Hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman rekao je prije par dana u Londonu da očekuje napredak u traženju nestalih osoba te rješenje pitanja odštete za porodice ubijenih i ilegalno zatočenih građana u srpskim i crnogorskim „logorima“ tokom Domovinskog rata.
Ovim hrvatski ministar baca potpuno novo svijetlo na pitanja ratnih zločina u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Hrvatski „MVP“ naime, u potpunosti odbacuje bilo kakvu hrvatsku krivicu za bilo kakve ratne zločine u njihovom tzv. Domovinskom ratu i potencira na narativu da se ne mogu izjednačavati „žrtva“ aludirajući na Hrvatsku ali i „agresor“ koji bi bile Srbija i Republika Srpska.
Ratovi 90-ih svakako su itekako bolna tema za region a ukoliko isti želi naprijed, mora se znati da je istina između. Naime, u srpskoj javnosti jasno je da je srpska tadašnja vlast koristeći sve zakonske i vojne mehanizme pokušala da očuva jedinstvo tadašnje Jugoslavije i da pokuša da očuva njen teritorijalni integritet koji je tada bio u raspadanju. Sa istog tog narativa bi hrvatske „domovinske snage“ mogle biti prosto protumačene kao separatisti koje treba umiriti ne bi li se očuvalo jedinstvo države.
Istom tom srpskom narodu je sa druge strane što od strane svojih komšija, tako i od strane zapadnih „saveznika“ nametana etiketa genocidnih, da su oni ti koji su bili agresori u pomenutom ratu. Istina je naravno na dvije strane, ukoliko su ratna dešavanja, očekuju se i tragedije, a kojih mora biti i sa jedne i sa druge strane.
Međutim, krajnje je interesantna činjenica da Grlić Radman sada traži tzv. odštetu za porodice žrtava njihovog domovinskog rata pominjući srpske i crnogorske logore. Krajnje je interesantno da Grlić Radman nikako da preko usta prevali da je Lora bila logor te da nije na djelu nikakva kampanja već da su vojnici „prepakovane“ NDH vršili neljudske zločine u tom zloglasnom logoru te da nikakvo oštro diplomatsko saopštenje ne može istog oprati od spisa istorije.
Grlić Radman je na okruglom stolu u britanskoj prijestonici istakao „kako očekuje napredak u traženju nestalih građana, rješenje pitanja odštete porodicama naših ubijenih građana i ilegalno zatočenih građana u logorima u Srbiji i Crnoj Gori, te procesuiranje počinitelja tih ratnih zločina“, ističe se u saopštenju hrvatskog Ministarstva spoljnih i evropskih poslova.
Grlić Radman je spomenuo da Hrvatska „još uvijek traži 1.771 osobu nestalu tokom rata, od kojih je 1.080 nestalo 1991. godine“.
I iako svaka žrtva rata u bivšoj Jugoslaviji zaslužuje da se vrati kući i da počiva u svojoj otadžbini, isto mora važiti i za crnogorske žrtve. U konačnom, nacionalna svijest u Crnoj Gori počela je da se budi i to na pravi način, jer je Crna Gora faktički najmanje učestvovala u ratnim dejstvima na prostoru bivše Jugoslavije. Očito je da je javnost faktički jedinstvena po pitanju logora Morinj, za koji svakako postoji objektivna odgovornost ali i što je važno naglasiti – gdje niko nikada nije ubijen, dok u Lori postoji 14 kostiju pripadnika nikšićko šavničkih mučenika koji su u istom i stradali od hrvatske domobranske ruke.
Sad se postavlja pitanje mogu li se uopšte izjednačavati ta dva logora iako Grlić Radman postojanje drugog u potpunosti negira govoreći da je to narativ koji izjednačava žrtvu i agresora. Samim tim, hrvatski „MVP“ bi mogao sam sebi da postavi pitanje – kakvoj to junačkoj naciji on pripada kada faktički prave mali Jasenovac 90-ih godina a sve uz politički narativ ministra koji je svojstven narativu Pavelića ili Dubaka.
