Vanredni predsjednički izbori u Iranu – koji su raspisani nakon tragične pogibije doskorašnjeg predsjednika Ebrahima Raisija u helikopterskoj nesreći sredinom maja – donijeli su relativno neočekivanu pobjedu reformističkog kandidata Mausda Pezeškijana.
Prema zvaničnim podacima, on je u drugom krugu dobio oko 16,4 miliona glasova, odnosno oko 54,7 odsto, u poređenju sa 13.5 miliona (45,2 odsto), koliko je dobio konzervativni kandidat Said Džalili, čime je postao deveti izabrani predsjednik Islamske Republike Iran, od pobjede Islamske revolucije 1979. godine.
U svom obraćanju nakon izborne pobjede, Pezeškijan je rekao da Iran očekuje „težak put“, kao i da od građana traži empatiju i povjerenje.
„Pružam ruku prema vama i kunem se svojom čašću da vas neću ostaviti samog na tom putu. Ne ostavljajte ni vi mene“, dodao je on.
Vodeći kampanju pod sloganom „Za Iran“, Pezeškijan je obećao da će biti glas onih koji ga nisu imali, dodajući da se protesti ne smiju „rješavati policijskom palicom“.
Rođen u Mahabadu, provincija Zapadni Azarbajdžan 29. septembra 1954. godine, Pezeškijan je predstavnik grada Tabriza, u sjeverozapadnom Iranu, u aktuelnom sazivu iranskog parlamenta.
Po zanimanju kardiohirurg, Pezeškijan je jedno vrijeme proveo na čelu Medicinskog fakulteta u Tabrizu. Tokom Iransko-iračkog rata (1980-1988), on je bio dio medicinskog osoblja na prvim linijama fronta.
Pezeškijan dolazi iz redova reformista, čiji je najpoznatiji predstavnik nekadašnji predsjednik Irana Mohamed Hatami (1997-2005) – u čijem kabinetu je novoizabrani predsjednik služio kao ministar zdravlja od 2001. do 2005. godine.
Za razliku od svojih glavnih rivala na predsjedničkim izborima Džalilija i Mohameda Bagera Kalibafa, Pezeškijan važi za relativno liberalnog političara za iranske standarde. Između ostalog, on se zalaže za to da se ženama dozvoli da same izaberu hoće li nositi hidžab ili ne.
Pezeškijan se, takođe, zalaže za zaštitu prava etničkih manjina, poput Kurda, Azerbejdžanaca i Baluča – što je djelimično posljedica činjenice da i sam dolazi i porodice manjinskog porekla: otac mu je bio azerbejdžanskog, a majka kurdskog porekla. Ipak, on važi i za lojalnog pristalicu vrhovnog vođe Alija Hamneja.
Iz njegove biografije se izdvaja da je sam podigao troje djece – dva sina i ćerku – nakon što mu je žena poginula u saobraćajnoj nesreći 1993. godine. Nakon toga se više nije ženio.
Analitičari vjeruju da bi Pezeškijanova pobeda mogla da dovede do pragmatičnije spoljne politike, ublažavanja tenzija zbog sada zaustavljenih pregovora sa velikim svjetskim silama o oživljavanju nuklearnog sporazuma iz 2015. i poboljšanja izgleda za društvenu liberalizaciju Irana, piše „Al Džazira“.
Međutim, ne bi trebalo očekivati revolucionarne promjene u iranskoj spoljnoj politici, koja se ne nalazi samo u nadležnosti predsjednika, već i drugih tijela i zvaničnika. Ona će, takođe, zavisiti i od predsjedničkih izbora u SAD, odnosno od toga da li će se Donald Tramp vratiti u Bijelu kući početkom sledeće godine.
Oba predsjednička kandidata obećala su da će oživjeti oslabljenu iransku ekonomiju, opterećenu problemima i sankcijama ponovo uvedenim nakon 2018, kada se tadašnji američki predsjednik Tramp jednostrano povukao iz nuklearnog sporazuma.
Pezeškijan je rekao da se ekonomski problemi u toj zemlji ne mogu riješiti bez „makar djelimičnog ukidanja sankcija“, što bi zahtijevalo manje konfrontirajući pristup međunarodnim odnosima. Tokom kampanje, on je rekao da se Iran našao u „ekonomskom kavezu“ kao rezultat svoje spoljne politike, te da mora da bude kooperativniji kako bi sankcije bile ukinute.
Očekuje se da će nekadašnji iranski ministar spoljnih poslova i glavni pregovarač u razgovorima o nuklearnom sporazumu Džavad Zarif biti dio njegovog tima, navodi „Gardijan“.
Sam Pezeškijan je tokom izbora naglasio da će njegova zemlja očuvati bliske odnose sa Rusijom i Kinom, kao i da će nastaviti da jača odnose sa drugim zemljama u Aziji. On je rekao i da će Iran nastaviti da aktivno učestvuje u radu organizacija poput ŠOS-a i BRIKS-a.
