Prva upotreba piskavice bila je u ishrani stoke, naročito konja. Egipćani su je koristili za balzamovanje pokojnika, dok najstariji zapisi o njenoj upotrebi potiču iz sredine drugog milenijuma prije nove ere. Neka od ljekovitih svojstava, kao što su ublažavanje tegoba povezanih s opekotinama i njihovo liječenje, već tada su bila poznata.
Poznata još Hipokratu
Njenu primjenu opisali su Hipokrat i Diskorid. Od srednjeg vijeka ova ljekovita biljka se redovno koristi u medicini.
Uz široku primjenu u fitoterapiji dosta se koristi kao začin, posebno u Indiji i na Bliskom istoku.
U našoj zemlji je isključivo gajena biljka, ali se malo gaji.
Droga piskavice sadrži 20–30 odsto sluzastih materija saponozide, trigonelin, fiziološki inaktivan alkaloid metil-flavonski glikozid, holin, organski vezano željezo, fosfor, vitamin Ce i šest do 10 procenata masnog ulja.
Zbog velike količine sluzi, koja se izoluje iz sjemena, droga povoljno utiče na iskašljavanje i povećanje aktivnosti želuca i crijeva, jača organizam i potpomaže metabolizam. Povećava broj crvenih krvnih zrnaca, olakšava varenje i iskorišćavanje bjelančevina.
U posljednje vrijeme se govori o njenoj moći da snižava visoke vrijednosti šećera u krvi i povećava laktaciju. Spolja, kao obloga (sjeme skuvano kao kaša) koristi se za omekšanje otoka, upale kože, za ispiranje usta kod upale i bolesti zuba.
Sjeme se preporučuje kao zamjena za riblje ulje.
Piskavica je jednogodišnja biljka visoka do 50 cm, sjeme je četvrtasto, spljošteno i glatko. Cvjeta od aprila do jula.
Prema botaničkoj klasifikaciji pripada porodici leptirnjača (Fabaceae). Iz ove botaničke porodice biljaka ekonomski značaj u ljudskoj ishrani imaju pasulj, grašak, soja, sočivo, kikiriki, a u ishrani stoke djetelina i lucerka.
Zajedničko svim leptirnjačama je prisustvo korijenskih kvržica u kojima žive bakterije sposobne da vežu atmosferski azot i transformišu ga u jedinjenja iz kojih je dostupan biljkama. Zahvaljujući tome mogu da žive na vrlo siromašnim zemljištima. Iz istog razloga njihovim gajenjem se zemljište značajno obogaćuje azotnim materijama.
Piskavica se koristi i kao sredstvo za stimulisanje apetita, kod pothranjenosti i gubitka apetita usljed drugih bolesti. Upotreba se preporučuje i kod anemije, a često je, usljed visokog sadržaja proteina i aminokiselina, koriste sportisti za povećanje mišićne mase. Povoljno djeluje na metabolizam i regulisanje varenja, prisutne sluzi olakšavaju crijevni tranzit i djeluju umirujuće na upalne procese u digestivnom sistemu.
Obzirom na diuretična svojstva aktivnih sastojaka, piskavica je čest sastojak čajnih mješavina za detoksikaciju organizma. Aktivni sastojci djeluju zaštitno i na jetru i doprinose eliminaciji štetnih materija unesenih hranom i lijekovima.
Savremenim istraživanjima potvrđeno je povoljno djelovanje piskavice na održanje ravnoteže nivoa šećera i holesterola u krvi. Takođe su dokazani i povoljni efekti kod hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti, kao i kod anemije.
Čaj od ove biljke povoljno djeluje i na oporavak sluznice organa za varenje, kod čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu.
Oprez kod alergija
Kod osoba alergičnih na orašaste plodove (orahe, bademe, kikiriki, itd.) može doći do alergijske reakcije, stoga se tim osobama savjetuje poseban oprez.
Piskavica je jako aromatična, medonosna biljka. U tekstilnoj industriji koristi se za apreturu lanenih tkanina.
To je biljka toplih krajeva. Za razvoj je neophodna nešto veća vlažnost u periodu od nicanja do cvjetanja. Za gajenje su pogodna lakša ilovasto-pjeskovita i neutralna do alkalna zemljišta s dosta vlage.
Piskavica ne podnosi monokulturu i treba je gajiti u plodoredu, poslije đubrenih okopavina, strnina i mahunarki.
Zrelo sjeme ubira se kada sazri (požuti) oko dvije trećine mahuna. Osušeno sjeme se čuva dobro zatvoreno i zaštićeno od svjetla, vlage i štetočina. Često ga treba provjeravati da se ne bi ubuđalo.
