Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh iz Ruske pravoslavne crkve načalstvovao je jutros, 21. jula, na praznik Svetog velikomučenika Prokopija, Svetom službom Božijom u Crkvi Svetog Dimitrija u Kolašinu, uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, brojnog sveštenstva i sveštenomonaštvo, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije u arhipastirskoj propovijedi je rekao da je Sveti velikomučenik Prokopije, koga danas proslavljamo, kao apostol Pavle imao otkrivenje od Boga kada je bio poslan da goni hrišćane u Aleksandriji. Na putu za Egipat, javio mu se Gospod, kao i Svetome apostolu Pavlu, i pokazao mu se Časni krst sa nebesa. Sila Časnoga krsta ga je osjenila i on je odmah po tom otkrivenju odbacio svoje dotadašnje pagansko neznaboštvo i povjerovao u Hrista i umjesto da bude gonitelj hrišćana, postao je njihov veliki zaštitnik.
„Vratio se i oslobodio Jerusalim od Agarjana, i u tome ima neke čudesne znakovitosti. A javljanje Časnoga krsta u takvoj slavi sa neba, bilo je prije njegovoga javljanja caru Konstantinu. Vidimo da je bilo došlo vrijeme poslije mnogo stradanja Crkve Božije, poslije hiljade i hiljade hiljada mučenika koji su postradali za ime Hristovo, da sveta pravoslavna vjera zablista u svojoj punoj slavi i sjaju“, kazao je Vladika, podsjetivši da se to ubrzo i dogodilo u vrijeme cara Konstantina opet projavom Časnoga krsta, koji je ukrijepio i osnažio Svetoga cara.
Nagalašavajući da smo svi mi zahvalni caru Konstantinu zbog slobode koja je data hrišćanima, da mogu slobodno vjerovati, ispovjedati i živjeti svoju vjeru, a da zato ne budu gonjeni, Mitropolit Joanikije je kazao da mi u suštini od bilo kojih vlasti ovoga svijeta i ne tražimo ništa više. Samo slobodu naše svete vjere, samo slobodu savjesti, slobodu misli.
„Međutim, vidimo da je danas te slobode sve manje u svijetu. I u onim zemljama koje su se najviše hvalile slobodom i demokratijom, vidimo da za pojedine stvari prosto vlada diktat, nema slobodnog mišljenja i ne može se misliti osim onako kao što je propisano. Dakle, moramo biti svjesni da ta iskušenja nijesu prošla, nego da će ih biti još uvijek, a mi, pravoslavni hrišćani, da se naoružavamo darovima Božjim kao što se i naoružavao Sveti velikomučenik Prokopije koji se ispunio Božijom blagodaću, svjetlošću, silom i istinom i slobodno počeo da ispovjeda svoju pravoslavnu vjeru“, kazao je Mitropolit i podsjetio da je, kada je bio mučen, Sveti Prokopije svojim mučeništvom zadivio mnoge te su povjerovali u Hrista, među kojima je bila i njegova majka koja ga je prijavila vlastima samo zato što je hrišćanin.
Govoreći o velikom poštovanju Svetog Prokopija u našem narodu, Mitropolit je naglasio da mnogi ovog svetitelja svetkuju i prizivaju u pomoć te da svi oni koji poštuju njegov sveti spomen dobijaju dar od Boga na ovaj praznik.
„Ja mislim da smo mi danas ovdje u Kolašinu zaista taj dar od Boga i dobili. Naravno, prije svega zbog ove Svete službe što se Bogu pomolili, sabrali se oko imena Božijeg, molili se slavili Boga i pričestili se Svetim tajnama Hristovim, a isto tako smo darovani što nam je danas u gostima naš dragi Visokopreosvećeni Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh iz Ruske pravoslavne crkve, iz dalekoga, ali, blagodareći njemu, nama bliskoga i dragoga Sibira“, naglasio je Mitropolit Joanikije, ukazujući na ljubav koju nam Mitropolit Aristarh pokazuje svojim dolascima, ali i kada nas širokoga srca i duše dočekuje u svojoj Mitropoliji.
Po njegovim riječima zapravo ove posjete su nastavak tradicije kada se ovaj sveti hram gradio, i mnogo decenija poslije toga, kada nije bilo dražega gosta od onoga koji dolazi iz bratske Rusije.
„I mi to isto i danas nastavljamo, tu tradiciju njegujemo i međusobno se posjećujemo i bratsku ljubav utvrđujemo i unapređujemo, a time utvrđujemo jedinstvo jedne svete saborne i apostolske Crkve“, poručio je Visokopreosvećeni Mitropolit, još jednom istakavši i svoju i radost Kolašinaca zbog posjete dragog gosta. Čestitajući praznik Svetog Prokopija i ikone Presvete Bogorodice Kazanske, koja se čudotvorno javljala i pomagala u mnogo navrata ruskom narodu, i danas pomaže, Arhiepiskop cetinjski se pomolio da tako bude i ubuduće, da pomogne i da ga izvede iz svih iskušenja, koja nailaze na sve nas. Takođe je zablagodario na dolasku o. Andreju iz Petrograda i izrazio zadovoljstvo što nam dolaze braća Rusi.
Besjedeći sabranima nakon Jevanđelja, protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, kazao je da smo u ovom pročitanom jevanđelskom odjeljku o iscjeljenju kapetanovog sluge čuli nekoliko veoma važnih stvari za naše spasenje. Isusu Hristu u Kapernaumu pristupi rimski kapetan, moleći ga da iscjeli njegovog slugu koji već dugo boluje i nema mu pomoći. Gospod na to odgovara da će da uradi ono što je uglavnom radio tokom trogodišnje svoje propovjedi, prilazio, dohvatao se bolesnika i oni njegovih haljina… jer gdje god je Božija sila i u kom je čovjeku vjera, bivaju i iscjeljenja.
„Gospod kaže kapetanu ako je tako, sad ću ti doći u kuću da iscijelim toga slugu. U Jevanđelju Gospod nam stalno otkriva sve nove i nove dubine NJegovoga promisla i NJegove sile. Sve ovo je odlično i sve je to tačno, što si bliže Bogu i što ti je bliže Božiji čovek biće i tebi bolje, pa dovoljno je da sretneš Božijega čovjeka da ti kaže: Pomaže Bog, pa ti je bolje. Dovoljno je da te pogleda, da ti se nasmije, pa ti je lakše, osjećaš se i ti nekako bolji čovjek Ti susreti, ti dodiri, ti zagrljaji, to je sve od Boga i to je dobro, ali evo jedne dublje tačke. Ovaj rimski kapetan kaže: Ma, nemoj mi dolaziti kući, ja sam mnogobožac, ja sam rimski kapetan, ja sam ovdje nekakav okupator. On je tu privremeno, svjestan da je on tu neki stranac, ali muku ima čovjek“, besjedio je o. Gojko, podsjetivši na kapetanove riječi .„Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj. Na te riječi rimskog kapetana, Gospod kaže: Ovo ne čuh ni od jednog Izrailjca.
Kapetan dalje kaže: „Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini.”
„Zamislite ovo što je izgovorio kapetan, to je stiglo do Nikole Tesle, do Mihaila Pupina, do najvećih naučnika, do 21. vijeka. Šta ljudi vide kroz mikroskope i kroz teleskope? Da ima jedna sila, kako NJegoš kaže, koja nad svim besporecima kao umna sila toržestvuje. I kao što taj kapetan, što bi se reklo siromah, zapovjeda sa nekakvom četom od stotinu ljudi pa ga dobro slušaju, tako Gospod komanduje nad svim atomima, molekulima, svim silama ovoga svijeta, pa i silama koje nama donose bolesti i nemoći. Jer puno toga je moćnije od ljudi, skoro da je sve moćnije od nas, što kaže naš narod: Bez Boga ni preko praga.“
Ova priča o rimskom kapetanu takođe nam poručuje da svaka politička, vojna sila ma koliko jaka ima vrlo ograničenu moće, jer kapetan Rimskoga carstva, kao neke najveće sile svjetske, ne može ništa da uradi, bolestan mu je sluga, treba mu Božija pomoć.
„I druga stvar kojom nas uči ovo Jevanđelje je da ne možemo osuđivati i markirati ljude: On je Srbin, onaj Rus, Grk… ako je izrailjskom narodu, što je govorio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije citirajući psalam, kome se Bog toliko naobećao, da neće sebe ućerati u laž, ako je pred pripadnicima toga naroda uzdigao ovoga bezbožnoga kapetana, nemojte mislite da smo mi, kao ljudi iz Kolašina, Cuca, iz Crne Gore, Srbije, Rusije, samim tim Bogu bliži. Ne! Ova nas priča, kao i mnoge druge priče u Svetom pismu, uči da svaki dan iznova stojimo kao ovaj kapetan, kao nedostojne sluge kojima može biti bolje samo ako Gospod kaže svoju spasonosnu riječ“, zaključio je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski.
Potom se sabranima obratio Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh, koji je zablagodario na prilici da u Crkvi Svetog Dimitrija u Kolašinu služi i sa sabranima podijeli radost praznika, da se jednim srcem i jednim ustima molimo za Srpsku i Rusku pravoslavnu crkvu, posebno za njene predstojatelje, Patrijarha srpskog g. Porfirija i Patrijarha moskovskog i cele Rusije g. Kirila.
Visokopreosvećeni Mitropolit Aristarh je podsjetio da sva Rusija danas slavi ikonu Bogorodice Kazanske, čije praznovanje je uspostavljeno 1649. godine, u znak zahvalnosti za spasenje Moskve u sve Rusije od invazije Poljaka 1612. godine, i upoznao saabrane sa mnogoborjnim javljanjima i čudesima Majke Božije Kazanske.
