Već četvrt vijeka prometnom saobraćajnicom u centru Beograda dominiraju ruševine zgrade Generalštaba. Namjerno je ostavljen kakav je bio poslije NATO bombardovanja 1999. godine, piše Fajnenšel tajms (FT), a prenosi N1.
FT dodaje da bi sada „ovaj hram srpskog nacionalizma trebalo da bude srušen i preuređen u blistavi hotel i apartmanski kompleks“.
„Investitori su, od svih mjesta na svijetu, baš iz Amerike, starog protivnika Beograda, koja je dva puta 1990-ih predvodila vojne intervencije NATO da bi osujetila srpsku agresiju u regionu“, navodi FT.
I ne radi se ni o kakvim starim američkim finansijerima.
Iza projekta stoje Džared Kušner, zet Donalda Trampa i bivši viši savjetnik, koji je na čelu Afiniti partnersa, investicionog fonda sa podrškom Saudijske Arabije, i Ričard Grenel, istaknuti bivši pripadnik Trampove administracije, koji je očuvao bliske veze sa bivšim predsjednikom i pomogao u postizanju dogovora sa Vladom Srbije.
„Dogovor je studija slučaja o tome kako jedna mala, nesvrstana država može da se pripremi za Trampov mogući povratak u Bijelu kuću, smatraju analitičari. On, takođe, odražava pojačani fokus Zapada na Srbiju, u trenutku kada je distanciranje od njene istorijske srodne duše, Rusije, postalo prioritet“, piše FT.
Dodaje da Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije od 2017. godine insistira da je dogovor čisti poslovni poduhvat i potcjenjuje ideju „usluga za uslugu“.
„Veoma sam ponosan na to. To će dovesti više investitora i više ljudi u Beograd. Onda, imaćemo Trampov hotel, Ric-Karlton hotel… Imaćemo sve uskoro. Ljudi koji pregovaraju na strani Amerikanaca su veoma profesionalni. Njihovi zahtjevi nisu mali“, kazao je Vučić za FT.
Taj medij ocjenjuje da se, međutim, dogovor čini i očigledno političkim.
„Druga strana je ipak srpska država. To postavlja Vučića u blisku povezanost sa Bijelom kućom u slučaju pobjede njegovog kolege, nacionalističkog populiste, Trampa, na novembarskim predsjedničkim izborima“, navodi FT.
Grenel, ocjenjuje FT, otvoreni, da se ne kaže borbeni Trampov saveznik, koji se navodi kao potencijalni državni sekretar ako bivši predsjednik osvoji drugi mandat, prvi je iznio ideju o takvoj investiciji u Beogradu, kada je bio Trampov izaslanik za Balkan.
To je bilo povezano sa širom vizijom podsticanja američkih investicija u Srbiju, kako bi se pokušala vezati za zapadnu sferu uticaja i oslabiti njen odnos sa Rusijom, prema onima koji učestvuju u dogovoru.
„Grenel voli da to predstavlja kao način da pomogne odnosima SAD i Srbije da se pomaknu iz prošlosti, kao odjek američkih investicija u Japan, nakon 1945“, piše FT.
„Vjerujem da smo napravili značajne korake u odvlačenju Srbije od uticaja Rusije i Kine i njenom približavanju SAD. Takođe, priznajem da mora još toga da se uradi i posvećen sam da upravo to učinim“, rekao je Grenel za FT.
Da bi preduprijedili kritike sporazuma od strane moćnog desnog srpskog nacionalističkog lobija, koji je snažno promoskovski, investitori su se obavezali da će na tom mjestu izgraditi spomenik žrtvama NATO bombardovanja, u konsultaciji sa srpskim arhitektama, navodi FT.
Istovremeno, Kušner planira da uloži u luksuzni turistički projekat u obližnjoj Albaniji, na radost njenog premijera Edija Rame.
„Potreban nam je super luksuz, kao što je pustinji potrebna voda“, kazao je Rama, dodajući da su Kušner i Grenel imali uvertiru u Albaniji, prije nego što su se u investiranju okrenuli Srbiji.
Jedina razlika, kako je naveo Rama, u tome je što je u Albaniji prvi korak napravio Kušner, a ne Grenel.
„U Srbiji, sigurno je prvi bio Grenel, ali ovdje nije“, kazao je Rama.
U Vašingtonu je dogovor pokrenuo pitanja o mogućem konfliktu interesa ukoliko se Tramp vrati u Bijelu kuću.
Grenel i Kušner su to odbacili, tvrdeći da oni nastupaju kao privatna lica.
Kušner je poručio da u slučaju Trampovog povratka on ne bi bio dio njegove administracije, navodi FT.
U Evropi se na ovaj projekat gleda kao na manevar Vučića, koji deceniju dominira domaćom i regionalnom politikom, prvo tri godine kao premijer i potom sedam kao predsjednik, koji voli da suprotstavi Ameriku i EU Rusiji i Kini, u svoju korist, smatra FT.
„On je strastveni igrač šaha“, kaže Milan Antonijević, srpski pravnik i stručnjak za ljudska prava, koji navodi da Vučić pokušava da drži srednji kurs koji najbolje odgovara dugoročnim srpskim intresima u sve više multipolarnom svijetu.
„I on zna da nemamo toliko mnogo igrača na globalnoj šahovskoj tabli“, dodaje.
Vučić ima stvarnu šahovsku tablu sa satom u svojoj biblioteci.
FT smatra da ukoliko bi Vučić bio figura, najvjerovatnije bi bio lovac koji bi se cik-cak kretao po tabli.
„Čak i kada je sarađivao sa Trampovim saveznicima, i sve bliže sa Bajdenovom administracijom, Vučić je njegovao odnose sa velikim rivalom Amerike – Kinom, radi ulaganja. On je, takođe, održavao sentimentalnu vezu sa Moskvom, iako uglavnom preko proksija, držeći ruskog predsjednika Vladimira Putina na distanci. Srpski nacionalisti, moćna snaga u domaćoj politici, vide Rusiju kao slovensku srodnu dušu“, ocjenjuje FT.
Srbi proračunato vole Kinu, navodi Srđan Bogosavljević iz agencije za istraživanje javnog mnjenja IPSOS, i „iracionalno“ Rusiju.
FT podsjeća da je Srbija jedna od dvije evropske zemlje (druga je Bjelorusija) koje nisu uvele sankcije Rusiji.
Kada se o Pekingu radi, Srbija i Mađarska su jedine dvije evropske zemlje koje je kineski predsjednik Si Đinping posjetio u maju, poslije državne posjete Francuskoj.
Kina je mnogo investirala u Srbiju i često se nalazi na vrhu istraživanja javnog mnjenja kao najpopularnija strana sila, piše FT.
Pa, ipak, istovremeno Vučić njeguje odnose sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom i zalaže se za saradnju sa EU na razvoju potencijalno najvećeg evropskog rudnika litijuma u zapadnoj Srbiji, projekta vrijednog više milijardi eura.
FT ukazuje da Vučić insistira da je njegov cilj članstvo u EU, najvećeg srpskog trgovinskog partnera.
„Ona je kandidat već 12 godina, ali je malo učinila u prevazilaženju zabrinutosti EU zbog posvećenosti Beograda vladavini prava i kada se radi o neriješenom statusu Kosova“, navodi FT.
„Vučić ima sveobuhvatnu politiku“, kaže Ivan Vejvoda, saradnik na Institutu za humanističke nauke u Beču.
„U jednom trenutku imate Sija u posjeti. Onda… nekoliko dana kasnije dolaze Zelenska (prva dama Ukrajine) i Dmitro Kuleba (ukrajinski ministar spoljnih poslova). Zatim odlazi u Ruski kulturni centar i drži revizionistički govor. A onda, dva dana kasnije, on je sa EU i razgovara o planovima rasta“, dodaje Vejvoda.
Upitan da li vjeruje u EU, Vučić zaobilazi pitanje.
„Ja nisam neko ko bi to branio ili napadao. Kada vidite da ljudi veoma vatreno napadaju EU, ja ne idem tamo, jer ti ljudi nisu racionalni. Ali kada vidim histeriju oko takozvanih vrijednosti EU, činim isto“, poručio je Vučić i dodao da je previše grupnog razmišljanja o EU.
„Ako idete na sastanke (EU), to će biti veliki proukrajinski miting. Ako neko ne kaže šta svi očekuju, to je kao da je uljez… Niko ne želi da čuje različita mišljenja”, smatra Vučić, prenosi FT.
On, takođe, priča da kada mu je šef države nove članice BRIKS predložio da se Srbija pridruži toj grupi zemalja u ubrzanom razvoju (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), jer Zapad blijedi, on je odbio tu ponudu. „Rekao sam mu da smo na našem putu ka EU“, naveo je Vučić.
„Za zapadne sile, ruska invazija na Ukrajinu učinila je udvaranje Vučiću prioritetom, usred dugotrajne zabrinutosti da bi Moskva mogla da pokuša da uskomeša neprijateljstva u susjednoj Bosni i Hercegovini i na Kosovu, koji imaju nemirne srpske manjine“, piše FT.
Zapadne diplomate i regionalni analitičari vjeruju da on naginje ka Zapadu, dodaje FT.
„U svom intervjuu za FT on predstavlja svoj stav protiv sankcija kao rezultat averzije prema sankcijama, nakon njihovog nametanja Srbiji tokom ratova na Balkanu 1990-ih. On, takođe, gotovo potvrđuje da je diskretno pomagao Kijevu prodajom municije trećim licima koja završava u ukrajinskim oružanim snagama“, navodi FT.
„Vučić niti je ruski proksi, nije mali Putin, kako ga nekada predstavljaju. Da li većina Srba vole Putina? Da. Da li vole Rusiju? Da. Ali kad ih pitate gdje želite da putujete, svi žele u Zapadnu Evropu“, kaže Vejvoda.
Vučić bi najbolje mogao biti opisan kao kameleon, smatra FT.
Dodaje da je u politiku ušao kao ekstremni nacionalista i mada se pomjerio ka centru, i dalje redovno igra na nacionalističku kartu da bi prikupio podršku na desnom krilu, a nedavno je organizovao svesrpski skup u Beogradu.
„Za njegove kritičare, on se malo razlikuje od Viktora Orbana, neliberalnog mađarskog premijera, Trampovog obožavaoca koji omalovažava EU i NATO stav o Ukrajini“, navodi FT.
Lider stranke slobode i pravde Dragan Đilas kaže da je „Vučić korumpirao državu“.
„Tužioci su, na primjer, katastrofa, poptuno politizovani. Vučić nije popularan u Beogradu, ali on shvata da je nacionalizam jedini način da ostane na vlasti“, citira FT Đilasa.
Međutim, istovremeno je izgradio prijateljstvo sa Aleksom Sorošem, investitorom i filantropom, koji predsjedava odborom Fondacije otvoreno društvo, koju je osnovao njegov otac Džordž, od koga su se pristalice Orbana i Trampa dugo grozile kao od agenta pogubnog liberalizma, navodi FT.
„Ako ništa, Vučić je blaga verzija Orbana“, smatraju analitičari.
Mada je Vučić odjek Orbana, „to nije imitatorska rutina“, kaže advokat Antonijević, i dodaje da su mediji u Srbiji, na primer, manje pod kontrolom nego u Mađarskoj.
FT navodi da je Bajdenova administracija investirala vrijeme i novac da privuče Vučića u zapadni tabor, i podržala je ambiciozni projekat solarne energije u Srbiji.
Nema sumnje, međutim, da bi Tramp bio prirodniji partner od Bajdena, ocjenjuje FT.
„On vjeruje da ako Tramp pobijedi, to će biti dobro za njega. Grenel je bio veoma aktivan u regionu posljednje četiri godine, na strani Beograda“, kazao je jedan evropski diplomata.
Upitan kako bi drugi Trampov mandat uticao na Srbiju, Vučić je opet manipulisao.
„Ja nisam tako veliki lider kao mnogi drugi u Evropi koji zauzimaju strane. Moj prijatelj Viktor (Orban) je 100 odsto na Trampovoj strani. Moji prijatelji iz Brisela, oni su 100 odsto na Bajdenovoj strani. Ja nisam. Ja sam na strani Srbije, čekajući rezultat“, naveo je Vučić.
Ali on nastavlja da se prisjeća posjete Trampovoj Bijeloj kući – i da to poredi sa površnim susretima sa Bajdenom, ukazuje FT.
„Kada sam posjetio Bijelu kuću, bilo je to u vrijeme velikih nesuglasica sa Rikom Grenelom, ali on je bio veoma vrijedna, veoma posvećena osoba. Imali smo skoro tri sata diskusije u prostoriji nalik podmornici. Ne mogu da kažem da sada imam isti tretman. Ali mogu reći da sam dobro razgovarao sa Trampom. Imao sam dobre razgovore sa Bajdenom prije nego što je postao predsjednik. Poslije sam ga sreo jednom-dvaput na prijemima po dva minuta, ali nisu to bili suštinski razgovori. Ako pitate većinu Srba, 90 odsto će biti na Trampovoj strani“, naveo je Vučić.
Veliko pitanje sada za region je kako Trampov reizbor može da utiče na trnovite, dugotrajne podjele među najbližim susjedima Srbije.
Na putu od aerodroma koji vodi ka Beogradu, velika crna slova protežu se preko nadvožnjaka: „Kosovo je Srbija“. Na drugoj strani nadvožnjaka, vidljivoj onima koji napuštaju grad, piše: „Zapamtite – Kosovo je Srbija“, piše FT.
„Status Kosova, legendarnog mjesta rađanja srpske nacije, politička je rana u regionu od 1999. godine, kada je NATO bombardovanje otvorilo put bivšoj pokrajini da proglasi nezavisnost od Srbije 2008“, navodi FT.
Evropski pregovarači posredovali su prošle godine u privremenom sporazumu, koji je podržala Bajdenova administracija, prema kojem bi Beograd neformalno dozvolio Kosovu integraciju u međunarodne organizacije, dok bi Priština dala veću autonomiju regionima u kojima žive srpske manjine, podsjeća FT. Međutim, dodaje, taj sporazum nikada nije primijenjen.
FT ocjenjuje da bi intenzitet pregovora mogao dramatično da se poveća ukoliko Tramp bude reizabran. Grenel je u privatnim razgovorima signalizirao da ako bude imao neku višu ulogu u mogućoj drugoj Trampovoj administraciji, Balkan će mu biti prioritet, kao i da Srbiju i region vidi kao prirodnog saveznika Amerike.
Kada je Grenel bio izaslanik za Balkan, on je insistirao na sporazumu o Kosovu, prema diplomatama u regionu.
Razbjesnio je mnoge evropske zvaničnike, zalažući se za brzo rješenje, navodi FT. Takođe je stavio do znanja da ima malo vremena za stav Aljbina Kurtija, kosovskog premijera. Prošle godine, piše FT, evropski zvaničnici i Bajdenova administracija takođe su postali frustrirani zbog Kurtija, optužujući ga da ne želi kompromis i da potkopava nade u rješenje.
Kosovski zvaničnici i domaći protivnici brinu da bi druga Trampova administracija bila meka prema Vučiću.
Grenelovi saveznici odgovaraju, ukazujući na to kako je on u prošlosti vršio pritisak na Vučića da se udalji od Moskve i gurao ga da diversifikuje snabdijevanje energijom iz Rusije, koja obezbjeđuje većinu srpskog gasa.
Za Vučića bi ubrzano insistiranje na sporazumu predstavljalo nepriliku.
„Prihvatanje nezavisnosti Kosova je formalni uslov za integraciju Srbije u EU. Ipak, popustiti pod pritiskom Zapada i pristati na to moglo bi biti političko samoubistvo“, piše FT.
„Niko nije bio popularan kao Vučić u posljednjih 30 godina. Ali, čak i sa ovom popularnošću, čak i da je želio da raspiše referendum o nezavisnosti Kosova, ne bi mogao da prođe“, smatra Bogosavljević iz IPSOSA.
Okrećući se od Kosova, ukazuje FT, Vučić je nedavno podstakao talas nacionalističkih osjećanja prema Bosni.
„Ipak, zapadne diplomate kažu da mu vjeruju kada kaže da mu je prioritet ekonomski razvoj. Njegov glavni projekat, koji će se poklopiti sa predviđenim krajem njegovog predsjednikovanja 2027. godine, je EXPO, svjetska izložba, za koju se nada da će Srbiju postaviti na novi ekonomski put.
„Kada govorim o EXPO, govorim o suštinskim promjenama ove zemlje“, kaže on.
U tom kontekstu, dodaje FT, Vučić vidi mogućnosti za ulaganje ko god da pobijedi na američkim izborima — ukazujući na projekte nekretnina na liniji sporazuma Kušner/Grenel, kao i na Beograd na vodi, „razvojni projekat na obali rijeke Save“.
Ovo je podržao isti investitor iz Emirata, Mohamed Alabar, koji je stajao iza marine u Draču u Albaniji.
„Za njegove očajne protivnike takav razgovor je jeftin. Vučića vide kao nepovjerljivu Janus-figuru (dvoglavi rimski bog, simbol dvoličnosti). Vučić odbacuje kritiku i kaže da svi moraju da znaju da se mijenjaju, navodi FT i citira Vučićeve riječi: „Morate da učite svaki dan. Samo se magarci ne predomisle.“
