Drevni DNK otkriva azijsko poreklo uvedeno u istočnu Afriku u ranom modernom vrijemenu

Drevni DNK otkriva azijsko poreklo uvedeno u istočnu Afriku u ranom modernom vrijemenu

Dok su se kmetovi mučili, a vitezovi nadmetali u Evropi, a samuraji i šoguni došli na vlast u Japanu, srednjovekovni narodi svahili civilizacije na obali istočne Afrike živeli su u multikulturalnim gradovima od koralnog kamena i bili angažovani u trgovačkim mrežama koje se protežu na Indijskom okeanu.

Arheolozi, antropolozi i lingvisti bili su zaključani u vekovnoj debati o tome koliko su ljudi izvan Afrike doprineli svahili kulturi i poreklu. Svahili zajednice imaju svoju istoriju, a dokazi ukazuju na više pravaca.

Najveća do sada analiza drevne DNK u Africi, koja uključuje prvi drevni DNK pronađen od pripadnika svahili civilizacije, sada je prekinula ćorsokak.

Studija otkriva da se značajan broj ljudi iz jugozapadne Azije preselio na obalu Svahili u srednjem veku i ranom modernom vremenu i imao decu sa ljudima koji tamo žive. Ipak, istraživanje takođe pokazuje da su obeležja svahili civilizacije prethodila tim dolascima.

„Arheološki dokazi su u velikoj meri pokazali da je srednjovekovna svahili civilizacija bila afrička, ali smo i dalje želeli da razumemo i kontekstualizujemo nelokalno nasleđe“, rekao je jedan od viših autora Čapuruka Kusimba, profesor antropologije na Univerzitetu Južne Floride.

„Krenuti genetskim putem da pronađemo odgovore uzelo je hrabrost i otvorilo vrata iza kojih leže odgovori koji nas teraju da razmišljamo na nove načine“, rekao je on.

Analize, objavljene na internetu 29. marta u časopisu Nature, uključile su novo sekvencioniranu drevnu DNK 80 pojedinaca sa obale Svahili i suseda iz unutrašnjosti koji datiraju od 1300. ne do 1900. godine.

Oni su takođe uključili nove genomske sekvence od 93 današnja govornika svahili i prethodno objavljene genetske podatke iz raznih drevnih i današnjih istočnoafričkih i evroazijskih grupa.

Međunarodni tim predvodili su Kusimba i David Reich, profesor genetike na Institutu Blatavnik na Medicinskom fakultetu Harvarda i profesor ljudske evolucione biologije na Univerzitetu Harvard.

Studija je otkrila da se oko 1000. godine nove ere, tok migranata iz jugozapadne Azije pomešao sa afričkim ljudima na više lokacija duž obale Svahili, doprinoseći skoro polovini porekla analiziranih drevnih pojedinaca.

„Rezultati pružaju nedvosmislen dokaz o stalnom kulturnom mešanju na istočnoafričkoj obali više od jednog milenijuma, u kome su afrički ljudi komunicirali i imali porodice sa imigrantima iz drugih delova Afrike i sveta Indijskog okeana“, rekao je Rajh.

Studija je potvrdila da je osnova svahili kulture ostala nepromenjena čak i kada su pridošlice stigli i islam postao dominantna regionalna religija, rekao je Kusimba; primarni jezik, arhitektura grobnica, kuhinja, materijalna kultura i matrilokalna bračna rezidencija i matrijarhalno srodstvo ostali su afrički i bantu u prirodi.

Nalazi su u suprotnosti sa jednim široko raspravljenim naučnim gledištem, koje je smatralo da je bilo malo doprinosa stranaca svahili narodima, rekli su autori.

Istraživači su dodali da nalazi takođe pobijaju dijametralno suprotan stav koji je preovladavao u kolonijalnim vremenima, koji je smatrao da su Afrikanci dali mali doprinos svahili gradovima.

„Drevni DNK nam je omogućio da se pozabavimo dugotrajnom kontroverzom koja se ne može testirati bez genetskih podataka iz ovih vremena i mesta“, rekao je Rajh.

Istraživači su otkrili da su početni talasi pridošlica bili uglavnom iz Persije. Ovi nalazi su u skladu sa najstarijim svahili usmenim pričama, koje govore o persijskim (širazi) trgovcima ili prinčevima koji su stigli na obale svahila.

„Bilo je uzbudljivo pronaći biološke dokaze da svahili usmena istorija verovatno oslikava svahili genetsko poreklo, kao i kulturno nasleđe“, rekla je Ester Briel, naučni saradnik za genetiku u laboratoriji Rajha.

Briel je koautor rada sa Stephanie Vinne-Jones sa Univerziteta Jork i Jeffrei Fleisherom sa Univerziteta Rice.

Posle otprilike 1500. godine n.e., izvori predaka postaju sve više arapski. U kasnijim vekovima, mešanje sa drugim populacijama iz Azije i Afrike dodatno je promenilo genetski sastav zajednica na obali Svahili.

Analize su takođe pokazale da je prvobitni tok migranata imao oko 90 odsto poreklo od persijskih muškaraca i 10 odsto poreklo od Indijki.

Iako su artefakti povezani sa Južnom Azijom dobro dokumentovani na svahili arheološkim nalazištima i indijske reči su integrisane u svahili, „niko ranije nije pretpostavio važnu ulogu indijskog naroda u doprinosu populaciji srednjovekovnih gradova na svahiliju“, rekao je Rajh.

Preovlađujuće grupe koje su doprinele populaciji na obali Svahili tokom početnog priliva 1000. godine nove ere bili su muškarci Perzijanci i Afrikanke. Slični genetski znakovi seksualne neravnoteže u drugim populacijama širom sveta ponekad ukazuju na to da su se muškarci nasilno venčavali sa lokalnim ženama, ali taj scenario nije u skladu sa tradicijom matrijarhalnih svahili društava, kažu autori.

Verovatnije objašnjenje, rekao je Rajh, je da su se „persijski muškarci udružili i venčali u lokalne trgovačke porodice i usvojili lokalne običaje kako bi im omogućili da budu uspešniji trgovci“.

Autori kažu da je njihova hipoteza podržana činjenicom da su deca persijskih očeva i majki sa obale Svahili prenela jezik svojih majki i da se matrijarhalne tradicije regiona nisu promenile ni nakon što su se meštani naselili sa ljudima iz tradicionalno patrijarhalnih regiona u Persiji. i Arabije i praktikovali islamsku veru svojih muških predaka.

Tim je otkrio da se udeo persijsko-indijskog porekla smanjio među mnogim ljudima na obali Svahili u poslednjih nekoliko vekova. Mnogi među onima u današnjoj Keniji koji se identifikuju kao svahili i kojima je analiziran genom bili su „genetski veoma različiti“ od ljudi koji su živeli u regionu tokom srednjeg veka, otkrili su autori, dok su drugi zadržali značajno srednjovekovno poreklo.

„Ovi rezultati naglašavaju važnu lekciju iz drevne DNK: iako možemo da učimo o prošlosti pomoću genetike, ona ne definiše današnji identitet“, rekao je Rajh.

Pored toga što pomaže u diverzifikaciji populacija uključenih u istraživanje drevne DNK, studija gura unazad protiv „duboko teške istorije“ od više od 500 godina kolonizacije u ovom regionu Afrike, koja i danas predstavlja veliki problem, rekao je Rajh.

„Priču o poreklu svahili su skoro u potpunosti oblikovali ljudi koji nisu svahili“, rekao je on.