Istraživački tim sa Stanford University testirao je vakcinu na životinjama, dok klinička ispitivanja na ljudima još nijesu započeta. Njihov pristup, kako navode, predstavlja „radikalno odstupanje“ od načina na koji su vakcine osmišljavane više od 200 godina. O studiji je izvijestio BBC, u tekstu novinara James Gallagher.
Za razliku od klasičnih vakcina, koje treniraju imuni sistem da prepozna i napadne tačno određeni virus ili bakteriju, novi pristup ne cilja jednu konkretnu infekciju. Još od vremena Edward Jenner, vakcine funkcionišu po principu specifične zaštite – vakcina protiv malih boginja štiti od malih boginja, protiv varičela od varičela i tako dalje.
Nova metoda, opisana u časopisu Science, djeluje drugačije. Daje se kao sprej za nos i podstiče bijela krvna zrnca u plućima – makrofage – da ostanu u stanju pojačane pripravnosti. Umjesto da uče organizam da prepozna određeni patogen, istraživači imitiraju prirodnu komunikaciju imunih ćelija i time stvaraju široku, nespecifičnu zaštitu.
Prema rezultatima eksperimenata na životinjama, efekat je trajao oko tri mjeseca. Zabilježeno je smanjenje količine virusa koji prolaze kroz pluća i ulaze u organizam od 100 do čak 1.000 puta.
Profesor mikrobiologije i imunologije Bali Pulendran istakao je da ovakav pristup može pružiti zaštitu ne samo od virusa gripa i kovida, već i od brojnih drugih virusa, različitih bakterija, pa čak i alergena. U studiji je pokazano da vakcina štiti i od bakterija Staphylococcus aureus i Acinetobacter baumannii, koje mogu izazvati ozbiljne infekcije.
Zanimljivo je i da ovakav pristup može smanjiti reakciju na grinje kućne prašine, čest okidač alergijske astme.
Profesorica vakcinologije sa University of Oxford, Daniela Ferreira, koja nije učestvovala u istraživanju, ocijenila je da je riječ o „zaista uzbudljivom“ radu koji bi mogao promijeniti način na koji se štitimo od respiratornih infekcija – ukoliko se rezultati potvrde kod ljudi.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ostaje mnogo nepoznanica. Nije jasno da li će se isti efekat postići kod ljudi, koliko dugo bi imuni sistem ostao u stanju pripravnosti, niti da li bi takvo „držanje organizma u visokoj pripravnosti“ moglo izazvati neželjene posljedice.
Profesor molekularne virusologije Jonathan Ball sa Liverpool School of Tropical Medicine upozorio je da treba pažljivo procijeniti rizik od prekomjerne aktivacije imunog sistema, kako ne bi došlo do takozvane „prijateljske vatre“ – neželjenih imunoloških reakcija.
Istraživači naglašavaju da univerzalna vakcina ne bi zamijenila postojeće, već bi ih dopunila. U ranim fazama pandemije, poput početka 2020. godine sa kovidom, mogla bi kupiti dragocjeno vrijeme i smanjiti smrtnost dok se ne razvije specifična vakcina.
Takođe, u sezoni zimskih respiratornih infekcija mogla bi se koristiti kao preventivni sezonski sprej koji bi pružio široku zaštitu od više patogena istovremeno. Da li će ova ideja zaista postati revolucija u imunizaciji, pokazaće buduća klinička ispitivanja na ljudima.
