Ožalošćeni čekaju satima, kilometrima da se oproste od kraljice Elizabete

Ožalošćeni čekaju satima, kilometrima da se oproste od kraljice Elizabete

Hiljade ožalošćenih čekalo je satima u četvrtak u redu koji se protezao skoro 8 kilometara preko Londona da bi proveo nekoliko minuta prolazeći pored kovčega kraljice Elizabete Druge dok ona leži u državi. Kralj Čarls III proveo je dan nasamo razmišljajući o svojoj prvoj nedjelji na prestolu.

Red za odavanje počasti pokojnoj kraljici u Vestminster holu u parlamentu bio je najmanje devet sati čekanja, vijugajući preko mosta i duž južne obale reke Temze iza Tauer Bridža. Ali ljudi su rekli da im nije smetalo čekanje, a vlasti su dovele prenosive toalete i druge objekte kako bi to bilo podnošljivo.

„Drago mi je što je bio red, jer nam je to dalo vremena da vidimo šta je pred nama, pripremilo nas i upijalo celu atmosferu“, rekao je zdravstveni radnik Nimiša Maroo. „Ne bi mi se svidelo da sam morao samo da prođem.

Nedjelju dana nakon što je kraljica umrla u zamku Balmoral u Škotskoj nakon 70 godina na tronu, fokus komemoracija bio je u Vestminsteru – srcu političke moći u Londonu. Njen kovčeg će ležati u Vestminster holu do ponedeljka, kada će biti prenet preko puta u Vestminstersku opatiju na kraljičinu sahranu.

Bakingemska palata je u četvrtak objavila detalje o službi, prvoj državnoj sahrani održanoj u Britaniji od smrti bivšeg premijera Vinstona Čerčila 1965. Očekuje se da će kraljevske porodice i šefovi država širom sveta biti među 2.000 ljudi koji će prisustvovati manja, privatna sahrana planirana za kasniji ponedeljak u zamku Vindzor.

Kraljica će biti sahranjena u Vindzoru zajedno sa svojim pokojnim suprugom, princom Filipom, koji je umro prošle godine.

Lista zvanica za državnu sahranu je prozivka moći i pompe, od japanskog cara Naruhita i španskog kralja Felipea VI do američkog predsjednika Džoa Bajdena, francuskog predsjednika Emanuela Makrona i premijera Kanade, Australije i Novog Zelanda.

Kanadski premijer Džastin Trudo — koji je prvi put upoznao kraljicu kada je bio dijete, a njegov otac Pjer Trudo je bio kanadski lider — rekao je da je kraljica „jedan od mojih omiljenih ljudi na svetu“.

„Njeni razgovori sa mnom su uvek bili iskreni, razgovarali smo o svemu i svačemu, davala je najbolje savete o nizu pitanja, uvek je bila radoznala, angažovana i promišljena“, rekao je on na specijalnoj sjednici kanadskog parlamenta u Otavi.

Posle dana velike ceremonije i velikih emocija u srijedu, dok je kraljičin kovčeg nosio u mračnoj procesiji iz Bakingemske palate, kralj je proveo četvrtak radeći i u „privatnom razmišljanju“ u svojoj rezidenciji Hajgrouv u zapadnoj Engleskoj. Čarls je razgovarao sa Bajdenom i Makronom i razgovarao je sa mnoštvom svijetskih lidera.

Princ Vilijam, prijestolonaslednik, i njegova supruga Katarina, princeza od Velsa, posetili su u četvrtak imanje kraljevske porodice Sandringem u istočnoj Engleskoj kako bi se divili nekim od počasti koje su ostavili dobronamerni ljudi. Par je polako hodao duž metalnih barijera dok su primali bukete od javnosti.

Vilijam je rekao dobronamjernicima da je hodanje iza bakinog kovčega u srijedu bilo „izazov” i „vraćao sećanja” na sahranu njegove majke, princeze Dajane nakon njene smrti 1997. godine, kada je Vilijam imao 15 godina.

„Rekla sam koliko bi njegova majka bila ponosna na njega, a on je rekao kako je juče bilo teško jer mi je probudilo uspomene na sahranu njegove majke“, rekla je 54-godišnja Džejn Vels posle sastanka sa princom u četvrtak.

Kraljica je u sredu poslednji put napustila Bakingemsku palatu, nošena konjskom zapregom i salutirana topovima i zvonjavom Big Bena, u svečanoj povorci kroz ulice Londona sa zastavama i gužvama do Vestminster hola.

Čarls, njegova braća i sestre i sinovi marširali su iza kovčega, na čijem vrhu je bio venac od belih ruža i kraljičina kruna optočena dijamantima na ljubičastom somotnom jastuku. Vojna povorka je istakla sedam decenija Elizabete na čelu države.

Njeno ležanje u državi je, u međuvremenu, omogućilo mnogim Britancima da se lično oproste od jedinog monarha koga je većina poznavala.

To je takođe ogromna logistička operacija, sa označenom rutom u redu od 10 milja (16 kilometara) sa punktovima prve pomoći i više od 500 prenosivih toaleta. U svakom trenutku radi 1.000 upravnika i maršala i 30 verskih vođa iz različitih veroispovesti da razgovaraju sa onima koji su u redu.

Monika Torp je rekla da je hodala dva sata da bi stigla do zadnjeg dela reda i pridružila se redu.

„Ljudi su samo hodali i hodali, a policajci su govorili ’Nastavi, nastavi.‘ Bilo je kao put od žute cigle“, rekla je ona.

Nadbiskup Kenterberija Džastin Velbi, duhovni vođa Engleske crkve, nosio je dobro vidljiv prsluk sa natpisom „Tim vere“ dok je razgovarao sa ožalošćenima. Velbi, koji će održati propoved na Elizabetinoj sahrani, odao je počast kraljici kao „nekome kome možete verovati potpuno, potpuno i apsolutno, čija je mudrost bila izuzetna.

Ljudi stari i mladi, obučeni u tamna odela ili farmerke i patike, hodali su u stalnom toku kroz istorijsku dvoranu, gde je suđeno Gaju Foksu i Čarlsu I, gde su kraljevi i kraljice priređivali veličanstvene srednjovekovne bankete i gde su prethodni monarsi ležali u državi .

Nakon što su prošli pored kovčega, većina ožalošćenih je zastala da se osvrne pre nego što je izašla kroz velika hrastova vrata dvorane. Neki su bili u suzama; drugi su pognuli glavu ili se naklonili. Jedan je pao na koleno i uputio oproštajni poljubac.

Kit Smart, inženjer i veteran britanske vojske, obrisao je suze dok je izlazio iz sale. Čekao je više od 10 sati na priliku da se oprosti.

„Svi u gomili su se besprekorno ponašali. Nije bilo zlobe, svi su bili prijatelji. Bilo je fantastično“, rekao je on. „A onda, da bih ušao u tu sobu i video to, jednostavno sam se slomio unutra. Nisam se poklonio – kleknuo sam na pod, na kolena, sagnuo sam glavu kraljici.”