Ivanović napominje da je ovakav epilog očekivan i pozdravlja napore da se ostvareni kontakt nastavi.„Dakle, daleko smo od primirja, ali na osnovu zdrave logike bilo je jasno i da je takav dogovor bio i nemoguć.
Primirje se postiže u situaciji kada nijedna strana dugo vremena nema inicijativu i kada obje strane filozofski postavljaju pitanje daljeg smisla sukoba. Ili, u slučaju koji je mnogo češći, kada jedna od dvije strane kapitulira, bez obzira kako će se to nazvati – tehnički sporazum, mirovni ugovor i slično,“ navodi on.
Ivanović napominje da je više nego dobro da obje strane ostanu u kontaktu povodom humanitarnih i tehničkih pitanja jer svaki spašen život mnogo znači.„U vrijeme oružanog sukoba ne treba se voditi logikom da mora da se strada.
Međutim, očigledno je da su njihovi ključni memorandumski principi ostali potpuno udaljeni kao što smo i očekivali. Ukrajinski se svodi na to da ne priznaju stanje na terenu i da se Rusija obaveže da plaća ratnu odštetu, što nema utemeljenja.
Istorija nas uči da oni koji pobjeđuju diktiraju i uslove – i geopolitičke, i finansijske, i svake druge. Ruski memorandum je u skladu sa stanjem na terenu i njihovi početni uslovi i zahtjevi se nijesu do danas promijenili,“ kaže on.
Trenutno, dodaje naš sagovornik, gledano sa ove distance, Rusija ima ne samo inicijativu već i uspjeh na terenu.„U tom kontekstu Rusija i ne povećava svoje zahtjeve već samo potvrđuje stare zahtjeve koje je ispostavila još prije početka Specijalne operacije. Sukob će se nastaviti, ali i kolektivna ratna retorika koja dolazi od strane Zapada. Ali, iako će se činiti da se nešto krupno događa putem najavljenih sankcija i naoružavanja Ukrajine, suštinski se ništa neće dešavati,“ vjeruje on.
Kako Ivanović zaključuje, krećemo se ka prelomnoj tački koja će voditi ili ka kapitulaciji Ukrajine ili ka pomoći Zapada. U ovu drugu opciju on ne vjeruje, jer da su planirali da šalju neko ozbiljnije naoružanje, do sada bi to već učinili.
