„Ako analiziramo ovaj slučaj na osnovu javno dostupnih činjenica, pravnog okvira Crne Gore i standarda koji se primjenjuju u sličnim međunarodnim slučajevima korupcije (FCPA)“, naveo je Medojević.
Prema njegovim riječima, evo koje su to ključne činjenice i vremenski tok (neophodne za ocjenu odgovornosti)
• 29. decembar 2011. — Američko Ministarstvo pravde (DOJ) i SEC zaključuju sporazum sa Magyar Telekomom. U Statement of Facts detaljno je opisana shema korupcije: plaćanje oko 7,35 miliona eura preko četiri lažna ugovora 2005. godine radi povoljne privatizacije Telekoma Crne Gore. Plaćanja su išla crnogorskim državnim i političkim funkcionerima (uključujući člana porodice „top government official“ — prema javnim tumačenjima, Ani Đukanović).
• Mart 2014. — Ambasada SAD zvanično potvrđuje postojanje dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori.
• April 2015. — Crnogorsko tužilaštvo prima dokumentaciju iz SAD-a. Ovo je ključni trenutak — jak, detaljan dokazni materijal (izjave, bankovni tragovi, interna komunikacija) bio je dostupan.
• 2015–2019. — Predmet je u radu SDT-a (pod rukovodstvom Milivoja Katnića). Postoje navodi o čekanju prevoda i sporom postupanju.
• Mart 2019. — MANS podnosi krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, Ane Đukanović i drugih.
• 2019–2022. — Predmet (ili ključni dio) vodi specijalni tužilac Saša Čađenović. Disciplinsko vijeće Tužilačkog savjeta kasnije utvrđuje da je svjesno nepostupao u zakonskim rokovima, što je dovelo do nastupanja zastare za primanje mita (maj 2021).
• Juli 2025. — Specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović odbija prijavu zbog zastare.
• Maj 2026. — Viši sud u Podgorici utvrđuje da za krivično djelo primanje mita apsolutna zastara nije nastupila do 15. maja 2036. godine (procesne radnje su prekidale tok zastare). Za pranje novca zastara je nastupila u maju 2026.
• Maj/juni 2026. — VDT (Milorad Marković), na inicijativu SDT-a, podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluke Višeg suda. Vrhovni sud odbija zahtjev kao nedozvoljen.
• Trenutno stanje (jul 2026.) — Predmet je u pravnom vakuumu. VDT upućuje pitanja na SDT, SDT ne daje jasne odgovore javnosti.
2. Pravne dužnosti tužilaca u Crnoj Gori
Prema Zakonu o državnom tužilaštvu i Krivičnom zakoniku:
• Tužilac ima dužnost da postupa ex officio u teškim krivičnim djelima (korupcija, primanje mita).
• Dužan je da efikasno i blagovremeno vodi postupak.
• VDT ima nadzornu i upravljačku ulogu — može davati uputstva, preraspoređivati predmete, obezbjeđivati resurse i obezbjeđivati jedinstvenu primjenu zakona.
• Nastupanje zastare usljed nepostupanja može predstavljati teži disciplinski prekršaj (član 108 Zakona o državnom tužilaštvu).
3. Ocjena odgovornosti po nivoima
A. Specijalni tužilac Saša Čađenović (direktna odgovornost — najveća)
Disciplinsko vijeće je utvrdilo da je počinio teži disciplinski prekršaj jer je svjesno nepostupao u periodu 2019–2022, što je dovelo do zastare za primanje mita. Kazna: smanjenje plate 40% na 6 mjeseci + zabrana napredovanja 2 godine. Ovo je konkretna odgovornost utvrđena od strane Tužilačkog savjeta.
B. Glavni specijalni tužilac (GST) i rukovodstvo SDT-a
• Milivoje Katnić (period 2015–2019/2020): Kao šef SDT-a u vrijeme kada su stigli američki dokazi (2015), imao je obavezu da predmet stavi pod poseban nadzor, obezbijedi resurse i spriječi zastaru. Javno je minimizirao umiješanost Đukanovića. Odgovornost je visoka.
• Vladimir Novović (trenutni GST): Podnio je predlog za disciplinsku odgovornost protiv Čađenovića (pozitivan korak). Međutim, SDT je 2025. odbio prijavu, a kasnije je inicirao zahtjev za zaštitu zakonitosti kojim se pokušavalo osporiti stav Višeg suda da zastara za primanje mita nije nastupila. Ovo pokazuje kontinuitet stava da se predmet treba zatvoriti.
C. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković (najviši nivo — sistemska i nadzorna odgovornost)
VDT nosi najveću institucionalnu odgovornost iz sljedećih razloga:
1. Nadzorna uloga — Kao vrhovni tužilac, dužan je da obezbijedi da se predmeti visoke korupcije sa međunarodnim dokazima tretiraju prioritetno. Nakon 2015. nije bilo vidljivog snažnog nadzora koji bi spriječio dugogodišnje odugovlačenje.
2. Aktivno djelovanje protiv nastavka postupka — Podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti 2026. godine protiv odluke Višeg suda (koji je utvrdio da zastara za primanje mita nije nastupila) može se protumačiti kao pokušaj da se predmet konačno zatvori, umjesto da se iskoristi prilika za nastavak gonjenja.
3. Distanciranje i prebacivanje odgovornosti — U više navrata VDT upućuje pitanja isključivo na SDT i tvrdi da „ne može odlučivati umjesto konkretnog tužioca“. Ovo je formalno tačno u pogledu nezavisnosti, ali u praksi predstavlja izbjegavanje liderstva u najosjetljivijem predmetu u zemlji.
4. Neiskorišćavanje američkih dokaza — Od 2015. do 2025. prošlo je 10 godina. U SAD-u bi takav predmet bio prioritet FBI/DOJ Fraud Section, sa redovnim izvještavanjem i eventualnim formiranjem task force-a.
Nema dileme da postoji značajna institucionalna odgovornost na više nivoa. Najkonkretnija je utvrđena protiv Čađenovića. Međutim, sistemski problem leži u tome što su VDT i SDT godinama dozvoljavali da se predmet sa izuzetno jakim međunarodnim dokazima „utapa“ u zastaru, umjesto da ga tretiraju kao prioritet nacionalnog interesa.
U američkom sistemu ovakav scenario bi doveo do:
• Unutrašnje istrage (OPR/OIG),
• Moguće suspenzije odgovornih,
• Javnog izvještaja o greškama.
Ocigledno je da je zbog visokog rizika od korupcije u tuzilastvu i uticaja bivse vlasti , potrebno formirati nezavisnu komisiju (sa međunarodnim učešćem) koja bi ispitala cjelokupno postupanje u ovom predmetu od 2011/2015. godine, kako bi se utvrdila puna odgovornost i spriječilo ponavljanje.
