Gotovo svaki od 180 radnih dana u školama prošle godine prošao je uz slučaj vršnjačkog nasilja ili svakog dana po jedan.
To je, pored ostalog, tokom sjednice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje juče rekla poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Zoja Bojanić-Lalović .
“Istraživanja pokazuju da se najveći broj nasilja dešava na putu od kuće i do škole”, kazala je ona, navodeći da je, prema nedavnim informacijama, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo da je za godinu bilo 179 slučajeva nasilja.
Senator državne revizorske institucije (DRI) Branislav Radulović kazao je da ta institucija prepoznaje nasilje kao jedan od rizika kojem su izložena djeca i mladi.
“Prema preliminarnim istraživanjima revizorskih timova koje smo preuzeli od strane državnih organa, nasilje u školama daje prilično zabrinjavajuće podatke. Izražen je porast suicida kojih u periodu od 2018. do 2023. bilo čak 667, preko 100 na godinu, i da su zastupljeni kod svih starosnih dobi. Nažalost, statistika pokazuje da je zastupljena i među djecom od 0 do 14 godina i imamo zabrinjavajući podatak da je u 2023. godini bilo čak njih devet samoubistava osoba uzrasta od 15 do 29 godina. Traži se integrisan pristup cjelokupne zajednice i vršnjačko nasilje ne može biti odgovornost samo jedne institucije”, poručio je Radulović na sjednici.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) Anđela Jakšić Stojanović kazala je da svaka odluka koja se donese ima posljedice za onoga ko trpi nasilje i za onoga ko je počinio nasilje.
“Samo kaznena politika ne može donijeti rezultate, nego se mora posvetiti pažnja i djeci koja su počinila nasilje”, rekla je ona.
Jakšić Stojanović je kazala da je najveći doprinos u borbi protiv vršnjačkog nasilja dao nevladin sektor, te dodala i da je neophodno da se radi na izmjenama i dopunama pravilnika o normativima jer škole do 300 učenika nemaju pravo na psihologa i pedagoga.
“Nadam da ćemo do kraja novembra predati novi pravilnik kako bi pojačali broj stručnih saradnika”, rekla je ona.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija kazala je da su se u manjim školama dešavali specifični oblici nasilja i da nije bilo ni psihologa ni pedagoga.
“Svi se uključujemo vrlo kasno kad se problem već desi, a psiholozi i pedagozi moraju reagovati preventivno”, kazala je ona.
Prema njenim riječima, djeca u porodicama vide nasilje i to preuzimaju kao ispravan model ponašanja.
“Takođe smo imali situacije da dolazi do sukoba između prosvjetnih radnika, i teško je objasniti djeci koja to vide da je to neprihvatljivo”, kazala je Jakšić Stojanović.
Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, tužilac Duško Milanović rekao je da kada se govori o vršnjačkom nasilju, to nije nasilje samo u školama, već da ga ima i van škola, te da povod mogu biti neki sukobi koji se dese za vrijeme školske nastave.
“Kada dođe slučaj do tužilaštva, mi se već bavimo posljedicama”, kazao je Milanović.
On je objasnio da je krivično djelo nasilje u porodici u izuzetom porastu, te da su oni preventivno pokušali da djeluju, ali da porast i dalje traje.
“Možemo ga dovesti u vezu sa vršnjačkim nasiljem, ali ga možemo i povezati sa nedavanjem izdržavanja – sve je to povezano, i ima posljedice koje utiču na ponašanje djeteta”, kazao je Milanović.
Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja, Mirjana Vlahović Andrijašević je rekla da je vršnjačko nasilje javni zdravstveni problem koji ima i fizičke i psihičke posljedice.
Ona je kazala da podaci iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) ukazuju na to da je od januara do novembra ove godine bilo 677 pacijenata koji su bili žrtve nasilja.
“Od toga je bilo 58 hospitalizovanih pacijenata, i 42 maloljetnih”, kazala je Vlahović Andrijašević i dodala da “sistem ne dozvoljava da vide ko je bio žrtva porodičnog, a ko vršnjačkog nasilja”.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković kazao je da ombudsman već pet godina upozorava na problem nasilja. Kako je rekao, nasilje je sve češći vid komunikacije.
“Nasilje se češće dešava u onlajn prostoru i na otvorenom među djecom”, kazao je Bjeković, naglašavajući da je u svojim posjetama obrazovno-vaspitnim ustanovama primijetio da “djeca nemaju empatiju, kao i da su nasilni delikti posljedica takvog stava”.
Miloš Knežević iz Centra za građansko obrazovanje kazao je da percepcija vršnjačkog nasilja prema njihovim rezultati otkrivaju alarmantne podatke o toj vrsti nasilja.
“Naši rezultati istraživanja bazirani na iskustvima srednjoškolaca i srednjoškolki, od kojih je 21,6 odsto učenika i učenica navelo da su bili žrtva nekog oblika nasilja. Čak 66 odsto mladih je svjedočilo vršnjačkom nasilju, a najveći dio njih je to prijavilo, što pokazuje da mladi žele da se suoče sa tim problemom. Polovina mladih vjeruje da mjere protiv nasilja postoje ali da su neefikasne”, kazao je.
Jedan od alarmantnih podataka, navodi, jeste to što kod devet odsto mladih postoji osjećaj nesigurnosti – ne osjećaju se sigurno u svojoj školi.
