Političko-sportske veze koje ne blijede
KK Budućnost ima dugu i respektabilnu istoriju u crnogorskom sportu, ali jednako dugu i kompleksnu povezanost sa političkim vrhovima, naročito iz vremena vlasti Demokratske partije socijalista (DPS). Mnogi i danas klub doživljavaju kao simbol elitizma – ne zbog igrača, već zbog strukture uprave, sponzora i ljudi koji sjede u ložama. Među njima je i bivši predsjednik Milo Đukanović, koji i dalje predstavlja neformalni autoritet u tim krugovima.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se govori o podršci iz javnih resursa – bez šire transparentnosti, bez javne rasprave, i potencijalno mimo zakonske procedure. Ako je to tačno, onda se radi ne samo o politički spornoj, već i pravno problematičnoj praksi.
Zakonski okvir: Može li država direktno sponzorisati klubove?
Zakon o državnoj imovini, Zakon o sportu i Zakon o sprečavanju korupcije jasno propisuju pravila u vezi sa upravljanjem državnim sredstvima. Javna sredstva ne smiju se dodjeljivati proizvoljno, niti na osnovu ličnih i političkih preferencija. Javne kompanije imaju zakonsku obavezu da posluju tržišno i u interesu građana, a ne da sponzorišu klubove po nalogu političkih struktura.
Ukoliko Spajić, kao premijer, vrši pritisak na rukovodioce javnih preduzeća da sponzorišu određeni klub, to može predstavljati direktno kršenje zakona – i osnov za pokretanje institucionalne kontrole.
Gdje je javni interes?
Da li ulaganje u sport može biti opravdano iz ugla javnog interesa? Naravno – ali uz jasna pravila. Ulaganja moraju biti ravnomjerno raspoređena, zasnovana na strategiji razvoja sporta, i podložna reviziji i evaluaciji. Ako se izdvajaju milioni za jedan klub dok se ostali guše u finansijskim problemima, to nije ulaganje u sport – već subvencionisanje političke elite.
Bokan i logika odgovornosti
Ako predsjednik kluba, Dragan Bokan, ne može obezbijediti samoodrživost kluba kroz sponzore i tržišne izvore prihoda, onda se postavlja pitanje: treba li klub uopšte da funkcioniše na tom nivou? Profesionalni sport nije obavezna državna funkcija, već privatna inicijativa koja mora imati jasne izvore finansiranja. U svakoj tržišnoj ekonomiji važi pravilo – ako nemaš da platiš, ne igraš.
Građani nisu bankomat
Građani Crne Gore više ne žele da sponzorišu elite, posebno one koje decenijama koriste sport za legitimizaciju političkog uticaja. Premijer Spajić, ako zaista želi da uvodi novu praksu, mora demonstrirati potpunu transparentnost, zakonitost i pravednost u raspodjeli sredstava. Svako drugo ponašanje, uključujući skrivena sponzorstva i političke nagodbe preko sporta, predstavlja direktnu izdaju obećanja o reformi i okretanju leđa starim strukturama.
Jer ako građani i dalje plaćaju da bi se političke elite zabavljale iz lože – ništa se suštinski nije promijenilo.
