Pandemija je razotkrila neravnopravnost polova. Hajde da iskoristimo priliku da to popravimo

Pandemija je razotkrila neravnopravnost polova. Hajde da iskoristimo priliku da to popravimo

Ove godine obeležavamo Međunarodni dan žena uporedo sa trogodišnjicom pandemije COVID-19.

Dok je COVID-19 uticao na sve, nije uticao na sve podjednako. Pandemija je razotkrila mnoge aspekte nejednakosti, uključujući socioekonomsku nejednakost, dostupnost i nejednakost polova.

Pandemija je uništila zamah ka emancipatornijim rodnim odnosima tako što je nanela nesrazmernu štetu ženama i rodno različitim ljudima, prema podacima Komisije Ujedinjenih nacija i Kanade za ljudska prava.

Kako se svet ponovo otvara nakon globalne katastrofe, pridružujem se hitnom pozivu da se „normalno“ vrati na emancipatorniji način. Postoji prilika da iskoristimo potencijal koji nudi pandemija za obnovu našeg profesionalnog, poslovnog i privatnog života.

Da ponovimo reči Vinstona Čerčila iz Drugog svetskog rata: ne možemo „dopustiti da dobra kriza propadne“. Protraćićemo krizu COVID-19 ako se ne pozabavimo nejednakostima – posebno rodnim nejednakostima – pandemija je i pogoršala i otkrila.

Žene obavljaju nejednak udeo neplaćenog rada u Kanadi, kao i širom sveta.

Termin „tihi partner“ se koristi za označavanje neplaćenog posla koje supružnici – obično supruge – obavljaju iza kulisa kako bi podržali plaćene karijere svojih muževa i muških su-roditelja.

Drugi termin, „dvostruka smena“, korišćen je za označavanje kombinovanog plaćenog neplaćenog rada žena, kao što je dokumentovano od strane Statističkog zavoda Kanade.

Obično se neplaćeni i plaćeni rad obavljao uzastopno, sa duplom smenom neplaćenog rada pre i posle plaćenog radnog dana. Ova druga smena raste kako vreme prolazi.

Pandemija COVID-19 pogoršala je ovo stvaranjem konteksta u kojem su se i plaćeni i neplaćeni rad odvijali istovremeno.

Pandemija je pogoršala nemogućnost profesionalnog života žena — posebno onih profesionalaca i akademika, poput mene, koje su majke. To je takođe učinilo neplaćeni rad žena vidljivijim nego ikada ranije. Govoreći figurativno kao i bukvalno, nikakva digitalna Zoom pozadina ne može sakriti ovu stvarnost.

Kako su blokade napredovale, preduzeća i vlade su počele da priznaju neplaćeni rad na nezi koje su uglavnom obavljale žene na neviđene načine, o čemu smo ja i drugi autori raspravljali u ovoj antologiji feminističkog pisanja o pandemiji.

Kanadska vlada je, na primer, objavila plan da do 2026. donese brigu o deci od 10 dolara dnevno u svaku provinciju i teritoriju.

Pandemija je takođe pokazala koliko su stvari promenljive i kontingentne: prestali smo da radimo mnoge normalne aktivnosti, stvarajući prostor za mogućnosti i menjajući budućnost načina na koji se određene stvari, poput posla, obavljaju.

Iako je hibridni rad postao široko rasprostranjen širom sveta, bilo je malo ili nimalo promena u smeštajima koji se nude u odnosu na neplaćeni rad.

Hibridni rad, iako je koristan, nije panaceja za one sa ulogama nege čiji se rad na nezi može učiniti nevidljivim samim hibridnim radom.

Dok obeležavamo Međunarodni dan žena, ostajemo u neograničenom prostoru mogućnosti koje je rezultat pandemije, ali nećemo dugo ostati ovde.

Dok još uvek ponovo uspostavljamo norme, moramo da radimo u preduzećima, vladama i našim ličnim životima kako bismo resetovali — a ne replicirali — rodne odnose, radeći kako preporučuje Kanadska ženska fondacija i ugradivši rodnu ravnopravnost u našu novu normalu.

Nije dovoljno vratiti se na staro jer je socijalna i rodna nejednakost već harala u Kanadi pre pandemije.

Moramo da preduzmemo mere politike da subvencionišemo brigu o deci, obezbedimo fleksibilne rasporede rada, identifikujemo mogućnosti za promovisanje pravične zdravstvene zaštite, smanjimo jaz u platama među polovima, normalizujemo muško roditeljsko odsustvo i obezbedimo podršku za mentalno zdravlje zaposlenih.

Kako su konsultantkinje za rodnu ravnopravnost Stephenie Foster i Susan Markham napisale o rodnoj ravnopravnosti i pandemiji:

„Ovo možemo iskoristiti kao priliku da ponovo zamislimo drugačiju budućnost, onu koja vrednuje rodnu ravnopravnost, učešće žena i žensko liderstvo. Žene moraju biti deo odgovora na COVID-19 i planiranja oporavka i donošenja odluka. Moramo ceniti neviđeni rad koji su uradili Žene.“

Radikalne promene koje su rezultat kriza poput pandemije pozivaju nas da ne samo da obnovimo stare obrasce kada nesreća prođe, već da učimo iz njih i krenemo smisleno napred. Hitno moramo da napravimo značajne promene sada, pre nego što nestane potencijal da učimo iz lekcija koje nam je pandemija ponudila.