Led se topi, a ono što je na Antartiku bilo zarobljeno vjekovima sada izlazi na površinu

Led se topi, a ono što je na Antartiku bilo zarobljeno vjekovima sada izlazi na površinu

Istraživači upozoravaju da ubrzano topljenje glečera zbog klimatskih promjena oslobađa vekovima zarobljenu živu, pretvarajući udaljeni polarni region u novo žarište globalnog zagađenja.

Nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) pokazala je da se stopa nagomilavanja žive na Antarktičkom poluostrvu povećala za čak 160 odsto od početka industrijske revolucije, čime je ovaj region postao jedno od najvećih žarišta ovog oblika zagađenja. Naučnici smatraju da je glavni uzrok topljenje leda usljed klimatskih promjena.

Kineski istraživači rekonstruisali su promjene u količini i kretanju žive na području Antarktičkog poluostrva i okolnog morskog ekosistema tokom posljednjih 200 godina. U istraživanju su koristili geohemijske i izotopske zapise iz 16 sedimentnih jezgara prikupljenih na različitim lokacijama širom regiona.

Analiza je pokazala da se na kontinentalnom pojasu oko Antarktičkog poluostrva živa akumulira sve bržim tempom – približno 93 dodatna mikrograma po kvadratnom metru godišnje. To je posebno značajno jer je riječ o veoma udaljenom području, daleko od glavnih industrijskih izvora zagađenja. Utvrđena stopa akumulacije gotovo je dvostruko veća od prosječne količine žive koja se taloži na drugim kontinentalnim policama širom svijeta.

Prema studiji, postoje dva glavna mehanizma koja objašnjavaju povećanje količine žive na Antarktiku.

Prvi i najznačajniji je topljenje leda i pojačana erozija kopna izazvana globalnim zagrijavanjem.

Tokom istorije, ogromne ledene mase Antarktika služile su kao svojevrsni rezervoar žive, skladišteći velike količine ovog metala koji je na kopno dospijevao atmosferskim taloženjem. Dio žive potiče iz prirodnih geoloških procesa, dok je dio posljedica industrijskih emisija i zagađenja izazvanog ljudskom aktivnošću.

Kako temperature rastu, a glečeri se ubrzano povlače, živa koja je hiljadama godina bila zarobljena u ledu oslobađa se u životnu sredinu putem oticanja otopljene vode i površinske erozije. Naučnici navode da je stopa oslobađanja žive povezana s topljenjem leda i erozijom na Antarktiku porasla za čak 550 odsto od početka industrijske revolucije.

Osim toga, kada dospije u okean, živa ne ostaje u potpunosti zarobljena u morskom dnu. Značajan dio ponovo prelazi u atmosferu kroz razmjenu gasova između površine mora i vazduha.

Tokom posljednjih 200 godina količina žive koja isparava iz mora u atmosferu povećala se za oko 350 odsto, što je posljedica kombinovanog uticaja topljenja leda i atmosferskog taloženja.

Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu da se topljenje polarnih ledenih površina uvrsti među ključne faktore u upravljanju globalnim zagađivačima. Naučnici upozoravaju da klimatske promjene ne utiču samo na rast nivoa mora i temperature, već mogu ponovo aktivirati i osloboditi zagađujuće materije koje su decenijama, pa i vjekovima, bile zarobljene u ledenim ekosistemima.