Kakvu poruku šalje Si posjetom Vučiću i Orbanu

Kakvu poruku šalje Si posjetom Vučiću i Orbanu

„Loši momci“ Evrope, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mađarski predjsednik Viktor Orban , koji su trn u oku Evropskoj uniji zbog dobrih veza sa zemljama „Globalnog juga“ , početkom maja ugostiće kineskog predsjednika Si Đinpinga .

Vijest o dolasku Sija u Mađarsku i Srbiju, ali i njegovom putovanju u Francusku, stiže u trenutku dok američki državni sekretar Entoni Blinken i njemački kancelar Olaf Šolc nailaze na poprilično hladan doček u Pekingu, što je, sudeći prema mnogim analitičarima, signal Kine da joj ponestaje tolerancije na ponašanje Zapada.

Sijev izbor destinacija neki vide i kao svojevrstan „prst u oko Zapadu“, ocjenjujući da bi se i tokom ove posjete, kao i kada je kineski predsjednik u Srbiju dolazio 2016. mogla ponoviti „anti-NATO“ retorika. Što ne bi ni čudilo budući da, ukoliko lider Kine zaista posjeti Beograd u vrijeme godišnjice bombardovanja kineske ambasade – teško da će poslati poruke ljubavi i podrške Alijansi, koja je izvršila agresiju na Srbiju u kojoj su stradali i državljani Kine.

Ali, šta zaista Si Đinping pokazuje posjetom Srbiji i Mađarskoj, i zašto će njegov dolazak u ove dvije zemlje biti važan?

Novinar Branko Žujović ocjenjuje da je najvažnija kineska poruka koja će biti poslata sa Sijeve turneje biti upravo to što će njegova posjeta Beogradu i Budimpešti biti u protokolarnom kontrastu sa nedavnim posetama najznačajnijih lidera EU i SAD Kini.

„Sijeva posjeta Beogradu i Budimpešti bez imalo sumnje jeste snažna poruka Evropskoj uniji. Paralelno sa ratom koji je Kolektivni zapad 2014. godine započeo u Ukrajini i na kom uporno insistira isisavanjem ukrajinskih finansijskih i prirodnih resursa i slanjem naoružanja, za razliku od Kine koja želi uspostavljanje mira u toj zemlji , EU sada prijeti i pribjegava protekcionističkim merama protiv najmodernijih kineskih proizvoda“, podsjeća Žujović, koji dodaje da je u ovakvim okolnostima za Srbiju veoma važno da sačuva kapacitet za donošenje samostalnih odluka u oblasti spoljne politike, koji je, „u mnogo čemu, obrnuto proporcionalan veličini naše teritorije i brojnosti našeg naroda“.

Između ostalog, to znači i da je važno da se strategijska saradnja Beograda i Pekinga održi na najvišem nivou.

„Srbija i Kina uskoro treba međusobno dodatno da otvore svoja tržišta, u meri u kojoj to odgovara obema stranama, kao i da nastave da podržavaju jedna drugu na planu poštovanja međunarodnog prava, što u našem slučaju znači na planu poštovanja teritorijalne celovitosti i daljem kvalitativnom i kvantitativnom rastu srpskog izvoza u Kinu koji je proteklih godina zabeležio zavidan trend. Taj rast trebalo bi da prati dalji razvoj saradnje u oblasti izgradnje infrastrukture, ali i dalji rast kineskih ulaganja u našu ekonomiju, saradnju u oblasti novih tehnologija, nauke, kulture i naravno sporta“, ocenjuje Žujović.

Posetama Beogradu i Budimpešti, lider Kine će odati i priznanje srpskom i mađarskom suverenitetu , odnosno, kako kaže Žujović, sposobnosti Beograda i Budimpešte da „samostalno ili makar značajnim delom samostalno“ odlučuju o svojim ključnim spoljnopolitičkim poslovima, ne narušavajući odnose sa drugima.

To, ukratko znači da će Si, Srbiji i Mađarskoj ponuditi dalji razvoj bilateralne saradnje koja „objektivno ne ugrožava odnose ovih zemlja sa EU ili bilo kojom drugom zemljom ili političkim, odnosno ekonomskim savezom“.

„Kina u međunarodne odnose unosi potpuno nov, konfučijanski kvalitet međusobnog poštovanja i uvažavanja, koji, za sada, ključne zemlje Kolektivnog zapada ne žele da prepoznaju, jer se kosi sa njihovom filozofijom života kao biološkog, da ne kažem darvinističkog, učešća u ekonomskoj džungli. Kina sve svoje partnere, u rasponu od Crne Gore do SAD ili Indije, tretira sa poštovanjem, bez mešanja u njihove unutrašnje stvari. Kineski razvoj i kineska ekonomija kao nukleus kineskog razvoja postavljeni su na logičkim temeljima saradnje i međusobnog uvažavanja, a ne konfrontacije“, ističe Žujović.

Nekadašnji ministar spoljnih poslova Živadin Jovanović podsjeća da će poseta Si Đinpinga Srbiji, biti prilika da se sumiraju veliki rezultati saradnje između Srbije i Kine pre svega na ekonomskom, ali i na drugim područjima.

„To je sumiranje prve dekade saradnje Srbije u okviru globalne inicijative ‘Pojas i put koju je Si Đinping pokrenuo 2013. Učešće u toj inicijativi je omogućilo Srbiji da bolje balansira raspored ekonomskih interesa na međunarodnom nivou. Srbija je previše ekonomski i politički zavisna od EU, ali je saradnja sa Kinom neka vrsta protivteže. Ovo će ujedno biti i šansa da se udare temelji nove dekade saradnje i dogovore njeni pravci“, ističe Jovanović.

Prema njegovom mišljenju Srbija je za Kinu partner na evropskom tlu u koga Peking ima najviše poverenja. U neku ruku, Srbija je, navodi, „kineski izlog“ u Evropi.

„Dolazak Sija u Beograd, Budimpeštu i Pariz znači da Kina ima veliki interes za saradnju sa čitavom Evropom i da ima globalni pristup u kome Evroaziju sagledava u celini – od Južnog Kineskog mora pa do Gibraltara ili Islanda “ podvlači Jovanović, dodajući da je Francuska, prema njegovim rečima, direktnija veza Kine sa EU, a Srbija i Mađarska su dvije najaktivnije zemlje iz Evrope u inicijativi „Pojas i put.

Kina se, kaže, orijentiše po principu zajedničkih interesa, i dok Zapad saradnju gleda na „neokolonijalni način“ i sa potcenjivanjem partnera, Peking ima potpuno drugačiji pristup.

„Kina se fokusira na saradnju sa Srbijom i Mađarskom, zato što vode samostalniju politiku u odnosu na druge zemlje. Ta samostalnost se kao na lakmusu pokazuje upravo kroz veze s Kinom, Rusijom i u odnosu na određene probleme u EU i svetu. Si Đinpinga u Beograd i Budimpeštu dovodi baš ta samostalna politika, politika ravnopravne saradnje i ekonomske saradnje koja se ne koristi za mešanje u unutrašnje poslove. London, Brisel, Berlin ili Vašington svoje kredite, aranžmane i investicije uslovljavaju političkim uslovima. Kini odgovara što Beograd i Budimpešta ne prihvataju takve uslove“, jasan je Jovanović.

Diplomata naglašava i da Si Đinping dobro zna istoriju Srbije i srpskog naroda i da oni „neće kapitulirati ni danas pod pritiscima Njemačke, Amerike i Velike Britanije“.

Srbija, upozorava naš sagovornik, ne može večito sjedjeti na optuženičkoj klupi i ponavljati: „Brisel mi je najveća ljubav“. Država mora gledati svoja posla, svoje interese i sarađivati sa državama poput Rusije, Kine i Indije.

„Onaj ko nas stalno kinji, ponižava i optužuje ne može imati prednost u odnosu na one koji nas primaju sa uvažavanjem i koji pokazuju svoju otvorenost i spremnost na saradnju bez mešanja u unutrašnje poslove“, zaključuje Jovanović.