Poremećaji glasa mogli bi da budu bolji rani pokazatelj demencije nego sam gubitak sluha, ukazuje velika studija koja je istraživala povezanost promjena glasa i kognitivnog propadanja.
Rezultati ukazuju na to da bi promjene u načinu govora mogle da budu jedan od znakova na koje vrijedi obratiti pažnju.
Kognitivno propadanje obuhvata probleme poput gubitka pamćenja i poteškoća s razmišljanjem, a jedan je od glavnih simptoma demencije. Takve promjene ponekad se pripisuju uobičajenom starenju, zbog čega mogu da prođu nezapaženo, prenosi Index.hr.
Istraživači sa Univerziteta Dreksel u Filadelfiji analizirali su podatke više od 833.000 pacijenata. Utvrdili su da su osobe čiji se kvalitet glasa pogoršao, ali nisu imale probleme sa sluhom, imale 58 odsto veći rizik od demencije ili kognitivnog oštećenja u odnosu na osobe bez poremećaja glasa.
Povezanost gubitka sluha i većeg rizika od demencije već je dobro dokumentovana. Ranija istraživanja pokazala su da oštećenje sluha može da bude povezano s promjenama u mozgu, ali i sa socijalnim povlačenjem i izolacijom, što se takođe povezuje s većim rizikom od kognitivnog propadanja.
Novi rezultati ipak ukazuju da bi pri procjeni ranih znakova kognitivnih problema trebalo obratiti pažnju i na glas, a ne samo na sluh.
Promjene glasa mogu da budu važan znak
Studija je objavljena u časopisu Journal of Voice, ali autori naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja. Tek treba utvrditi da li su poremećaji glasa zaista pouzdaniji pokazatelj kognitivnog propadanja od gubitka sluha i da li liječenje takvih problema može da utiče na napredovanje kognitivnih poteškoća.
Dr Robert Satalof, jedan od glavnih autora istraživanja i profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Dreksel, objasnio je moguću povezanost između problema s glasom i društvenih aktivnosti.
„Ako imate poremećaj glasa zbog kojeg zvučite drugačije, ili osjećate bol dok govorite ili pjevate, logično je da ćete manje učestvovati u društvenim aktivnostima koje stimulišu mozak“, kaže on.
Satalof je pritom upozorio da se sličan obrazac može vidjeti i kod nekih neuroloških bolesti.
„To već vidimo kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću, gdje se poremećaji glasa često javljaju prije drugih tjelesnih simptoma“, dodao je.
Istraživači su koristili podatke prikupljene tokom godišnjih pregleda u američkim ordinacijama opšte prakse. Pacijente su počeli da prate najmanje godinu dana prije nego što im je dijagnostikovan poremećaj glasa ili gubitak sluha.
Analiza je pokazala snažniju povezanost između poremećaja glasa i kognitivnog propadanja nego između samog oštećenja sluha i tih problema kod osoba koje nisu imale poremećaje glasa. „Naš rad sugeriše da bi poremećaji glasa mogli da budu raniji i jasniji pokazatelj kognitivnog propadanja od samog gubitka sluha“, rekao je Satalof.
Najveći rizik kod kombinacije problema
Najizraženija povezanost s demencijom zabilježena je kod pacijenata koji su istovremeno imali poremećaj glasa i gubitak sluha. Ipak, autori ističu da su i osobe koje su imale samo poremećaj glasa imale veći rizik nego one koje su imale samo probleme sa sluhom.
„Najuočljiviju vezu s demencijom pronašli smo kod pacijenata koji imaju i poremećaj glasa i gubitak sluha. Ipak, važno je naglasiti da osobe koje imaju samo poremećaj glasa imaju veći rizik od onih koji imaju samo problema sa sluhom“, pojasnio je.
Satalof smatra da bi osobe koje primijete promjene glasa trebalo da razgovaraju s ljekarom, naročito ako se problem ponavlja ili traje.
„Mnogim pacijentima koristio bi razgovor s otorinolaringologom. On ih može uputiti na kognitivnu procjenu kako bi se definisao odgovarajući plan liječenja“, smatra doktor.
Važno je pritom naglasiti da rezultati studije pokazuju povezanost, a ne dokazuju da poremećaji glasa uzrokuju demenciju. Promjena glasa sama po sebi ne znači da osoba ima demenciju, ali bi u nekim slučajevima mogla da bude razlog za dodatnu ljekarsku procjenu.
