Ministarstvo energetike i rudarstva planira da riješi sistemske i ekonomske probleme pri upravljanju rudama, a među kojima su i nedovoljna kontrola onih koji ih kopaju, siva ekonomija, ograničenja inspekcija, nerazvijene mjere zaštite životne sredine i zdravlja na radu, dok namjeravaju da uvedu i registar za licencirane rudare…
Prepreke koje tište ovaj sektor žele da otklone kroz Nacrt zakona o rudarstvu, koji je donedavno bio na javnoj raspravi.
Resor kojim rukovodi Admir Šahmanović je u novembru prošle godine stavio na javnu raspravu ovaj zakon, ali je dokument povučen nakon otvorenog pisma koje je grupa od 39 nevladinih organizacija, aktivista i građana uputila premijeru Milojku Spajiću i ministrima.
Oni su tvrdili da je zakon prijetnja pravima garantovanim Ustavom, privatnoj svojini i životnoj sredini, kao i interesima države, pa su tražili novi transparentan proces njegovog donošenja – uz učešće stručnjaka i javnosti, usklađivanje sa Ustavom, evropskim zakonima i konvencijama.
5,38 miliona eura vrijednost je 53 ugovora sklopljena 2024.
Iz Ministarstva energetike su tada naveli da je Zakon o rudarstvu povučen sa javne rasprave, kako bi se omogućila dodatna analiza i dorada, te da na pozivu za učestvovanje NVO nije bilo prijavljenih…
U obrazloženju zakona se ističe da njegova primjena neće koštati državnu kasu, ali da će rudarske kompanije imati troškova zbog prilagođavanja novim mjerama. Piše i da je ovaj propis usaglašen sa evropskim zakonima i međunarodnim konvencijama, u dijelu zaštite životne sredine i zdravlja na radu.
“Uvode se rješenja koja su usmjerena na veću pravnu sigurnost, transparentnost rada nadležnog organa, bolju kontrolu porijekla mineralnih sirovina i efikasniju zaštitu javnog interesa u oblasti rudarstva. Osnovni ciljevi su da se obezbijedi racionalno i održivo korišćenje mineralnih sirovina kao prirodnog bogatstva u državnoj svojini, uspostavi sistem planiranja, odobravanja i izvođenja rudarskih radova, unaprijedi zaštita životne sredine kroz obaveznu sanaciju i rekultivaciju, monitoring stanja nakon eksploatacije, obezbijedi transparentnost izdavanja odobrenja i vođenja registara i katastra, spriječi nezakonito otkopavanje, promet i korišćenje mineralnih sirovina, ojača institucionalni i inspekcijski nadzor i odgovornost svih učesnika…”, navodi se u dokumentu.
Rudarske radove mogu da obavljaju samo firme koje su licencirane za te poslove, a prema zakonu te dozvole se izdaju na pet godina, s tim da se mogu obnoviti. Licence dobijaju samo registrovani za ove djelatnosti, koji imaju ugovor o radu sa najmanje jednim diplomiranim inženjerom, opremu i mašine.
Ministarstvo planira formiranje registra, u kojem bi bili upisani svi koji imaju licence za rudarstvo, za izradu i reviziju rudarskih projekata, laboratorijska ispitivanja mineralnih sirovina, miniranje, izradu rudarskih planova, mjerenja i elaborata…
“Ministarstvo vodi registar licenci u elektronskoj formi koji sadrži podatke o izdatim, obnovljenim i oduzetim licencama. Članom 120 propisuje se obaveza Ministarstva da u roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona uspostavi registar licenci iz oblasti rudarstva. Uspostavljanjem registra obezbijediće se veća transparentnost, preglednost i efikasnija kontrola u pogledu izdatih licenci, što je od posebnog značaja za praćenje ispunjenosti uslova za obavljanje poslova u oblasti rudarstva”, ističe se u obrazloženju zakona.
Kompanije koje se bave ovim poslovima imaće rok od godinu dana, od stupanja zakona na snagu, da usklade rad sa njim i izmijene organizaciju, licence i kadar. Radnici u ovim firmama, zavisno od radnog mjesta, moraće da imaju odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo i položen rudarski stručni ispit.
Ministarstvo će kroz godinu morati da uspostavi i novi Katastar eksploatacionih polja, rudarskih objekata i postrojenja, dok bi imali mjesec dana da preuzmu podatke iz postojećeg, kako bi se obezbijedila ažurna evidencija.
Očekuje se da će privreda imati troškove zbog usklađivanja sa novim zakonom – za izradu i reviziju tehničke dokumentacije, monitoring i izvještavanje, sprovođenje mjera zaštite životne sredine, ali da će izdaci kratkoročno biti umjereni, a dugoročno jednaki obimu posla.
Prema Analizi uticaja ovog propisa (RIA), tokom 2022. godine u Crnoj Gori su izdata 52 koncesiona ugovora vrijedna 4,51 miliona eura, dok ih je u 2023. bilo 53 ukupne vrijednosti 5,4 miliona. Ističe se da su tokom 2024. zabilježena 53 ugovora i da su bili vrijedni 5,38 miliona, te da broj kompanija koje imaju licence za rudarske radove posljednjih godina ustaljen, jer je 2023. ovjereno 45, a sljedeće godine 47 licenci.
Ističe se da je pravni okvir za eksploataciju i korišćenje mineralnih sirovina do sada bio neprecizan, da nije bilo dovoljne kontrole, da je postojala siva ekonomija u rudarstvu, nerazvijeni mehanizmi zaštite životne sredine, zdravlja na radu, sanacije i rekultivacije, te da nije bilo registara i digitalne evidencije…
Problemi postoje jer je trenutni zakon zastario i nije dovoljno usklađen sa savremenim standardima, nema preciznih pojašnjenja šta je eksploatacija, a šta otkopavanje, nema mehanizama za kontrolu ovih procesa niti dovoljno podataka, dok je nedovoljno razvijen sistem odgovornosti i kazni…
Ističe se da bi zadržavanjem trenutnog stanja, siva ekonomija u rudarstvu nastavila da raste, državna kasa bi gubila prihode, zaštita životne sredine bi se pogoršala, bilo bi više nelegalne eksploatacije, konkurencija bi se dodatno narušila, investicije bi se manje privlačile – dok bi se institucionalne slabosti produbile.
“Ukupno posmatrano, ‘status kvo’ opcija vodi ka daljem pogoršanju postojećeg stanja i povećanju negativnih ekonomskih, ekoloških i regulatornih posljedica. Posljedice postojećeg stanja su višestruke: gubitak budžetskih prihoda po osnovu neadekvatne naplate koncesione naknade, narušavanje tržišne konkurencije usljed nelegalnih aktivnosti, degradacija prostora i negativan uticaj na životnu sredinu, otežana primjena i sprovođenje propisa, povećan rizik po zaštitu i zdravlje na radu… Oštećeni su budžet Crne Gore – kroz gubitak prihoda od koncesionih i drugih naknada, privredni subjekti koji posluju zakonito – zbog nelojalne konkurencije od subjekata koji posluju nelegalno, lokalne zajednice – zbog degradacija zemljišta, buke i prašine, građani – kroz indirektan uticaj na kvalitet životne sredine”, ističe se u RIA.
Jedan od primjera neprimjene Zakona o rudarstvu, desio se tokom izgradnje prve dionice auto-puta Smokovac – Mateševo, a sporno je bilo što su izvođač i njegovi podizvođači besplatno koristili kamen izvađen sa trase, odnosno nije plaćena koncesiona naknada koja je obavezna po ovom Zakonu. Problematično je i što nisu postojali jasni mehanizmi kontrole kako se koristi iskopani kamen i da li se njegovi troškovi naplaćuju od države kroz fakture za radove. Prema podacima iz 2021. godine, koji nisu predstavljali konačan obračun, vrijednost uzetog građevinskog kamena (7,7 miliona kubika) iznosila je 50 miliona eura.
Nacrt zakona o rudarstvu predviđa opširne i oštre kazne za prekršaje koje će se za kompanije kretati od 15.000 eura do 20.000 eura, dok će odgovorni plaćati između 1.000 i 2.000 eura.
Kazne su planirane po više od 70 osnova, dok bi preduzetnici za prekršaje plaćali 5.000 eura do 6.000 eura, a fizička lica od 1.000 do 2.000 eura.
Prekršaji su, između ostalog, ako koncesionar kopa mineralne sirovine mimo rudarskog projekta, radi bez odobrenja Ministarstva energetike, ako ne ispoštuje plan trajne obustave eksploatacije i najmanje tri godine ne radi monitoring životne sredine, ako ne svodi na najmanju moguću mjeru negativne uticaje na vode, ne sprečava nekontrolisano ispuštanje rudničkih i jalovišnih voda…
Koncesionari će moći da traže i da Ministarstvo formira stručnu komisiju radi utvrđivanja činjenica i okolnosti tokom primjene zakona, dok bi njihov rad i stručne nalaze finansirali privatnici.
