Milioni dokumenata u vezi sa ubistvom predsjednika SAD Džona Kenedija u Dalasu 1963. godine već su objavljeni, a predsjednik Donald Tramp je u četvrtak naredio da se objave još hiljade povjerljivih dosijea.
Mnogi koji su proučavali šta je do sada objavljeno, kažu da javnost ne bi trebalo da očekuje potresna otkrića, ali postoji veliko interesovanje za detalje atentata i događajima u vezi s njim. Uz to je mogućnost pristupa značajnim novim informacijama primamljiva za istraživače.
Tramp je u četvrtak naložio direktoru Nacionalne obavještajne službe i državnom tužiocu da u roku od 15 dana pripreme plan objavljivanja dokumenata u vezi s Kenedijevim ubistvom. Međutim, nije jasno kada bi ti dokumenti mogli biti objavljeni.
Cilj naredbe je da deklasifikuje preostale savezne evidencije i u vezi sa ubistvima 1968. godine senatora Roberta F. Kenedija i sveštenika Martina Lutera Kinga. Za objavljivanje tih dokumenata se plan se mora izraditi u roku od 45 dana.
Robert F. Kenedi Mlađi, koga je Tramp imenovao za ministra zdravlja, a sinovac Džona F. Kenedija i sin Roberta F. Kenedija, rekao je da nije uvjeren da je usamljeni ubica bio jedini odgovoran za atentat na njegovog strica, predsjednika SAD 1963.
Kada je te godine avion „Air Force One“ s predsjednikom i prvom damom Žaklin Kenedi sleteo u Dalas, dočekali su ih vedro nebo i oduševljena publika. Sa predizbornom kampanjom na horizontu sljedeće godine, došli su u Teksas da pojačaju političku podršku.
Ali, dok je povorka završavala svoju paradnu rutu u centru grada, iz zgrade Teksaškog skladišta školskih knjiga začuli su se pucnji. Policija je ubrzo uhapsila 24-godišnjeg Lija Harvija Osvalda koji je bio na šestom spratu, na mjestu kakvo bi snajperista poželjeo. Dva dana kasnije, vlasnik noćnog kluba Džek Rubi je pred policijom Osvalda ubio pištoljem tokom prebacivanja u zatvor.
Godinu dana poslije atentata, Vorenova komisija koju je predsjednik Lindon B. Džonson osnovao da istraži, zaključila je da je Osvald djelovao sam i da nema dokaza o zavjeri. Ali to nije ugušilo mrežu svakojakih teorija tokom šest decenija od tada.
Početkom 1990-ih, savezna vlada je naložila da svi dokumenti u vezi sa atentatom budu smešteni u jednu zbirku u Državnoj upravi za arhive i evidenciju. Zbirka od preko pet miliona dokumenata trebalo je da bude otvorena 2017. godine, osim ako drugačije ne odluči predsjednik.
Tramp koji je dužnost za svoj prvi mandat preuzeo 2017. godine, rekao je da će dozvoliti objavljivanje svih preostalih dokumenata, ali je na kraju zadržao neka jer je ocijenio da bi objavljivanje potencijalno moglo biti štetno po državnu bezbjednost. Neki dosijei su potom objavljeni tokom administracije predsednika Džoa Bajdena, ali neki nisu.
Leri DŽ. Sabato, direktor Centra za politiku Univerziteta Virdžinije i autor knjige „The Kennedy Half-Century“ (Pola veka Kenedija), rekao je da se većina istraživača slaže da još nije objavljeno 3.000 dokumenata, bilo u cjelini ili djelimično, a mnogi potiču iz CIA-e.
Još ima dokumenata u zbirci JFK za koje istraživači ne veruju da će predsjednik moći da ih objavi. Oko 500 dokumenata, uključujući poreske prijave, nije podleglo zahtjevu za objelodanjivanje 2017.
Neki od dokumenata koji su već objavljeni, sadrže detalje o načinu na koji su obavještajne službe radile u to vrijeme, uključujući depeše CIA-e i memorandume u kojima se govori o Osvaldovim posjetama sovjetskoj i kubanskoj ambasadi tokom putovanja u Meksiko Siti nekoliko nedjelja prije atentata. Taj bivši marinac je prethodno prebjegao u Sovjetski Savez, odakle se vratio kući u Teksas.
Jedan dopis CIA-e opisuje kako je Osvald telefonirao sovjetskoj ambasadi dok je bio u Meksiko Sitiju da bi tražio vizu za posjetu Sovjetskom Savezu. Posjetio je i kubansku ambasadu, očigledno zainteresovan za vizu koja bi mu omogućila da posjeti Kubu i tamo sačeka sovjetsku vizu 3. oktobra, više od mjesec dana pre atentata, ali se ipak vratio u Sjedinjene Države preko prelaza na granici Teksasa.
U drugom memorandumu, datiranom dan poslije ubistva Kenedija, kaže se da je, po prisluškivanom telefonskom pozivu u Meksiko Sitiju, Osvald komunicirao sa oficirom KGB-a dok je bio u sovjetskoj ambasadi.
Ma koliko detalji bili bitni za javnost ili ne, istraživači kažu da njihovo objavljivanje doprinosi razumijevanju perioda Hladnog rata.
