Ilegalni operateri onlajn igara na sreću zauzimaju približno trećinu tog tržišta u Evropskoj uniji, dok u pojedinim državama njihov udio prelazi i 50 posto određenih segmenata tržišta. To je postao problem broj jedan. Regulatorna tijela i organizacije za sprovođenje zakona upozoravaju na povezanost dijela ilegalnog tržišta sa organiziranim kriminalom, pranjem novca, prevarama, krađom identiteta, finansijskim kriminalitetom, te drugim oblicima nezakonitih aktivnosti. Tim platformama moguće je pristupiti i iz Crne Gore, kazao je za “Vijesti” član upravnog odbora evropske organizacije za igre na sreću EUROMAT i generalni sekretar Hrvatskog udruženja priređivača igara na sreću (HUPIS) Filip Jelavić .
Vladino koordinaciono tijelo za igre na sreću je 2024. saopštilo da je na inostranim ilegalnim sajtovima za kockanje u 2022. godini iz Crne Gore obavljeno 132.109 transakcija, čija je vrijednost 6,3 miliona eura, a godinu kasnije 133.445 transakcija u vrijednosti 6,1 milion eura. Nakon toga je bankama zabranjeno da prosljeđuju novac sa računa u Crnoj Gori na inostrane račune sa svrhom igre na sreću, dok je Agencija za elektronske komunikacije (EKIP), po nalozima Uprave za igre na sreću, od tada blokirala oko 450 poznatih ilegalnih sajtova, ali uz navode da se novi stalno pojavljuju.
Jelavić ukazuje da ilegalni operateri sada koriste izrazito sofisticirane metode zaobilaženja nacionalnih regulatornih sistema, da posluju preko velikog broja povezanih domena, koriste alternativne metode plaćanja, kriptoimovinu, affiliate mreže, influensere, društvene mreže, aplikacije za razmjenu poruka te različite tehnološke mehanizme za prikrivanje stvarnog identiteta i lokacije poslovanja.
Takvi sajtovi su formalno najčešće registrovani na of-šor destinacijama, poput teritorija Kurosao, Komori…, ali pronalaze načine da budu vidljivi širom svijeta iako nisu registrovani za te države. Imaju sajtove na više jezika, pa i crnogorskom, koriste regionalne agente za promociju, kao i lokalne influensere, i iz Crne Gore, koji ih otvoreno reklamiraju na društvenim mrežama, nude kodove za registraciju i bonuse i pomažu igračima da izbjegnu domaće zabrane i regulatore.
Priređivači u Crnoj Gori od ranije upozoravaju na rast ilegalnog klađenja preko inostranih sajtova, da inovativno mijenjaju domene i zaobilaze regulatore, da se otvoreno reklamiraju preko influensera. Oni su ukazivali i da je povećanje naknada regularnim domaćim priređivačima, kao i uvođenje poreza na dobitke, stvorilo još veći prostor za ilegalno klađenje.
Jelavić kaže da se Crna Gora posljednjih godina svrstala među države koje su značajno povećale fiskalna opterećenja legalnih priređivača:
“Iskustva brojnih evropskih država pokazuju da prekomjerna fiskalna opterećenja, naročito kada nisu praćena snažnim mjerama protiv ilegalnih operatera, dovode do ozbiljnog odliva igrača prema neregulisanom tržištu, te posljedično smanjenja poreznih prihoda i efikasnosti regulatornog sistema. Taj se rizik često potcjenjuje. Posebno su problematična poreska opterećenja koja se direktno ili indirektno prelijevaju na same igrače, te mjere koje smanjuju mogućnost legalnih priređivača da kroz bonuse, promocije i druge legitimne tržišne alate konkurišu nereguliranom tržištu. Upravo takve mjere vrlo često dovode do migracije velikog broja igrača prema ilegalnim operatorima koji ne plaćaju poreze, ne poštuju regulatorna ograničenja i istovremeno nude znatno agresivnije bonuse, pogodnosti i uslove igre.”
Jelavić navodi da se na sve većem broju evropskih tržišta vidi obrazac – kad regulatorne mjere počnu smanjivati konkurentnost legalnog tržišta, a istovremeno ne postoje efikasni mehanizmi suzbijanja ilegalnih operatera, kao rezultat se dobije rast sivog i crnog tržišta.
“Iskustvo većine država članica EU pokazuje da uspješan regulatorni model ne počiva isključivo na povećanju poreza, već na pronalaženju ravnoteže između zaštite igrača, fiskalnih interesa države, održivosti legalnog tržišta i efikasnog suzbijanja ilegalne konkurencije.”
Na pitanje koliko ilegalno tržište ugrožava legalne priređivače i državne prihode, sagovornik “Vijesti” kaže da je to danas jedno od najvažnijih regulatornih pitanja u Evropi i pitanje koje će u narednim godinama uveliko odrediti budućnost ove industrije.
“Ilegalni onlajn operateri ne plaćaju poreze niti naknade u državi u kojoj nude svoje usluge, ne podliježu lokalnom regulatornom nadzoru, ne sprovode mjere sprečavanja pranja novca (AML), često ne poštuju propise o zaštiti ličnih podataka (GDPR), ne sprovode adekvatne provjere identiteta korisnika, ne sudjeluju u sistemima samoisključenja igrača, te uglavnom ignorišu standarde odgovornog priređivanja igara na sreću. Regulatorna tijela i organizacije za sprovođenje zakona upozoravali na povezanost dijela ilegalnog tržišta s organiziranim kriminalom, pranjem novca, prijevarama, krađom identiteta, financijskim kriminalitetom te drugim oblicima nezakonitih aktivnosti.”
Jelavić navodi da od ilegalnih sajtova postoji trostruka šteta – legalni gube dio tržišta, država gubi značajne budžetske prihode, dok igrači ostaju izvan sistema zaštite koji postoji kod licenciranih operatera i mogu postati žrtve prevare i krađe i zloupotrebe ličnih podataka.
“Licencirani evropskih priređivača većinom danas sprovodi i niz mjera koje značajno nadilaze zakonske obveze upravo zato što razumiju svoju društvenu odgovornost. Ilegalni operateri ne poštuju ni zakonske ni dobrovoljne standarde te često koriste izrazito agresivne i predatorske modele akvizicije i zadržavanja korisnika. Brojna evropska iskustva pokazuju da pretjerano opterećenje legalnog tržišta, bez istovremenog suzbijanja ilegalnog tržišta, dovodi do prelaska velikog broja igrača prema nelegalnim priređivačima. Posljedica je paradoksalna – država dugoročno može prikupiti manje, a ne više prihoda. To je činjenica koju danas potvrđuje sve veći broj studija i tržišnih analiza diljem Europe. Upravo zato sve više europskih država počinje preispitivati pojedine regulatorne mjere i procjenjivati njihove stvarne učinke – da li usmjeravaju igrača prema legalnom ili nelegalnom tržištu.”
Zbog toga, kako navodi, borba protiv ilegalnog tržišta ne može biti parcijalna, i da prema iskustvima država koje postižu najbolje rezultate sistem mora počivati na tri jednako važna stuba.
“Prvi stub je blokada finansijskih tokova. Drugim riječima, potrebno je onemogućiti uplate prema ilegalnim operaterima, ali jednako važno i isplate prema korisnicima. Dokle god je moguće jednostavno uplatiti i povući sredstva, ilegalni operateri će nastaviti privlačiti igrače. Drugi stub je blokada pristupa. To uključuje blokiranje domena, internetskih stranica i drugih digitalnih kanala putem kojih ilegalni operateri dolaze do korisnika. Treći stub je blokada promocije. Ako se ilegalni operateri mogu nesmetano oglašavati putem društvenih mreža, tražilica, affiliate mreža i influensera, tada je borba protiv njih unaprijed osuđena na ograničene rezultate. Nijedna pojedinačna mjera sama po sebi nije dovoljna”, kazao je Jelavić.
Jelavić ukazuje na to da je se u Hrvatskoj, nakon donošenja novog zakona i niza dodatnih regulatornih ograničenja, prvi put nakon više od petnaest godina ponovno bilježi rast nelegalnog priređivanja, a posebno rast ilegalnog onlajn tržišta.
“Broj ilegalnih operatera koji aktivno ciljaju hrvatske igrače utrostručio se, dok je broj posjeta takvim internetskim stranicama takođe višestruko porastao. Koincidencija između rasta regulatornih opterećenja legalnog sektora i eksplozivnog rasta ilegalnog tržišta teško se može zanemariti. Svaka nova regulatorna ili porezna mjera koja dodatno opterećuje legalne priređivače, a nije praćena trenutačnim i efikasnim mjerama protiv ilegalnih operatera, u praksi otvara prostor upravo neregulisanom tržištu. Upravo zbog toga uspješne evropske politike danas sve više naglašavaju potrebu postizanja ravnoteže između zaštite igrača, održivosti legalnog tržišta i odlučne borbe protiv ilegalnih operatera. Bez te ravnoteže nije moguće ostvariti ni regulatorne ni fiskalne ciljeve države”.
