Od pjesme “Bebo, ne plači” publika je navikla da u opusu Srđana Marjanovića sluša isključivo ljubavne pjesme. Iako nova ima interesantan naziv “A mogao sam biti gej”, tvrdi da je u pitanju ljubavna pjesma.
Ovu numeru s Marjanovićem izvodi popularni glumac Bane Vidaković , a kako otkriva autor i izvođač u razgovoru za “Vijesti” nastala je kao reakcija na “Eurosong”.
“Na prvo slušanje vraća osmjeh! Bio sam prošle godine u srpskom žiriju za izbor pjesme koja će nas predstavljati na Eurosongu i uočio sam da gotovo svi izvođači koriste gej ikonografiju prilikom izvođenja svojih pjesama. Neki su stvarno tog opredjeljenja, a drugi misle da im to pomaže za bolji plasman. Ako si u ‘trendu’, moraš biti ‘gej’. To je bila inspiracija za nastanak kompozicije i samog kontroverznog romana koji najavljuje ista”, ispričao je “Vijestima” Srđan Marjanović.
“A mogao sam biti gej” nije samo pjesma, već isti naziv nosi i četvrti Marjanovićev roman koji je objavljen pod etiketom izdavačke kuće “Prometej”. O pjesmi, romanu, ali i životu rok zvijezde i statusu onih koji vole isti pol danas priča Marjanović…
Kažete da je ova numera nastala kao reakcija na “Eurosong” jer ste kao član žirija srpskog izbora primijetili da gotovo svi izvođači koriste gej ikonografiju prilikom izvođenja svojih pjesama. Šta je za Vas “gej ikonografija” i da li je to lakši način da se skrene pažnja ljubiteljima ovog izbora?
Očigledno je da mnogi koriste gej ikonografiju da bi skrenuli pažnju na svoje pjesme. Nije to nepoznato odavno i na našoj pop i rok sceni. Sjetite se Olivera Mandića i njegovog performansa, Peđe The Boya , pa sve do Končite i mnogih drugih… Obične i “normalne” stvari danas kao da ne interesuju nikog. Sama muzika, kao da nije dovoljna da bi se privukla pažnja. Potreban je “show”!
Kad su dvosmisleni tekstovi u pitanju, uvijek se neko nađe uvrijeđen. Imate li gejeva u svom okruženju i kako se njima dopala pjesma?
Da, tokom karijere sam se susretao s ljudima gej opredjeljenja. Poznajem ih mnogo. Među njima su vrlo talentovani i pametni ljudi. Nikad mi njihov izbor nije smetao. Važno je da nisu zli, a ono što rade u četiri zida, njihov je izbor. Pjesma se dopala svima, jer ne diskriminiše nikoga. To je parodija na Eurosong. U osnovi je ljubavna.
Posljednjih godina dosta se govori o LGBTQ populaciji. Pripadnici iste više se ne boje da kažu šta su, za razliku od vremena kad ste i sami stasavali. Smatrate li da imaju više slobode nego nekad?
Vremena se mijenjaju. Ljudi se oslobađaju u svakom smislu. Ono što je ranije bio “tabu”, danas to odavno nije. Mnogi javno iznose svoju seksualnu opredijeljenost i to više ne izaziva nikakvo čuđenje i prezir. Nije to vezano samo za gej populaciju. Ranije je i fotografija, ili pojava nagog tijela izazivala zgražavanje i čuđenje puritanaca. Danas ni pornografija nikoga ne potresa! Na žalost i dalje postoji (sada već daleko manji) broj ljudi koji još uvijek ne razumije ovakve stvari.
Pjesma je najava Vašeg romana koji, kako kažete, ko god pročita postavlja Vam isto pitanje “jeste li gej”. Jeste li ovo pitanje dobijali prije objavljivanja romana?
Prije pojave knjige nikad mi niko nije postavio pitanje da li sam “gej”. Sad mi ga novinari, dok ne pročitaju knjigu, postavljaju bojažljivo, snebivajući se. Sam naslov romana i pjesme nisam izabrao slučajno. Znao sam da će privući pažnju i izazvati reakcije, ali to je i bila namjera. Najgore je kad nešto napravite i to kod ljudi ne izazove nikakvu reakciju. Gubi se smisao. Niste uradili ništa. Treba da reaguju, komentarišu, odobravaju, ili negiraju. Ova knjiga nije ni za, a ni protiv gejeva. Ona jednostavno bilježi jedno stanje, motive i trendove, kad je rok muzika u pitanju. To je priča i o mladosti, koja može sve i starosti, koja još uvijek može po nešto. To je u osnovi ljubavna priča…
I sami kažete da je u muzičkoj industriji veliki broj zvijezda “na drugoj strani” te da ste ovim romanom htjeli da demistifikuje život rok zvijezde i iskušenja koja ga prate. Sa čime ste se Vi, kao zvijezda velike Jugoslavije koja je imala priliku da nastupa i po Evropi, suočavali na vrhuncu Vaše karijere? Je li bilo nepristojnih ponuda?
Sretao sam gej populaciju tokom karijere. Nije ih bilo previše. Imam i danas prijatelje među njima, Nisam imao “nepristojne ponude”. Vjerovatno im nisam ni davao povoda, a gotovo sve kolege znaju koliko sam fasciniran ženama…
No, ipak su droga i razni opijati, alkohol, i druge bolesti zavisnosti mnogo više pratile rok zvijezde. Je li bilo teško odoljeti iskušenju i ima li rokera kod nas koji se možda mogu porediti sa recimo članovima benda Kiss ili Rollingstounsima?
Droga i alkohol su, po mom mišljenju, mnogo gore stvari od seksualnog opredjeljenja! Puno mojih kolega nije odoljelo ovom poroku. Neke od domaćih, danas najvećih rok zvijezda su narkomani. Neki se vješto kriju. Nažalost, jedan od najznačajnijih rok bendova sa ovih prostora – “Ekatarina velika” Milana Mladenovića , kojoj sam sticajem okolnosti baš ja kao urednik ZKP RTV Ljubljana omogućio snimanje i izlazak prvog albuma, je izgubio sve članove zahvaljujući narkoticima. I mi u tom neslavnom bilansu imamo svoje “prvake”. Ni u tome, kao i u mnogo čemu, ni malo ne “zaostajemo” za svijetom.
