Dok su građani Crne Gore gledali prazne klupe u Skupštini i slušali priče o “bojkotu sistema”, opozicioni poslanici su, izgleda, vrlo aktivno radili — ali ne u parlamentu, već po evropskim destinacijama i službenim turama.
Prema zvaničnim podacima, putne aktivnosti opozicionih poslanika tokom februara i većeg dijela marta koštale su građane Crne Gore više od 30.000 eura, iako su istovremeno odbijali da učestvuju u radu najvišeg zakonodavnog doma.
Naravno, šampioni u trošenju su poslanici Demokratske partije socijalista, koji su samo u tom periodu potrošili skoro 14.000 eura — na ime službenih putovanja, dnevnica i avionskih karata.
Bojkotuju državu, ali ne i državne dnevnice.
Dok su odbijali da dođu na sjednice, DPS-ovci su bez problema putovali po regionu i Evropi, uz punu logistiku i pokrivanje troškova iz budžeta koji pune upravo građani čije interese “brane bojkotom”.
To je, u najkraćem, crnogorska verzija političkog luksuza: prazna sala, ali puni računi.
U odsustvu političke odgovornosti, DPS je opet pronašao način da bude aktivan — barem na relaciji Podgorica–Brisel.
Ova praksa, koja traje godinama, još jednom pokazuje koliko je daleko opozicija spremna da ide u licemjerju: kada treba raditi – bojkotuju, kada treba trošiti – trče.
Parlament im je dosadan, ali putovanja su, očigledno, dio “borbe za demokratiju”.
