Neurolog objašnjava zašto letnje računanje vrijemena donosi ozbiljne zdravstvene rizike

Neurolog objašnjava zašto letnje računanje vrijemena donosi ozbiljne zdravstvene rizike

Dok se ljudi u SAD spremaju da u nedelju, 12. marta 2023. pomeraju satove za jedan sat unapred, osećam da se pripremam za godišnji ritual medijskih priča o poremećajima u dnevnim rutinama izazvanim prebacivanjem sa standardnog vremena na letnje računanje vremena.

Otprilike jedna trećina Amerikanaca kaže da se ne raduje ovim promenama vremena svake dve godine. I skoro dve trećine bi želelo da ih potpuno eliminiše, u poređenju sa 21 odsto onih koji nisu sigurni i 16 odsto onih koji bi želeli da nastave da pomeraju svoje satove napred-nazad.

Ali efekti prevazilaze jednostavne neprijatnosti. Istraživači otkrivaju da je „proleće unapred“ svakog marta povezano sa ozbiljnim negativnim efektima na zdravlje, uključujući porast broja srčanih udara i nedostatak sna među tinejdžerima.

Nasuprot tome, jesenji prelaz nazad na standardno vreme nije povezan sa ovim zdravstvenim efektima, kao što smo moji koautori i ja primetili u komentaru za 2020.

Proučavao sam prednosti i nedostatke ovih dvaput godišnjih rituala više od pet godina kao profesor neurologije i pedijatrije i direktor odeljenja za spavanje Medicinskog centra Univerziteta Vanderbilt.

Meni i mnogim mojim kolegama postalo je jasno da prelazak na letnje računanje vremena svakog proleća utiče na zdravlje odmah nakon promene sata, a takođe i tokom skoro osam meseci koliko Amerikanci ostaju na letnjem računanju vremena.

Amerikanci su podeljeni oko toga da li više vole stalno letnje računanje vremena ili stalno standardno vreme.

Međutim, dva vremenska pomeranja – koliko god da su potresna – nisu jednaka. Standardno vreme je najbliže prirodnom svetlu, sa Suncem direktno iznad glave u podne ili blizu njega.

Nasuprot tome, tokom letnjeg računanja vremena od marta do novembra, promena sata koja je rezultat letnjeg računanja vremena dovodi do toga da prirodno svetlo bude prisutno jedan sat kasnije ujutru i jedan sat kasnije uveče prema vremenu na satu.

Jutarnje svetlo je od suštinskog značaja za postavljanje prirodnih ritmova tela: budi nas i poboljšava budnost. Jutarnje svetlo takođe podiže raspoloženje – svetlosne kutije koje simuliraju prirodno svetlo su propisane za jutarnju upotrebu za lečenje sezonskog afektivnog poremećaja.

Iako tačni razlozi zašto nas svetlost aktivira i utiče na naše raspoloženje još uvek nisu poznati, to može biti posledica uticaja svetlosti na povećanje nivoa kortizola, hormona koji modulira odgovor na stres ili efekat svetlosti na amigdalu, deo mozak uključen u emocije.

Adolescenti takođe mogu biti hronično neispavani zbog škole, sporta i društvenih aktivnosti. Na primer, mnoga deca kreću u školu oko 8 ujutro ili ranije. To znači da tokom letnjeg računanja vremena mnogi mladi ljudi ustaju i putuju u školu u mrklom mraku.

Sveobuhvatni dokazi predstavljaju dobar dokaz za usvajanje stalnog standardnog vremena širom zemlje, kao što sam svedočio na saslušanju u Kongresu u martu 2022. i argumentovao u nedavnoj izjavi o stavu za Društvo za istraživanje spavanja.

Američko medicinsko udruženje je nedavno pozvalo na stalno standardno vreme. A krajem 2022. godine, Meksiko je usvojio stalno standardno vreme, navodeći koristi za zdravlje, produktivnost i uštedu energije.

Najveća prednost letnjeg računanja vremena je što obezbeđuje dodatni sat svetlosti u kasnim popodnevnim ili večernjim satima, u zavisnosti od doba godine, za sport, kupovinu ili jelo napolju.

Međutim, izlaganje svetlosti kasnije uveče tokom skoro osam meseci tokom letnjeg računanja vremena ima svoju cenu. Ovo produženo večernje svetlo odlaže oslobađanje mozga melatonina, hormona koji promoviše pospanost, što zauzvrat ometa san i dovodi do toga da sveukupno manje spavamo.

Pošto pubertet takođe uzrokuje oslobađanje melatonina kasnije uveče, što znači da tinejdžeri imaju kašnjenje u prirodnom signalu koji im pomaže da zaspu, adolescenti su posebno podložni problemima sa spavanjem zbog produžene večernje svetlosti. Ova promena u melatoninu tokom puberteta traje do naših 20-ih godina.

Geografija takođe može da utiče na to kako letnje računanje vremena utiče na ljude. Jedna studija je pokazala da ljudi koji žive na zapadnoj ivici vremenske zone, koji dobijaju svetlost kasnije ujutru i kasnije uveče, spavaju manje od svojih kolega na istočnoj ivici vremenske zone.

Ova studija je otkrila da stanovnici zapadne ivice imaju veću stopu gojaznosti, dijabetesa, srčanih bolesti i raka dojke, kao i niži prihod po glavi stanovnika i veće troškove zdravstvene zaštite. Druga istraživanja su otkrila da su stope nekih drugih karcinoma veće na zapadnoj ivici vremenske zone.

Naučnici veruju da ovi zdravstveni problemi mogu biti rezultat kombinacije hroničnog nedostatka sna i „cirkadijalne neusklađenosti“. Cirkadijalna neusklađenost se odnosi na neusklađenost u vremenu između naših bioloških ritmova i spoljašnjeg sveta. Drugim rečima, vreme dnevnog rada, škole ili rutine spavanja zasniva se na satu, a ne na izlasku i zalasku Sunca.

Kongres je uveo letnje računanje vremena tokom cele godine tokom Prvog i Drugog svetskog rata, i još jednom tokom energetske krize ranih 1970-ih.

Ideja je bila da bi dodatno osvetljenje kasnije popodne uštedelo energiju smanjujući potrebu za električnim osvetljenjem. Ova ideja se od tada pokazala u velikoj meri netačnom, jer se potrebe za grejanjem mogu povećati ujutru tokom zime, dok se potrebe za klimatizacijom takođe mogu povećati kasno popodne tokom leta.

Još jedan argument za ljetno računanje vremena je da stopa kriminala pada sa više svjetla na kraju dana. Iako se to pokazalo tačnim, promena je veoma mala, a čini se da zdravstveni efekti nadmašuju koristi za društvo od niže stope kriminala.

Posle Drugog svetskog rata, određivanje datuma početka i završetka letnjeg računanja vremena pripalo je državnim vladama. Međutim, pošto je ovo stvorilo mnoge probleme u rasporedu i bezbednosti na železnici, Kongres je 1966. usvojio Zakon o uniformnom vremenu. Ovim zakonom utvrđeni su datumi letnjeg računanja vremena u celoj zemlji od poslednje nedelje u aprilu do poslednje nedelje u oktobru.

Kongres je 2007. izmenio akt kako bi proširio period u kome je letnje računanje vremena na snazi sa druge nedelje u martu na prvu nedelju u novembru – datumi koji ostaju na snazi i danas.

Međutim, Zakon o jedinstvenom vremenu dozvoljava državama i teritorijama da odustanu od letnjeg računanja vremena. Arizona i Havaji imaju stalno standardno vreme, zajedno sa Portorikom, američkim Devičanskim ostrvima, Severnim Marijanskim ostrvima, Guamom i Američkom Samoom.

Sada mnoge druge države razmatraju da li da prestanu da se povlače i napreduju. Nekoliko američkih država razmatra zakone i rezolucije koje podržavaju stalno standardno vreme, dok su mnoge druge imale ili razmatraju trajno letnje računanje vremena.

Zakonodavstvo i rezolucije o stalnom standardnom vremenu povećani su sa 15 odsto u 2021. na 31 odsto u 2023. godini.

U martu 2022, američki Senat je usvojio Zakon o zaštiti od sunca u pokušaju da se letnje računanje vremena učini trajnim. Ali Dom nije krenuo dalje sa ovim zakonom. Senator sa Floride Marko Rubio ponovo je predstavio zakon 1. marta 2023. godine.

Nagli porast aktivnosti među državama koje žele da se odvoje od ovih dvaput godišnje promene odražava kako sve više ljudi prepoznaje nedostatke ove prakse. Sada je na zakonodavcima da odluče da li ćemo potpuno prekinuti pomeranje vremena i da izaberu trajno standardno ili letnje računanje vremena.