Ogromni resursi i pažnja svijeta posvećena potonuću super-jedrilice „Baesian“ ukazuju na dvostruke standarde za brodolome na Sredozemnom moru, reklo je nekoliko nevladinih organizacija posvećenih pružanju pomoći tražiocima azila, navodeći prepreke sa kojima se redovno suočavaju dok pokušavaju da spasu živote u tim vodama.
Grupe čiji su predstavnici razgovarali sa novinarima londonskog lista „Gardijan“, izrazili su žaljenje zbog smrti sedam ljudi na luksuznom brodu tokom oluje kod obale Italije.
Njemačka humanitarna organizacija „Sea-Eye“ koja je nedavno u jednoj misiji spasila 262 osobe na Sredozemnom moru, izjavila je da je odziv u slučaju „Baesiana“ pokazao „užasan kontrast“ jer „nažalost, stav medija, društva i politike zavisi od toga ko se davi“.
„Izvještavanje o tragedijama ili o našim akcijama spasavanja na Sredozemnom moru nije ni približno tako opsežno kao u slučaju brodoloma jedrilice kod Sicilije“, saopštila je ta organizacija.
„Baesian“ je potonuo kod Portičelai, pošto se ispostavilo da je britanski tehnološki magnat Majk Linč bio na tom brodu, mediji širom sveta su pojačali izvještavanje, prateći svaki detalj razvoja događaja.
Dok je „Baesian“ dobio pomoć u roku od nekoliko minuta pošto je upozorio vlasti da tone, nekoliko dana kasnije su ignorisani pozivi u pomoć u vezi sa gumenjakom koji je sa 43 osobe tonuo u centralnom Sredozemnom moru, rekla je na društvenim mrežama druga njemačka nevladina organizacija, „Sea-Watch“.
Vjerovatno u pokušaju da se smanji opterećenje čamca i zaštiti četvoro djece u njemu, 12 migranata je skočilo u more i borilo se da ostane na površini.
„Za italijanske i evropske vlasti postoje brodolomi napisani velikim i napisani malim slovima – u slučaju prvog se odmah spasava, a drugi je prepušten sudbini“, kaže „Sea-Watch“.
Pošto su vlasti one na gumenjaku ostavile da čekaju više od 24 sata, spasilački brod nevladine organizacije je stigao i uspio da ih spase. „Vlasti nisu ništa preduzele za spasavanje“, kaže „Sea-Watch“. „To nije slučajno, to je dvostruki standard EU“.
„Nije pogrešno intervenisati da bi se spasli bogati pojedinci na jahtama ili turisti, ali nije u redu nedosljednost u primjeni iste strategije za spasavanje migranata u nevolji“, rekao je Luka Kazarini, jedan od osnivača nevladine organizacije „Mediterranea Saving Humans“.
„Sea-Eye“ kaže da su se oni koji su htjeli da spasu živote tražilaca azila, borili sa upadljivo drugačijim uslovima: „Evropske vlade poput Italije nas kriminalizuju i sprečavaju da spasavamo, na primjer tako što smo raspoređeni u izuzetno udaljene luke ili su naši brodovi zatočeni“.
Stav nevladinih organizacija je izgleda podržao papa Franja, koji je u srijedu oštro osudio odnos prema ljudima koji prelaze Sredozemno more da bi ušli u Evropu, opisujući uskraćivanje pomoći plovilima kao „težak grijeh“.
„Ima onih koji sistematski i svim sredstvima rade da odbiju migrante“, rekao je papa tokom nedjeljne opšte audijencije na Trgu Svetog Petra. „A kada to svjesno rade oni koji imaju odgovornost (vlast), to je težak grijeh“, naglasio je on.
U nedavnom izvještaju izračunato je da je to što Italija humanitarne spasilačke brodove redovno šalje u udaljene luke, dovelo do toga da su oni prošle godine izgubili 374 dana djelovanja na moru što stvara dodatne troškove i aktivno ih sprečava da spasu više života.
Organizacija „Sea-Watch“ kaže da je „ogorčena zbog političkog licemjerja“ i ukazuje da je više od 30.000 ljudi u posljednjoj deceniji izgubilo život na Sredozemnom moru, a „svakodnevno vidimo aktivno nepružanje pomoći ljudima koji odnekud bježe, iako spasavanje života ne smije zavisiti od boje nečije kože ili veličine novčanika“.
Oskar Kamps iz nevladine organizacije „Open Arms“ je rekao da potonuće jedrilice kod Sicilije podsjeća na višemilionske napore spasavanja petorice ljudi iz podmornice „Titan“ koji su 2023. ronili do olupine „Titanika“ na sjeveru Atlantskog okeana.
„Resursi koji se ulažu u potragu za luksuznim brodom ili jahtom uopšte nisu isti“ kao u sličaju potonuća broda s migrantima, rekao je on.
Kao primjer je naveo vađenje tijela migranata iz mora: „Vlasti ne žele da ih vade jer je to za njih mnogo posla: moraju da ih identifikuju, uzmu uzorke DNK, sahrane“, te mnogi migranti koji su se udavili, ostaju u moru.
Zbog toga i administrativnih i političkih prepreka za spasilačke brodove rekao je da ga je „sramota što pripada ovom društvu“ i „što smo dio Evropske unije koja je izgubila principe i vrijednosti na kojima je zasnovana“, zaključuje „Gardijan“.
