Po pročitanom Jevanđelju, govoreći sabranom vjernom narodu o životu Svetog Ilije Tesvićanina, Preosvećeni Episkop Pajsije je kazao da Bog zauzima u svakom čovjeku, bez izuzetka, jedno posebno mjesto i da to mjesto koje Njemu pripada, niko drugi po prirodi stvari ne može zamijeniti. Međutim, čovjek po slobodi, koja mu je Bogom dana, može i to da učini — da na mjesto Božije stavi ili drugoga čovjeka ili bilo šta iz ove tvorevine, što je nama poznato. Kada čovjek dođe u takvo stanje, onda mi to nazivamo bogoodstupništvom. Dakle, ono mjesto koje samo Bogu pripada, koje samo Bog zaslužuje da ima u čovjeku, ako damo bilo čemu ili bilo kome drugome, onda mi odstupamo od Boga, odstupamo od svoga Tvorca, odstupamo od svoga Oca nebeskoga.
„Zato i možda najteža rana koju čovjek može da zadobije i da nanese sam sebi jeste upravo ako dođe u takvo stanje. A takvo stanje, ne samo da može da zadesi jednog čovjeka, ili dvojicu, ili trojicu, nego nekada zahvati cijeli narod. I upravo u jednom takvom vremenu je živio Sveti prorok Ilija“, besjedio je Vladika Pajsije.
Podsjetio je da se u ovom starozavjetnom proroku čistoga života, probudila velika revnost za Boga jedinoga, istinitoga, kada je vidio da je izabrani narod Božiji, kojega je Bog izveo iz egipatskog ropstva, hranio 40 godina nebeskom hranom, pojio vodom iz kamena i doveo u zemlju obećanu, i nju im dao u nasljedstvo, zaboravio Boga koji ih je stvorio i sve to dao.
„Dao im zemlju na kojoj žive, dao im hranu, piće, dao im da imaju svoje potomstvo… i oni su toga Boga zaboravili. Klanjali se lažnom bogu i prizivali imena drugih lažnih bogova. I zbog toga, vidjeći toliko bogoodstupništvo u narodu, on je molio Boga da zatvori dažde, da ne bude dažda na zemlji i da nastupi glad, kako bi svi oni vidjeli šta im sve Bog daje, kojim ih dobrima svaki dan daruje, a oni ni na čemu ne blagodare, nego se klanjaju drugim bogovima i tobož njima zahvaljuju.“
Po molitvi Svetog proroka Ilije za tri godine i šest mjeseci ni kapi kiše nije palo na zemlju, tako da je zavladala velika glad u zemlji, od koje su mnogi bili i lišeni života. A onda Sveti prorok Ilija postepeno objavljuje ime i slavu Božiju i polako, opet, Bog šalje ona svoja dobra na zemlju i blagosilja narod svoj.
„Tako i mi, draga braćo i sestre, treba uvijek po primjeru proroka Ilije, prije svega da gledamo da ničim Boga ne uvrijedimo. Da ono mjesto koje NJemu pripada u nama, nikome drugome ne damo, nego da to mjesto čuvamo i da uvijek imamo sjećanje na Boga. A kada tako činimo, onda će nam Bog dati i pravilno rasuđivanje, za koje govore Sveti oci da je jedno od najvećih vrlina koje čovjek može imati — kada može pravilno da rasuđuje u svakom vremenu, na svakom mjestu, šta je potrebno činiti i kako reagovati, a sve to čini Duh Sveti, koji prebiva u onima kojima On blagoizvoli.
Zato neka bi današnji praznik Svetog proroka Ilije, koji je mnogo revnovao za istinu Božiju, za pravdu Božiju, koji je revnovao da se narod njegov spasi, da ne bude na pogrešnom putu, na putu zablude i laži, neka bi svima ovaj praznik bio na zdravlje i na spasenje. Da se ugledamo na njegov primjer, da Boga našeg hvalimo i da Mu na svemu, svakom dobru koje nam daje, blagodarimo“, kazao je NJegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, završavajući svoju omiliju na praznik Svetog proroka Ilije.
