Život i vrijeme pape Franje dok obeležava svoju 10. godišnjicu kao pontifik

Život i vrijeme pape Franje dok obeležava svoju 10. godišnjicu kao pontifik

Slede neki od glavnih događaja u životu i službi pape Franje, koji obeležava 10. godišnjicu svog izbora za papu 13. marta.

17. decembar – Horhe Mario Bergoljo rođen je u Buenos Ajresu, u Argentini, kao sin italijanskih imigranata.

13. decembar – rukopoložen za sveštenika.

31. jul – Postaje poglavar jezuita u Argentini.

20. maj – Imenovan za episkopa auke i pomoćnika u Buenos Ajresu.

28. februar – Imenovan za arhiepiskopa, primasa Argentine. Postaje poznat po tome što na posao putuje javnim prevozom, a ne živi u nadbiskupskoj palati i sam sebi kuva obroke.

21. februar – Papa Jovan Pavle II imenovao ga za kardinala.

19. april – Kardinal Jozef Racinger izabran za papu posle četiri glasanja, uzeo ime Benedikt. Naknadna procurela informacija pokazuje da je Bergoljo bio drugi na svim tajnim glasanjima.

13. mart – Bergoljo je izabran za papu nakon šokantne ostavke pape Benedikta. On uzima ime Frančesko (Francisko) i prvi je neevropski papa u 1.300 godina.

8. jul – Prvi put pastirski put van Rima, posećujući italijansko ostrvo Lampeduzu i osuđuje „globalizaciju ravnodušnosti“ prema nevolji migranata.

29. jul – Tokom svoje prve konferencije za novinare u papinom avionu, Franja je rekao: „Ako je neko gej i traži Gospoda i ima dobru volju, ko sam ja da sudim?“ — jedan papa smatra najpomirljivijim stavom prema LGBT osobama.

26. novembar – Poziva na dubinsku obnovu Crkve u velikom dokumentu (apostolska promocija) u kojem se navodi njegovo papstvo.

24. februar – Formira novo telo u Vatikanu za koordinaciju ekonomskih i administrativnih poslova.

24-26 maj – Poseta Svetoj zemlji. On postaje prvi pontifik koji je položio venac na grob osnivača modernog cionizma. Takođe se moli ispred izraelskog bezbednosnog zida koji Palestinci preziru.

18. jun – Objavljuje prvi papski dokument posvećen životnoj sredini, encikliku „Laudato Si“, pozivajući svetske lidere da čuju „vapaj zemlje i vapaj siromašnih“.

8. april – U dokumentu o porodičnom životu, Franjo poziva sveštenike da više prihvataju razvedene ili ponovo venčane katolike i da požele dobrodošlicu samohranim roditeljima i LGBT osobama. Ali on odbacuje pojam istopolnih brakova.

26. jun – Kaže da hrišćani duguju izvinjenje LGBT zajednici i drugima koje je crkva uvredila ili eksploatisala.

2. novembar – Kaže novinarima da je katolička zabrana za sveštenice zauvek.

2. januar – Papa Franja u pismu kaže da biskupi moraju pokazati nultu toleranciju prema sveštenstvu koje seksualno zlostavlja decu. On moli oproštaj za „greh koji nas sramoti“.

28. jun – Kardinal Džordž Pel, koga je Franja imenovao za ministra ekonomije Vatikana, optužen je za više istorijskih seksualnih zločina u svojoj rodnoj Australiji. Prvobitno je osuđen u decembru 2018. godine, ali je potom proglašen nevinim u aprilu 2020. u žalbenom postupku.

1. jul – Franjo je u velikom potresu zamenio najvišeg teologa katoličanstva, konzervativnog nemačkog kardinala koji je bio u suprotnosti sa papinom vizijom inkluzivnije Crkve.

30. januar – Samo nekoliko dana nakon što je branio čileanskog biskupa optuženog za seksualne zločine nad maloletnicima, papa šalje vrhunskog stručnjaka za seksualno zlostavljanje u Čile da ispita. Fransis je u aprilu rekao da je napravio „teške greške“ u rešavanju čileanske krize, traži oprost.

18. maj – U potezu bez presedana, svi čileanski biskupi nude ostavke nakon što su prisustvovali kriznom sastanku sa papom Franjom. U narednim mesecima prihvata mnoge ostavke.

28. jul – Prihvata ostavku američkog kardinala Teodora Mekarika. U februaru 2019. Franjo ga je izbacio iz sveštenstva nakon što ga je Crkva proglasila krivim za seksualno zlostavljanje maloletnika – što je prvi put da je kardinal smenjen zbog seksualnog zlostavljanja.

25-26. avgust – Posetio Irsku, kaže da je neuspeh Crkve da se adekvatno pozabavi „odvratnim“ svešteničkim zločinima zlostavljanja dece u Irskoj izvor sramote za katolike. On moli za oproštaj.

26. avgust – Bivši visoki zvaničnik Vatikana, nadbiskup Karlo Marija Vigano, optužio je papu da je godinama znao za optužbe za seksualno zlostavljanje protiv kardinala Mekarika; kaže da bi Franjo trebalo da podnese ostavku. Nekoliko meseci kasnije, Vatikan optužuje Vigana za klevetu.

22. septembar – Vatikan potpisuje značajan sporazum dajući mu dugo željeno pravo glasa u imenovanju biskupa u Kini. Kritičari taj dogovor nazivaju prodajom komunističkoj vladi.

21. februar – Papa otvara četvorodnevni sastanak bez presedana sa katoličkim liderima iz celog sveta o seksualnom zlostavljanju dece. Poziva na „konkretne i efikasne mere“ za borbu protiv zloupotrebe.

19. april – Susreće se sa prethodno zaraćenim vođama Južnog Sudana i ljubi im noge. Poziva ih da se ne vraćaju u građanski rat.

24. maj – Prvi put imenuje žene u ključnu vatikansku službu. U januaru 2020. imenuje prvu ženu na visokom položaju u Državnom sekretarijatu. U avgustu 2020. imenovao je šest žena u finansijski savet Vatikana. U novembru 2021. imenuje ženu na poziciju broj 2 u guverneru Vatikana. U martu 2022. on uvodi reformu u kojoj kaže da bi katoličke žene mogle u budućnosti preuzeti kontrolu nad većinom odjela.

2. jun – Papa je tokom posete Rumuniji tražio oproštaj u ime Katoličke crkve za maltretiranje Roma.

12. februar – U očiglednoj pobedi konzervativnog sveštenstva, papa je odbacio predlog da se nekim oženjenim muškarcima dozvoli da budu rukopoloženi u udaljenim oblastima Amazonije.

7. mart – Papa otkazuje sva redovna javna nastupa zbog pandemije COVID-19. Otkazuju se i planirana putovanja. 27. marta drži usamljeni moleban na prostranom, praznom Trgu Svetog Petra.

24. septembar – Papa je otpustio italijanskog kardinala Đovanija Anđela Bečijua sa moćne funkcije u Vatikanu nakon što ga je optužio za proneveru i nepotizam. Becciu negira krivicu. Optužen je za navodne finansijske zločine u julu 2021.

5. novembar – Potresa upravljanje vatikanskim fondovima nakon skandala sa imovinom u Londonu.

31. decembar – Pateći od pojave išijasa koji izaziva bol u desnoj nozi, papa propušta novogodišnju noć i novogodišnje službe – prvi put kada su zdravstveni problemi doveli do toga da preskoči velike verske događaje.

11. januar – Papa Franja, u još jednom koraku ka većoj jednakosti žena u Rimokatoličkoj crkvi, menja crkveni zakon, rekavši da one mogu služiti kao čitaoci na liturgijama, služitelji oltara i delioci pričešća.

21. januara – Vatikanski sud osudio je Anđela Kaloju, bivšeg šefa vatikanske banke, pod optužbom za proneveru i pranje novca, čime je postao najviši vatikanski zvaničnik koji je osuđen za finansijski kriminal.

5. mart – Nastavljajući putovanja nakon COVID krize, Franja je u prvoj poseti pontifika Iraku.

4. jul – Operativno je uklonjen deo debelog creva, provodi 11 dana u bolnici da se oporavi.

16. jul – Na udaru konzervativaca, Franja poništava odluke svoja dva prethodnika i ponovo nameće ograničenja na latinsku misu starog stila koju preferiraju tradicionalistički katolici.

29. oktobar – Američki predsednik Džo Bajden rekao je posle sastanka s papom da mu je papa rekao da je on „dobar katolik“ koji može da se pričesti, šireći jaz sa konzervativnim prelatima.

25. februar – Odstupajući od protokola, papa posećuje rusku ambasadu u Vatikanu kako bi lično preneo svoju zabrinutost zbog ruske invazije na Ukrajinu. U narednim nedeljama i mesecima on više puta poziva na prekid rata i postaje sve kritičniji prema Moskvi zbog pokretanja invazije.

24. jul – Počinje šestodnevnu posetu Kanadi gde više puta traži oprost za seksualno zlostavljanje u školama za urođeničku decu koje vode katolički redovi.

31. decembar – Papa Benedikt preminuo je u vatikanskom manastiru u kojem je živeo od ostavke 2013. godine.

11. januar – U Rimu umire konzervativni kardinal Pel. Kasnije je otkriveno da je napisao anonimni memorandum iz 2021. u kojem je Franjino papstvo osudio kao „katastrofu“.