Antarktičke morske ptice ne uspevaju da se razmnožavaju zbog ekstremnih snežnih oluja povezanih sa klimatskim promjenama

Antarktičke morske ptice ne uspevaju da se razmnožavaju zbog ekstremnih snežnih oluja povezanih sa klimatskim promjenama

Dolazak nove godine je najbolje vrijeme za antarktičke ptice kao što su južni polarni pomornik, antarktička burevka i snežna burevka da grade gnezda i polažu jaja. Međutim, od decembra 2021. do januara 2022., istraživači nisu pronašli nijedno gnezdo pomorčića na Svarthamarenu, jednom od regiona gde ptice odlaze da odgajaju svoje mlade. Slično tome, broj gnezda antarktičkih i snežnih burenjaka pao je skoro na nulu.

U ovim regionima klimatske promjene su uslovile da su snežne padavine i nagomilavanje snega znatno veće nego prethodnih godina. Sada, studija objavljena 13. marta u časopisu Current Biologi pokazuje da su ove neobično jake snežne oluje ometale sposobnost ptica da se razmnožavaju.

„Znamo da ćete u koloniji morskih ptica, kada je oluja, izgubiti nekoliko pilića i jaja, a uspeh u razmnožavanju će biti manji“, kaže Sebastijen Dekamp, prvi autor studije i istraživač na Norveškom polarnom institutu. „Ali ovde govorimo o desetinama, ako ne i stotinama hiljada ptica, a nijedna od njih se nije razmnožavala tokom ovih oluja. Nemati uspjeha u razmnožavanju je zaista neočekivano.“

Svarthamaren i obližnji Jutulsessen su dom dve najveće svetske kolonije antarktičkih burenjaka i neophodna su gnezdilišta snežnih burevica i južnopolarnih pomornica. Od 1985. do 2020. godine u Svarthamarenu, kolonija je sadržavala između 20.000 i 200.000 gnezda antarktičkih burenjaka, oko 2.000 gnezda snežnih bukvica i preko 100 gnezda pomornica godišnje.

U sezoni 2021–2022, bilo je samo tri gnezdeće antarktičke burevice, nekoliko gnezdećih snežnih burenjaka i nula gnezda pomornica. Slično tome, u Jutulsessenu nije bilo gnezda antarktičkih bureja u leto od 2021. do 2022. uprkos tome što su prethodne godine pokazale desetine hiljada aktivnih gnezda.

„Nije samo jedna izolovana kolonija bila pod uticajem ovog ekstremnog vremena. Govorimo o kolonijama koje se prostiru na stotine kilometara“, kaže Dekamp. „Tako da su ovi olujni uslovi uticali na zaista veliki deo zemljišta, što znači da je uticao na uspeh razmnožavanja velikog dela populacije antarktičkih burenjaka.

Ove ptice polažu jaja na golu zemlju, pa sa dovoljno snega zemlja postaje nepristupačna, a uzgoj pilića postaje nemoguće. Oluje takođe imaju trošak termoregulacije – ptice moraju da potroše svoju raspoloživu snagu da se zaklone, da se zagreju i da štede energiju.

„Donedavno nije bilo očiglednih znakova zagrevanja klime na Antarktiku osim na poluostrvu“, kaže Dekamp. „Ali u poslednjih nekoliko godina, bilo je novih studija i novih ekstremnih vremenskih događaja koji su počeli da menjaju način na koji vidimo klimatske promene na Antarktiku.“

Descamps se nada da se tokom vremena model koji se koristi za predviđanje jačine oluje može prilagoditi da bude još tačniji. „Kada je u pitanju jačina oluje, to su i vetar i nakupljanje snega“, kaže on. „Nema mnogo mesta na kojima imamo prave vrste snega, i to igra važnu ulogu u objašnjavanju uspeha ptica u razmnožavanju.“

„Mislim da naša studija na veoma snažan način pokazuje da ovi ekstremni događaji imaju veoma snažan uticaj na populacije morskih ptica, a klimatski modeli predviđaju da će se ozbiljnost ovih ekstremnih događaja povećati“, kaže Descamps.