Istraživači su pregledali stotine naučnih studija i procena opasnosti, otkrivajući da je oko 90% njih podcenilo osnovne visine obalne vode u proseku za 30 centimetara. Ova greška je posebno prisutna u Globalnom Jugu, Pacifiku i jugoistočnoj Aziji, dok je manje izražena u Evropi i duž atlantskih obala.
Philip Minderhoud, koautor studije i profesor hidrogeologije na Univerzitetu Wageningen u Holandiji, ističe da je uzrok neslaganje u načinu merenja visina mora i kopna. On to pripisuje „metodološkoj slepoj tački“ između različitih načina merenja.
Minderhoud objašnjava da mnoge studije ne uzimaju u obzir stvarno merenje nivoa mora, koristeći nulti metar kao polaznu tačku. U nekim delovima Indopacifika, nivo mora može biti blizu 1 metra, što dodatno komplikuje situaciju.
Prilagođavanje tačnijoj osnovnoj visini obale može značiti da bi, ukoliko nivo mora poraste za više od 1 metra, voda mogla da preplavi do 37% više kopna i ugrozi između 77 i 132 miliona ljudi. To bi moglo izazvati probleme u planiranju i finansiranju posledica globalnog zagrevanja.
Anders Levermann, klimatski naučnik iz Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih uticaja, naglašava da je rizik od ekstremnih poplava veći nego što se ranije mislilo. Jugoistočna Azija, gde je neslaganje najveće, već ima najviše ljudi ugroženih porastom nivoa mora.
Za 17-godišnju aktivistkinju za klimatske promene Vepaiamele Trief, ove projekcije nisu apstraktne. Na njenom ostrvu u Južnom Pacifiku, obala se vidno povukla, a kuće su sada jedva 1 metar od mora.
