Pored velikih ili skupih prislušnih uređaja koje koriste bezbjednosne agencije u regionu, ali i neki kriminalni gangovi, postoji i mnogo jednostavnija i jeftinija oprema za prisluškivanje, do koje bilo ko može lako doći. Ta oprema se vrlo može nabaviti kod određenih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije, prvenstveno kod starih obavještajaca. Jednostavna oprema za prisluškivanje se, recimo, u Zagrebu može nabaviti za svega sto eura, piše Portal RTCG.
Jedan od takvih aparata koji istovremeno služi za otkrivanje takozvanih „bubica“ zove se detektor prislušnih uređaja.
„Ovaj uređaj detektuje prisluškivače na frekvenciji od nula do šesto megaherca. Njemačke je proizvodnje. Znakove prisluškivanja ovaj detektor sa daljine od pet do deset metara pronalazi praktično u centimetar. To znači da pomoću ovog jeftinog uređaja svaki građanin može otkriti ’bubice’ koje su ugrađene u njegovom stanu, autu, ili bilo kom objektu. A ’bubica’ kao što je poznato može bilo gdje da se postavi“, objavio je Portal RTCG pozivajući se na poznavaoca tehnike prisluškivanja.
Detektor prisluškivača je vrlo mali uređaj. Može da se nosi u džepu. Ne zrači. Na prisustvo prislušnih uređaja reaguje svjetlošću, zvukom ili vibriranjem. Najpoznatiji detektor prisluškivača, pored onih njemačke proizvodnje, je engleski „šild 5000“ i „protektor 1309“.
„Mobilni telefoni se prisluškuju putem softvera, blutota ili centrale. Već je poznato da se mobilni telefoni mogu prisluškivati kako u vrijeme razgovora, tako i kada nijesu aktivni“, tvrdi ovaj sagovornik.
On objašnjava i da postoji uređaj koji se zove digitalni snimač glasa i telefonskih aparata. Ovaj snimač govora je jednostavan i ima funkciju uključenja na aktivaciju glasa i tajmer podešavanja željenog vremenskog snimanja glasa. Može snimiti šapat i do deset metara, sa čistom reprodukcijom snimka.
„Digitalni snimač glasa može biti u olovci ili upaljaču, tamo gdje najmanje razmišljate da bi vas neko mogao prisluškivati. Baterija mu traje čak trideset dana. Šta to znači? Znači da vas neko može slušati i snimati šta pričate trideset dana od kada dođete u posjed olovke ili upaljača. Ili da se tim ’običnim’ upalječem i olovkom, neprimjetno sa kafanskog stola može slušati i snimati razgovor u čitavoj kafani. Osim policije, svaki kriminalac može biti u posjedu takvog uređaja“, objašnjava naš izvor.
Jedan od kriminalcima lako pristupačnih uređaja je „buba za uho“ oznake SE-12 CK. Riječ je o bežičnoj mikro slušalici za uho.
„Čemu može poslužiti ovaj uređaj? Kriminalci pomoću njega mogu hvatati nevidljivu komunikaciju radio uređaja i radio stanica. Skoro je neprimjetna, veličine tri do pet milimetara. Na ovaj način kriminalci, recimo, mogu kontrolisati policijsku radio komunikaciju. Ovaj mali uređaj je snage čak devedeset decibela“, objašnjava sagovornik Portala RTCG.
Postoje i uređaji koji se zovu „špijunski USB stikovi“, kao što je „napredni čitač SIM kartice“. I ovaj uređaj se može kupiti za svega sto eura. Sa njim može da se očita sva kartica sa nekog telefona, svi razgovori i SMS poruke, i to bez vađenja kartice iz telefona. Domet ovog uređaja je čak do 790 kilometara.
Među uređaje kojih se treba plašiti spada i stik za prikupljanje „on line“ razgovora na daljini do 696 kilometara, zatim mini diktafoni u obliku olovke SXD1001, memorije 256 megabajta, težine svega jedan gram i trajanja osam sati snimka. Tu je i diktafon u obliku ženskog sata 6X211, koji služi za prisluškivanje razgovora u dometu od 15 do dvadeset metara. On objašnjava da se za mjesto koje je unaprijed određeno koristi skriveni mikrofoni koji imaju mikro radioodašiljač.
Kada se razgovor odvija na otvorenom, nepristupačnom mjestu, onda se za prisluškivanje koriste specijalni prijemnici u vidu usmjerenih mikrofona ili mikrofoni sa skupljačem zvučnih talasa.
„I u jednom i u drugom slučaju čovjek usmjerava uređaj prema mjestu razgovora. Domet je pedeset do šezdeset metara. To znači da se sa ulice može slušati bilo koji stan ili kuća“, kaže sagovornik Portala RTCG.
U međuvremenu je tehnika uznapredovala, posebno sa razvojem internetskih mreža, do nevjerovatnih razmjera, tako da je digitalna bezbjednost nešto o čemu treba da se informiše svaki građanin, a mogućnost za samozaštitu ili prostor sigurnosti od prisluškivanja ili krađe podataka sa modernih telefona i računara, sve je uži i uži.
