U jeku napete izborne trke u polarizovanoj zemlji, atentat na Donalda Trampa, prvi napad na jednog aktuelnog ili bivšeg predsjednika od 1981. godine, doveo je do nacionalnog preispitivanja. Predsjednik Džozef Bajden je podsjetio Ameriku da se nesuglasice rješavaju glasačkim listićima, a ne mecima.
„U Americi nema mjesta ovoj vrsti nasilja ili bilo kakvom nasilju. Tačka. Bez izuzetaka. Ne smijemo dozvoliti da se nasilje normalizauje. Politička retorika u ovoj zemlji je postala veoma užarena i vrijeme je da se ohladi.“
Džo Jang, profesor na Američkom univerzitetu na predmetu „domaći terorizam i političko nasilje“, ističe da se još ne zna da li je motiv za napad na Trampa bio političke prirode.
„Atentat na Ronalda Regana nije bio politički napad. Bio je to pokušaj da se impresionira holivudska glumica. Još ne znamo zašto je Tramp napadnut, i razlozi možda uopšte nisu politički. Najveći čin domaćeg terorizma u zemlji, pucnjava u Las Vegasu na publiku jednog koncerta, nije imao političku pozadinu koliko je poznato.“
Kada razgovara sa svojim studentima o aktuelnim dešavanjima, profesor Jang ih podstiče da stvari posmatraju u širem istorijskom kontekstu.
„Trudim se da podsjetim na periode u našoj istoriji kada je postojala najveća polarizacija i političko naslje: 860-te, kada smo imali građanski rat, zatim 1960-te, kada smo imali razne građanske nemire, ljeto 1970-te, kada su se zatvorili kampusi na koledžima širom zemlje. Tačno je da sada postoji porast nasilja i polarizacije što je uznemirujuće, ali nije bez presedana.“
Hardi Merimen, ekspert za globalne demokratske pokrete i autor priručnika „Iskoristimo svoju moć da okončamo političko nasilje“, kaže da je svaki slučaj fizičkog političkog nasilja neprihvatljiv ali da su ti slučajevi relativno mali za zemlju veličine Sjedinjenih Država.
„Međutim, imamo stvaran problem političkog nasilja, posebno kada je riječ o prijetnjama, čiji se broj dramatično povećao u posljednjih deset godina“, ističe Merimen.
Od dolaska predsjednika Trampa na političku scenu 2016, zabilježen je porast prijetnji članovima Kongresa iz obje partije. Pucano je na republikanskog kongresmena Stiva Skalisa, planirana otmica i ubistvo demokratske guvernerke Mičigena Grečen Vitmer, a jedan muškarac je čekićem napao supruga Nensi Pelosi, tada predsjedavajuće Predstavničkog doma.
Poslije atentata na bivšeg predsjednika Trampa, i republikanski i demokratski lideri pozvali su na spuštanje političke temperature u zemlji.
Stručnjaci međutim strahuju da će se verbalno nasilje i prijetnje pojačati poslije ulaska Kamale Haris u predsjedničku trku.
„Postoje jasni podaci da žene lideri dobijaju više prijetnji i više su izložene političkom nasilju, isto važi za crnce i Azijce. Tako da očekujem da će to povećati broj prijetnji, ali nadam se ne i stvarnih činova političkog nasilja“, kaže Merimen.
Jedan od načina je da se smire političke tenzije, prema profesoru Jangu, jeste da se političari obavežu na miran prenos vlasti, imajući u vidu pouke političkog nasilja 6. januara 2021. kada su Tramp i njegove pristalice odbili da private izborne rezultate.
„Zato mislim da je zaista važno da se obje strane obavežu da će poštovati rezultate, ko god da pobijedi na izborima. Da će podržati predsjednika, ko god je izabran, jer je to demokratija. Mislim da je jedno od pitanja koje je zaista destabilizovalo demokratiju u našoj zemlji to što nije bilo prihvatanja gubitka izbora, a to je stub demokratije.“
Hardi Merimen je zabrinut da postoji mogućnost od izbijanja političkog nasilja u vreme ili posle izbora. Džo Jang ipak ne očekuje indicente u rangu događaja 6. januara 2021.
„Ne bih bio šokiran da se dogode izolovani incidenti širom zemlje slični napadu na Trampa i uvijek bih bio u stanju pripravnosti za potencijalno nasilje, ali mislim da nećemo vidjeti nasilje tog nivoa, zato što ćemo biti spremni“, kaže on.
Jedna od poruka iz priručnika Hardija Merimena o građanskom organizovanju protiv političkog nasilja jeste da građani imaju moć da osiguraju da se nasilje ne isplati onima koji ga podstiču. On ističe da ljudi koji podstiču nasilje često nisu oni koji direktno prijete drugima ili planiraju nasilne činove.
„To su ljudi koji su na određeni način preduzetni, koji grade bazu pristalica, to su političari, ljudi na društvenim mrežama, ili tradicionalni medijski influenseri. Oni profitiraju na tome što stvaraju retoriku koja podstiče političko nasilje. Zatim postoji grupa ispod njih, spremna da iznosi prijetnje uzbuđena njihovom retorikom, a ispod njih – ljudi koji zaista sprovode fizičko političko nasilje. To je veoma mala grupa, ali i dalje je zastrašujuća. Nije vam potrebno mnogo činova fizičikog političkog nasilja da veliki broj pretnji izgleda kredibilno i da zastraši ljude.“
Više od 80% Amerikanaca, demokrata, republikanaca i nezavisnih birača se odlučno protivi političkom nasilju, dodaje Merimen. Manje od 10% anketiranih glasača, a prema nekim istraživanjima manje od tri odsto, dosljedno podržava nasilje kao vid političke borbe.
„Kako je onda moguće da ta mala manjina koja podržava političko nasilje ima tako destruktivan uticaj na našu demokratiju? Ona zastrašuje ljude koji žele da se kandiduju za položaj, da izraze politički stav, stave parole u svoja dvorišta ili prosto rade svoj posao. Ako ima toliko nas koji se tome protivimo, treba da se udružimo. I mi smo ogroman izvor moći da se nešto učini. Ali to možemo samo ako smo organizovani i ako imamo strategiju.“
Merimen nastavlja da pojedinci, udruženi u svojim lokalnim zajednicama mogu da učine da se prijetnje i političko nasilje razotkriju, osude i ne isplate počiniocima, da se nametne društvena i ekonomska cijena za takvo ponašanje, kao i da se pruži kolektivna podrška žrtvama. Naglašava da je izuzetno važno da se preteća retorika ne normalizuje.
„U demokratiji imamo veoma različita mišljenja. Potrebna nam je energična debata, da možemo da kažemo šta mislimo o drugoj strani i ona o nama. Ali postoji određena retorika koja treba da prestane, koja u suštini kaže da je druga strana suštinski kriva, da je fundamentalno prijeteća. Da nema nikog nedužnog s druge strane, da im se ne smije dozvoliti da dođu na vlast i da zato treba da smo spremni da učinimo sve što možemo da ih spriječimo. Kada počnete da se krećete u tom smjeru, kada dehumanizujete drugu stranu, onda počinje da se normalizuje ideja nasilja. To mora da prestane.“
Džo Jang ističe da u današnje vrijeme polarizacije u Americi, svi treba da vode računa o svojim riječima, pa i tonu koji upotrebljavaju.
„Ono što znam, čak na osnovu razgovora sa članovima uže i šire porodice, jeste da moramo da slušamo jedni druge, da budemo učtivi, da snizimo ton, poštujemo jedni druge jer način na koji govorimo može da se odrazi na naše postupke, koji potencijalno mogu da postanu nasilni u nekom kasnijem trenutku“, zaključuje.
Političko nasilja ima dva aspekta, objašnjava Hardi Merimen, predsjednik Međunarodnog centra za nenasilni konflikt koji je nedavno nezavisno od te organizacije napisao priručnik „Iskoristimo svoju moć da okončamo političko nasilje“.
Prvi je nasilje u širem smislu: činovi fizičkog nasilja ali i prijetnje i zastrašivanje, sve što navodi ljude da strahuju za svoj život ili dobrobit svoje porodice.
Drugi aspekt je politički, i tada se moraju razmotriti namjere napadača, odnosno počinioca, dodaje Merimen – da li su željeli da tim činom ostvare neki politički cilj, ili iznesu svoj politički stav.
Prema podacima na koje se Merimen poziva, više od 80% Amerikanaca se dosljedno protivi političkom nasilju.
