Omanskom moru neće biti bezbjedna“. To je izazvalo strah od udara na energetsku ili brodarsku infrastrukturu u susjednim zemljama Zaliva.
Ebrahim Rezaei, portparol Komisije za nacionalnu bezbjednost iranskog parlamenta, takođe je upozorio da je Teheran spreman da vojno odgovori ako bude potrebno.
„To će trenutnu situaciju u kojoj se [Tramp] nalazi učiniti još komplikovanijom, a tržište – zbog čega je ljut – još turbulentnijim“, napisao je Rezaei na Iksu. „A možda ćemo otkriti i druge karte koje do sada nijesmo koristili u igri.“
Nekoliko američkih stručnjaka dovelo je u pitanje svrsishodnost Trampovih poteza, ocjenjujući da on možda na taj način uvlači SAD u vojnu obavezu bez nekog vremenskog roka.
„Tramp želi brzo rješenje. Realnost je da je ovu misiju teško izvršiti samostalno, a vjerovatno je i neodrživa na srednji i duži rok“, rekao je za Rojters Dana Stroul, bivši visoki zvaničnik Pentagona tokom Bajdenove administracije.
Nil Širing, glavni ekonomista u kompaniji Capital Economics, napisao je da je blokada „možda osmišljena i da bi se izvršio pritisak na Peking da odigra aktivniju ulogu u posredovanju u prekidu vatre i ponovnom otvaranju punih trgovinskih tokova kroz moreuz“.
Pored Irana, Kina je ta koja će ekonomski najviše izgubiti zbog američke blokade, jer je posljednjih godina baš na tu zemlju otpadalo 80 do 90 odsto iranskog izvoza sirove nafte morskim putem.
Širing se takođe zapitao da li bi moglo da se dogodi da američka mornarica zaplijeni i brodove nekih savezničkih zemalja koji su platili putarinu Teheranu ili možda i neke kineske brodove. Bilo šta od toga, kako kaže, predstavljalo bi „značajnu eskalaciju“.
