Jedan od najuticajnijih džez bubnjara savremenog doba, višestruko nagrađivani Piter Erskin (Peter Erskine), ovog ljeta prvi put dolazi u Crnu Goru, i to povodom jubilarnog, 10. izdanja Made in New York Jazz festivala. Njegov nastup predstavlja jedan od najočekivanijih trenutaka festivala, gdje će legendarni muzičar dijeliti binu sa velikanima svjetske džez scene, ali i sa probranim regionalnim i crnogorskim umjetnicima.
Deseti Made In New York Jazz Festival Montenegro, biće održan od 27. do 29. juna, a Erskin će nastupiti na koncertima prve i treće večeri. U petak, 27. juna, na sceni “Sinhro” u Tivtu, u 21 čas biće upriličen premijerni koncert festivala, najavljeno je u saopštenju, dok će u nedjelju 29. juna, na platou Muzičkog centra Crne Gore u Podgorici, takođe u 21 čas, biće upriličen završni koncert festivala.
U intervjuu za “Vijesti”, Erskin govori o uzbuđenju zbog susreta sa publikom na našim prostorima, radu sa džez velikanima kao što su Weather Report, Pat Metheny , Chick Corea i mnogi drugi, te o ličnoj filozofiji sviranja koja ga vodi već decenijama. Sa sobom donosi bogato muzičko nasljeđe, ali i neugaslu radoznalost i entuzijazam, baš ono što publika i ovaj festival zaslužuju.
Prvi put ste u Crnoj Gori – šta već znate o zemlji i čemu se najviše radujete tokom ovog jubilarnog izdanja Made in New York Jazz festivala?
Da, prvi put dolazim. Najviše se radujem što ću ponovo svirati sa Rendijem Brekerom (Randy Brecker). Poznajemo se dugo, ali naši muzički putevi nisu se često ukrštali. Ako moram da putujem sve iz Los Anđelesa do Crne Gore da bih svirao sa njim – onda ću to i uraditi! Ovo će zaista biti uzbudljivi koncerti. Imamo i sjajan bend, dođite i uvjerite se sami!
Počeli ste da svirate bubnjeve sa četiri godine, a tokom godina snimili ste više od 50 albuma i svirali sa ikonama kao što su Weather Report, Steps Ahead, The Yellowjackets, Pat Metheny, Gary Burton, Chick Corea, John Scofield, Brecker Brothers i mnogi drugi. Pošto ste bili u centru mnogih ključnih trenutaka džeza krajem 20. vijeka, kako biste opisali tadašnju kreativnu atmosferu? Ili “kako je bilo biti u prostoriji” dok su se ti zvuci, stilovi i neke legendarne melodije rađale?
Snimio sam preko 700 albuma, od čega je više od pedeset pod mojim imenom ili sa mojim bendom. Najbolji način da opišem kako je bilo “biti u prostoriji” jeste da kažem koliko sam imao sreće što sam bio na tim mjestima u pravo vrijeme. Osjećam veliku zahvalnost. Ako imam neke osobine, te osobine se mogu jednostavno objasniti: sviram iz srca i trudim se da uvijek budem “prisutan” i sabran, ali i pažljiv prema svakom bendu dok sviram.
Čitaoci “Modern Drummer” magazina su vas deset puta proglasili za “Najboljeg džez bubnjara godine”, a 2017. godine ste primljeni u njihovu Kuću slavnih. Pored umjetničke izvrsnosti, koje osobine – ili možda određeni način razmišljanja – smatrate ključnim da bi muzičar bio zaista konkurentan u savremenom džez svijetu?
Moj učitelj bi mi uvijek govorio (u vezi sa nagradama): “Ta nagrada, plus 50 centi u džepu ti mogu platiti vožnju bilo kojim autobusom u gradu…” Drugim riječima, nagrade možda jesu lijepe, ali jedino što zaista ima vrijednost je muzička istina svega onoga što radimo i stvaramo. I nadamo se, uvijek se nadamo i dajemo sve od sebe da zabavimo publiku svirajući najbolju muziku koju možemo. Ili kako je Bela Bartok jednom navodno rekao: “Takmičenja su za konje, ne za umjetnike.”
Osvojili ste dvije Grammy nagrade i imali devet nominacija. S jedne strane, te nagrade su veliko javno priznanje, a s druge, svaki umjetnik teži dubljem osjećaju ispunjenosti. Da li nagrade poput Gremija i dalje imaju lično značenje za vas ili je važniji onaj unutrašnji osjećaj zadovoljstva koji dolazi iz samog stvaralaštva?
Iz stvaralaštva, uvijek. Grammy može lijepo izgledati na kaminu – moje nagrade su negdje na polici u studiju – ali ne mogu da se sjetim kada sam ih posljednji put stvarno pogledao. Ali iskren da budem, imam neke divne fotografije svoje porodice koje zaista često volim da gledam.
Napisali ste nekoliko knjiga – “No Beethoven” (vaše memoare o grupi Weather Report), “Time Awareness for All Musicians”, “The Musician’s Lifeline” i “The Drum Perspective”. S obzirom na to koliko se džez proširio svijetom, da li vas je iznenadilo interesovanje i čitanost vaših knjiga izvan Sjedinjenih Američkih Država?
Vrlo je malo knjiga o bendu Weather Report, a iako moja knjiga govori o više stvari nego o samom bendu, ona ipak nudi jedinstven uvid u to kako je bend funkcionisao i kakve su bile ličnosti članova kvarteta u kojem sam bio. Ponosan sam što je knjiga prevedena i objavljena na italijanskom i njemačkom jeziku, kao i što i dalje vlada ogromno interesovanje za tu knjigu. Svaka koju sam napisao ima svoj smisao i svoju svrhu.
Naravno, ne možemo govoriti o vašoj karijeri, a da opet ne pomenemo Weather Report. Iz današnje perspektive, kako gledate na vrijeme provedeno u bendu i njegov trajni uticaj na džez istoriju?
Bio je to sjajan bend i imao sam veliku sreću što sam bio njegov dio. Upravo sam bio proslavio 24. rođendan u godini u kojoj sam im se pridružio, tako da možete zamisliti koliko sam bio uzbuđen što kao klinac sviram sa Džo Zavinulom (Joe Zawinul), Vejnom Šorterom (Wayne Shorter) i Žakom Pastorijusom (Jaco Pastorius). Mnogo smo svirali, mnogo putovali i mnogo sam naučio. A upoznao sam i svoju buduću suprugu zahvaljujući toj prvoj turneji benda u Japanu 1978. godine. Kako je to sjajno! I još uvijek smo srećni s ljubavlju u braku.
Konačno, publika u Crnoj Gori će vas prvi put čuti uživo. Koju poruku želite da pošaljete svima koji će biti u publici?
Želio bih da zahvalim svima koji dolaze na koncerte i da im poručim: “Radujem se što ću svirati najbolje što mogu i pozdraviti što više vas budem mogao!” Koliko sam informisan, vlada veliko interesovanje za sve festivalske programe, glavne i sporedne, pa podsjećam sve one koji ne bi da propuste ove spektakle, da na vrijeme obezbijede svoju ulaznicu.
Hvala vam, gospodine Erskin, što ste odvojili vrijeme za razgovor s nama. Jedva čekamo da vas ugostimo u Crnoj Gori i čujemo vas na dva festivalska koncerta u okviru jubilarnog 10. Izdanja Made in New York Jazz Festivala – 27. juna na Sinhro sceni u Porto Montenegru u Tivtu i u nedjelju, 29. juna na platou Muzičkog centra u Glavnom gradu.
