Zato je važno znati razlikovati uobičajene promjene povezane sa starenjem od simptoma koji zahtijevaju ljekarsku pažnju.
Postavlja se pitanje da li se demencija može spriječiti. Dr Nikolas Doher, neurolog specijalizovan za kognitivnu i bihevioralnu neurologiju, objašnjava za Parade da genetika i starenje ostaju glavni faktori rizika.
„Svaki slučaj demencije nije moguće spriječiti promjenom ishrane i načina života, ali istraživanja jasno pokazuju da kontrola nad promjenljivim faktorima rizika tokom života može odložiti veliki broj slučajeva“, kaže dr Doher.
On dodaje da promjene životnih navika ne garantuju zaštitu od bolesti, ali mogu smanjiti rizik i odložiti pojavu simptoma.
Među najvažnijim navikama ističe brigu o zdravlju srca. Izbjegavanje gojaznosti, visokog holesterola i visokog krvnog pritiska direktno smanjuje rizik od demencije, što je potvrdila i velika studija iz 2025. sprovedena u 204 zemlje. Drugi ključni faktor je nepušenje, jer pušači, prema istraživanju iz 2025. objavljenom u časopisu BMC Public Health, imaju oko 31 odsto veći rizik od razvoja demencije.
Dr Doher kao važne preventivne mjere navodi i redovnu fizičku aktivnost, kvalitetan san, ishranu zasnovanu na biljkama i nezasićenim mastima, ograničavanje alkohola, zaštitu sluha i vida, kontinuirano učenje i održavanje društvenih kontakata.
Postoji jasna razlika između prolazne zaboravnosti i simptoma neurodegenerativne bolesti.
„Kako ljudi stare, može im biti potrebno više vremena da se sjete nekog imena ili nauče novu vještinu, ali informacija je i dalje prisutna. Demenciju, s druge strane, uzrokuju bolesti koje oštećuju mozak i ometaju svakodnevno funkcionisanje“, objašnjava dr Doher.
Na primjer, nema razloga za brigu zbog povremenog zaboravljanja imena kojeg se kasnije sjetite, gubljenja ključeva ili naočara. Normalnim se smatra i ako uđete u sobu i zaboravite zašto, ali se ubrzo prisjetite, kao i korišćenje podsjetnika za organizaciju ili sporije usvajanje novih vještina.
„Takve promjene mogu frustrirati, ali uglavnom ne ometaju samostalan život i najčešće nisu znak neurodegenerativnih bolesti“, dodaje ljekar.
Kako objašnjava dr Doher, ključna razlika je u tome što demencija narušava sposobnost svakodnevnog funkcionisanja. Rani znaci demencije mogu uključivati ponavljanje istih pitanja jer se odgovori ne pamte, zaboravljanje čitavih razgovora ili nedavnih događaja, kao i poteškoće u upravljanju finansijama i uzimanju lijekova.
Osoba se može početi gubiti na inače poznatim mjestima, imati problema sa praćenjem recepata ili uputstava, kao i pokazivati primjetne promjene u rasuđivanju i ponašanju. Poteškoće u pronalaženju riječi i praćenju razgovora takođe su jedan od simptoma, a često članovi porodice prvi primijete kognitivni pad kojeg sama osoba nije svjesna.
Ako primijetite takve znakove kod sebe ili bliske osobe, dr Doher preporučuje odlazak kod ljekara. „Rana procjena danas je važnija nego ikad prije“, ističe on. Ljekarskim pregledom i kognitivnom procjenom utvrđuje se tačan uzrok, a važno je ne donositi preuranjene zaključke.
„Simptome mogu izazvati lijekovi, depresija, poremećaji spavanja, bolesti štitne žlijezde, nedostatak vitamina, infekcije ili druga stanja koja se mogu liječiti“, objašnjava dr Doher. Ako se potvrdi dijagnoza demencije, postoje terapije za ublažavanje simptoma, a kod nekih pacijenata u ranoj fazi Alchajmerove bolesti određeni tretmani mogu usporiti napredovanje bolesti.
„Rana dijagnoza pacijentima i porodicama daje vrijeme za planiranje budućnosti, povezivanje sa sistemima podrške, rješavanje pitanja bezbjednosti i uključivanje u klinička istraživanja dok osoba još može samostalno donositi odluke“, naglašava ljekar.
Za kraj poručuje da promjene ne treba ignorisati.
„Ne odbacujte probleme samo zato što ‘starite’. Ako primijetite trajne promjene u pamćenju, razmišljanju ili ponašanju, reagujte. Mnoga stanja koja utiču na kogniciju su izlječiva, a za ona koja nisu rana dijagnoza omogućava bolju njegu, planiranje i pristup novim terapijama koje mogu promijeniti tok bolesti“, zaključuje dr Doher.
