Komarci koji prenose malariju proširuju svoju teritoriju skoro 3 milje godišnje

Komarci koji prenose malariju proširuju svoju teritoriju skoro 3 milje godišnje

Naučnici su dugo upozoravali da bi klimatske promene gurnule vrste na nove teritorije, a među njihovim najvećim problemima je pohod komaraca koji prenose bolesti.

Ali ovo nije neka teoretska pretnja budućnosti. Prema novoj studiji, komarci koji prenose malariju već više od jednog veka sele se u oblasti zagrevanja u Africi.

Biolog sa Univerziteta Džordžtaun Kolin Karlson i njegove kolege koristili su jedan od najsveobuhvatnijih skupova podataka koje su ikada sastavili medicinski entomolozi da bi pratili spoljne domete distribucije komaraca u Africi tokom 120 godina.

Podaci su omogućili istraživačima da procene granice dometa 22 vrste komaraca Anopheles između 1898. i 2016. Za to vreme, svet se zagrejao za najmanje 1,2 stepena Celzijusa, otvarajući nova područja pogodna za komarce.

Kao rezultat toga, Anopheles komarci su se širili prema jugu za 4,7 kilometara (skoro 3 milje) svake godine i podigli se za 6,5 metara u nadmorskoj visini svake godine.

To je dalje i brže od procena iz studije iz 2011. koja je izvestila da su se kopnene vrste kretale u pravcu pola za 1,7 kilometara godišnje i uzbrdo za 1,1 metar svake godine – stopa koja je u to vreme bila otprilike dva do tri puta brža nego što se ranije mislilo.

U stvari, ova nova studija sugeriše da su se afrički komarci Anopheles odmakli toliko daleko da se u proseku sada nalaze 500 kilometara (310 milja) bliže južnom polu i 700 metara (2.300 stopa) dalje uzbrdo nego što su bili na skretanju 20. veka.

Prema Karlsonu, ovo je jedan od prvih „tvrdih istorijskih dokaza“ da su komarci već u pokretu sa porastom temperatura – ​​i to već duže vreme.

„To je upravo ono što bismo očekivali da vidimo ako klimatske promene pomažu ovim vrstama da stignu do hladnijih delova kontinenta“, kaže Karlson.

„Do ove tačke“, kaže Karlson za Science Alert, „većina rada na klimatskim promenama i malariji se fokusirala na dinamiku same transmisije malarije. Ovde pravimo korak unazad i kažemo da klimatske promene mogu nezavisno uticati na komarce i šireći ih pre nego što uopšte dođemo do dela priče o malariji.“

Komarci su letljivi: mogu da putuju stotine kilometara preko noći sa strujama vetra. Ali ova hladnokrvna stvorenja su takođe osetljiva na promene temperature, vlažnost i padavine, pa stoga lokalna klima diktira gde mogu da prežive.

Očekuje se da klimatske promene ne samo da će proširiti opseg komaraca već i produžiti vreme svake godine kada su na snazi.

Napominjući da je ova nova studija pratila samo komarce iz roda Anopheles, Karlson kaže da se i druge vrste komaraca verovatno kreću na sličan način, ali samo prikupljanjem podataka možemo početi da razumemo koliko daleko mogu da idu.

„Skloni smo da pretpostavimo da se ove promene dešavaju svuda oko nas, ali baza dokaza je prilično ograničena“, kaže Karlson.

Što se tiče komaraca Anopheles, praćenje njihovog širenja kroz istoriju moglo bi pomoći da se objasne promenljivi obrasci prenosa malarije u afričkom regionu. To bi takođe moglo pomoći da se razjasne dugogodišnje debate o tome zašto su slučajevi malarije porasli u planinskoj istočnoj Africi, posebno.

Neki istraživači tvrde da se ponovno pojavljivanje malarije u planinskim oblastima bolje objašnjava neuspelim programima kontrole i rastućom rezistencijom na lekove, dok drugi kažu da su porast temperature deo moćne mešavine faktora koji utiču na prenošenje malarije, i faktor koji moramo da prepoznamo.

„Ako se komarci [Anofeles] prvi put šire u ove oblasti“, tvrdi Karlson, „to bi moglo pomoći da se objasne neke nedavne promene u prenosu malarije koje je inače bilo teško pratiti do klime“.

Sve ove informacije igraju važnu ulogu u raspodeli zdravstvenih resursa, za koje istraživači kažu da bi trebalo da budu usmereni na rubove zona prenosa gde zdravstveni sistemi mogu biti nedovoljno pripremljeni da se nose sa sve većim rizikom od bolesti.

Naravno, ne treba da brinemo samo o malariji. Karlsonova prethodna istraživanja pokazuju da su Aedes komarci – koji su vektori za viruse denga, čikungunja i zika virusa – takođe u pokretu.

U najgorem slučaju, skoro milijardu ljudi moglo bi da bude ugroženo novim izlaganjem virusu od komaraca Aedes, dok se planeta zagreva da bi povećala milijarde ljudi koji su u opasnosti od malarije.

Manje se, međutim, zna o uticaju klimatskih promena na komarce Aedes nego na Anopheles, tako da se najbolje možemo uhvatiti ukoštac s tim kako se situacija menja – uz pojačan nadzor radi praćenja izbijanja bolesti.

„Trebalo bi da tražimo vrste u pokretu“, kaže Karlson za ScienceAlert, „i da razmišljamo o tome kao o aspektu načina na koji se pripremamo za zdravstvene uticaje klimatskih promena.