Bol žrtava ove operacije ne jenjava ni nakon više od tri decenije. Uz monstruoznost zločina nad nedužnim stanovništvom, gorčinu sjećanja na Oluju dodatno pojačava i odnos javnosti prema ovom etničkom čišćenju. Cijela međunarodna zajednica bez dileme gura pod tepih sjećanje i pijetet prema žrtvama ovog zločina, a Crna Gora vrlo često zaboravlja da pamti baš sve žrtve ratova devedesetih, a sve pod izgovorom dobrosusjedskih odnosa.
Nema minuta ćutanja, a vrlo su rijetke političke partije ili predstavnici civilnog sekotra koji tog kobnog 4. avgusta odaju počast nevino stradalima, ali i onima koji su zbog pripadanja jednoj nacionalnoj grupaciji protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta.
Vrhunac nipodaštavanja žrtava i ponižavanja Crne Gore kao država desio se 2018. godine kada je javnost zaprepastilo učešće vojnog atašea Crne Gore u Hrvatskoj Ivana Mašulovića na obilježavanju tada 23. godišnjice najvećeg etničkog čišćenja u Evropi u drugoj polovini prošlog vijeka. Ovaj sramni postupak ondašnje crnogorske vlasti i diplomatije izazvao je svojevremeno veliku buru i negodovanje domaće javnosti.
Osude su, podsjetimo, stigle od političkih struktura, koje su naglasile da je DPS režim tada potvrdio da podržava zločine nad Srbima, ali je, takođe, i dio civilnog sektora bio nezadovoljan.
Kada je DPS vlast formalno bila na zalasku, a u jeku najvećih nacionalnih tenzija koje je izazvalo skandalozno usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, tj. najsramnijeg zakona u istoriji naše zemlje, desilo se nešto što je bilo krajnje tragikomično. Na pitanje poslanika ondašnjeg DF-a Jovana Vučurovića da li će i te 2020. godine Crna Gora slati predstavnike na obilježavanje „Oluje“, uslijedio je specifičan odgovor.
Tadšanji predstavnik ministarstva nadležnog za inostrane poslove Vladimir Radulović odgovorio je da to zavisi od toga kako će se razvijati epidemiološka situacija. Poštovanje prema nevinim žrtvama i odnos prema etničkim čišćenjima režimu na zalasku je zavisio od virusa korona. Ipak, prve godine nakon jednog posve specifičnog oslobođenja, možemo da kažemo da se bar nije išlo na proslavu zločina nad Srbima.
Prethodna godina je takođe po ovom pitnaju bila vrlo zanimljiva. Ministar odbrane Dragan Krapović odbio je poziv da prisustvuje vojnoj paradi kojom je susjedna Hrvatska obilježavala 3 decenije od kad je 200 hiljada Srba protjerala sa svojih ognjišta. “ Te 2025. ni Vojska Crne Gore nije učestvovala na obilježavanju „Oluje“.
Pomislili bismo, osvježilo, ali kada postoji i neki promil nade da ćemo konačno pokazati državno dostojanstvo i kada pojedinci iz Vlade Crne Gore naprave dobar potez, tu je svakako ministar nadležan za inostrane poslove Ervin Ibrahimović da sve niveliše. Tako, prethodne godine crnogorski predstavnik na vojnoj-paradi došao je samo iz njegovog resora.
Crna Gora 2025. možda i nije imalal vojnog, ali jeste diplomatskog predstavnika, pošto je otpravnica poslova Ambasade Crne Gore u Hrvatskoj Jelena Ražnatović prisustvovala događaju koji slavi etničko čišćenje kao oslobođenje. Ako je i bilo tada nade da će naša država pokazati brigu za trećinu svojih građana, diplomatija ju je ugasila.
Ipak, prošlost se ne može pomijeniti. Bilo je godina kada su se slali, bilo je godina kada su se tražili smiješni izgovori, ali i onih kada su neki djelovi parlamentarne većine pokazali princip, a drugi ne. To sada možemo da analiziramo, ali pravo je pitanje – da li smo nešto naučili iz prošlosti, i ove skore i one malo dalje, i šta će se desiti ove godine?
Da li će Crna Gora uzeti učešće u slavlju etničkog čišćenja Srba koje je uništilo živote stotinama hiljada ljudi? Vidjećemo.
