Radnici su u ponedjeljak 1. maja marširali Francuskom izražavajući bijes zbog povećanja starosne granice za odlazak u penziju koju je progurao predsjednik Emanuel Makron. Policija je ispalila suzavac u Parizu i zapadnom gradu Nantu, dok su se demonstranti pridruživali skupovima za Praznik rada širom Evrope .
Makronova popularnost pala je gotovo na rekordno niski nivo tokom krize „Žutih prsluka“ nakon što je osudio sindikate i multisektorske štrajkove i podigao granicu za odlazak u penziju za dvije godine na 64 godine.
Taj je potez izazvao je nezadovoljstvo protiv predsjednika kojeg mnogi smatraju ravnodušnim prema njihovim svakodnevnim teškoćama, a Makron je dočekan zvižducima, lupanjem loncima i dobacivanjem dok se suočavao s građanima u prvomajskoj šetnji.
U Parizu su aktivisti Extinction Rebelliona bacili boju na staklenu fasadu Fondacije Luj Viton i pločnik ispred hotela Ric.
Sofi Bine, liderka ljevičarskog sindikata CGT, rekla je da je penziona reforma izolovala Makrona.
„Izvršna vlast ne može vladati bez podrške svojih ljudi“, rekla je Bine uoči protesta u Parizu, dodajući da njen sindikat još nije odlučio o razgovorima s vladom o drugim pitanjima vezanim uz posao u naredim sedmicama.
Loran Berger, lider reformski orijentiranog sindikata CFDT, rekao je da je Makronova vlada bila gluva na zahtjeve jednog od decenijama najmoćnijih društvenih pokreta.
Rekao je da je njegov sindikat otvoren za razgovore s vladom i odbacio sugestije da je rijetko savezništvo između vodećih sindikata na ispitu sada kada je zakon o penzijama potpisan.
„Moramo na sto iznijeti druge predloge o platama i uslovima za rad“, rekao je za BFM TV.
Makron brani reformu i tvrdi da je ona potrebna kako bi jedan od najizdašnijih penzionih sistema u industrijalizovanom svijetu ostao u plusu, ali sindikati smatraju da ima drugih rješenja.
Makronova vlada, koja nema većinu u parlamentu, progurala je penzioni zakon bez konačnog glasanja jer je izostala međustranačka podrška.
Jačanje političke opozicije komplikuje ostatak njegovog programa reformi, uključujući nacrt zakona o zapošljavanju koji bi od onih koji primaju minimalnu socijalnu pomoć zahtijevao da rade ili se obučavaju 15-20 sati sedmično.
