Povodom godišnjice smrti jednog od najvećih umova naše istorije, Petra II Petrovića Njegoša, nevladina organizacija „Srbi u Crnoj Gori” uputila je otvoreno pismo javnosti, ukazujići na duhovno i istorijsko nasleđe koje je veliki vladika i vladar ostavio svom narodu.
U saopštenju ove organizacije se ističe da u srcu naše istorije, tamo gdje se vrhovi Lovćena dotiču sa nebosvodom, vijekovima odjekuje glas koji je generacije naučio kako se nosi krst i kako se brani sloboda. To je glas lovćenskog tajnovidca, pustinjaka cetinjskog, vladike i vladara Crne Gore. Za nas, Srbe u Crnoj Gori, Njegoš nije samo istorijska ličnost iz udžbenika, on je živi plamen našeg nacionalnog bića, naše duhovno sidro i najčistije ogledalo našeg identiteta.
Kako navode iz NVO „Srbi u Crnoj Gori”, Njegoš je svojim perom ispisao našu najveću tajnu i sudbinu kroz Gorski vijenac i Luču mikrokozmu. On nam je ostavio u amanet Kosovski zavjet, podsjećajući nas da je Crna Gora ona iskra koja je preživjela kosovski mrak da bi upalila baklju vaskrsenja srpske slobode. Kroz njegov lik i djelo, Crna Gora je dosegla svoj istorijski i duhovni vrhunac, postavši svjetionik časti, viteštva i nepokleka.
Iz ove organizacije posebno naglašavaju da se najveći ispit našeg istorijskog dostojanstva i duhovne zrelosti nalazi na samom vrhu Lovćena. Veliki vladika je pred svoju smrt ostavio jasan i sveti zavjet: da bude sahranjen u skromnoj kapeli koju je sam podigao i posvetio svom stricu, Svetom Petru Cetinjskom. To nije bila obična želja jednog smrtnika,
to je bio duhovni pečat Crne Gore, simbol našeg ustremljenja ka Nebu.
„Danas, kao Srbi u Crnoj Gori, duboko svjesni svojih korijena i zajedničke sudbine sa našom braćom, podižemo glas za ono što je sveto. Kao Srbi, kao Crnogorci – kao sinovi i kćeri ove kršne i ponosne zemlje – svi zajedno imamo dug koji nadilazi sve naše današnje podjele i prolazne razmirice. Mi smo zajedno dužni da ispunimo taj sveti amanet velikog vladike i vladara Crne Gore. Vrijeme je da se ispravi istorijska nepravda, da se obnovi srušena kapela i da se Njegoševa duša konačno skrasi tamo gdje je sama izabrala. To nije samo pitanje građevine, to je pitanje našeg obraza, našeg pamćenja i naše budućnosti. Ispunimo zajedno NJegošev zavjet, jer samo tako ćemo biti dostojni imena koje nosimo i zemlje kojom hodimo!”, zaključuje se u saopštenju.
