Broj poginulih u zemljotresu u Turskoj i Siriji premašio 15.000

Broj poginulih u zemljotresu u Turskoj i Siriji premašio 15.000

Broj poginulih u katastrofalnom zemljotresu koji je pogodio Tursku i Siriju popeo se na više od 15.000 pošto je još tela izvučeno iz ruševina srušenih kuća u pogođenoj zoni, saopštila je u četvrtak turska agencija za upravljanje katastrofama.

Agencija je saopštila da je 12.391 osoba ubijena u Turskoj nakon ranojutarnjeg zemljotresa u ponedeljak i niza naknadnih potresa, koji su srušili hiljade zgrada na jugoistoku Turske.

Sa druge strane granice u Siriji, prijavljeno je da su ubijene još 2.902 osobe.

Spasioci su nastavili da izvlače žive ljude iz oštećenih domova, ali nada je počela da bledi usred niskih temperatura više od tri puna dana od zemljotresa.

OVO JE NAJNOVIJA VEST. Ranija priča AP-a sledi u nastavku.

Turski predsednik je u sredu priznao „nedostatke“ u odgovoru svoje zemlje na najsmrtonosniji zemljotres na svetu u poslednjih više od decenije, pošto je sve manje nade da će još preživelih izaći iz ruševina hiljada srušenih zgrada.

Sa potvrđenim brojem mrtvih koji se približava 12.000, predsednik Redžep Tajip Erdogan posetio je posebno teško pogođenu provinciju Hataj, gde je poginulo više od 3.300 ljudi, a čitava naselja su uništena. Tamošnji stanovnici kritikovali su napore vlade, rekavši da spasioci sporo stižu.

Erdogan, koji se suočava sa teškom borbom za reizbor u maju, reagovao je na rastuću frustraciju priznajući probleme sa hitnim odgovorom na zemljotres jačine 7,8 stepeni po Rihterovoj skali u ponedeljak, ali je rekao da je zimsko vreme bio faktor. Zemljotres je takođe uništio pistu na aerodromu Hatai, što je dodatno poremetilo reakciju.

„Nije moguće biti spreman za takvu katastrofu“, rekao je Erdogan. „Nećemo nikoga od naših građana ostaviti bez brige. On je takođe uzvratio kritičarima, rekavši da „nečasni ljudi” šire „laži i klevete” o vladinim postupcima.

Turske vlasti su saopštile da ciljaju na dezinformacije, a grupa za praćenje interneta rekla je da je pristup Tviteru ograničen uprkos tome što su ga preživeli koristili da upozore spasioce.

U međuvremenu, spasilački timovi u Turskoj i Siriji tražili su znake života u ruševinama. Timovi iz više od dve desetine zemalja pridružili su se desetinama hiljada lokalnog osoblja za hitne slučajeve u naporima. Ali razmere razaranja od zemljotresa i njegovih snažnih naknadnih potresa bile su toliko ogromne i rasprostranjene na tako širokom području da su mnogi ljudi još uvek čekali pomoć.

Stručnjaci su rekli da se prozor za preživljavanje za one koji su zarobljeni pod ruševinama ili na drugi način ne mogu nabaviti osnovne potrepštine brzo zatvara. Istovremeno, rekli su da je prerano napustiti nadu.

„Prva 72 sata se smatraju kritičnim“, rekao je Stiven Godbi, stručnjak za prirodne opasnosti sa Univerziteta Notingem Trent u Engleskoj. „Odnos preživljavanja u proseku u roku od 24 sata je 74%, nakon 72 sata je 22%, a do petog dana je 6%.

Spasioci su ponekad koristili bagere ili su oprezno brali ruševine. Nije bilo jasno koliko bi ljudi još uvek moglo biti zarobljeno.

U turskom gradu Malatija tela su stavljena jedno pored drugog na zemlju i pokrivena ćebadima dok su spasioci čekali da ih pokupe vozila, kaže bivši novinar Ozel Pikal, koji je rekao da je video osam tela izvađenih iz ruševina zgrade. .

Pikal, koji je učestvovao u spasilačkim naporima, rekao je da misli da su se barem neke od žrtava smrzle na smrt kada je temperatura pala na minus 6 stepeni Celzijusa (21 Farenhajt).

„Od danas više nema nade u Malatiji“, rekao je Pikal telefonom. „Niko ne izlazi živ iz ruševina.“

Zatvaranje puteva i oštećenja u regionu otežali su pristup svim područjima kojima je potrebna pomoć, rekao je, a tamo gde se nalazio je nedostatak spasilaca.

„Naše ruke ne mogu ništa da pokupe zbog hladnoće“, rekao je Pikal. „Potrebne su radne mašine.“

Region je već bio opterećen više od decenije građanskog rata u Siriji. Milioni su raseljeni u samoj Siriji, a milioni su potražili utočište u Turskoj.

Erdogan je rekao da je broj mrtvih u Turskoj premašio 9.000. Sirijsko ministarstvo zdravlja saopštilo je da je broj mrtvih u oblastima koje drži vlada popeo preko 1.200. A najmanje 1.600 ljudi poginulo je na severozapadu Sirije koji drže pobunjenici, prema dobrovoljcima koji prvi reaguju, poznatim kao Beli šlemovi.

To je dovelo do ukupnog ukupnog broja na skoro 12.000. Još desetine hiljada je povređeno.

Priče o spasavanju i dalje daju nadu da bi neki ljudi koji su još uvek zarobljeni mogli biti pronađeni živi. Uplakano novorođenče koje je još povezano pupčanom vrpcom sa svojom preminulom majkom spaseno je u ponedeljak u Siriji. U turskom Kahramanmarasu spasioci su izvukli trogodišnjeg dečaka iz ruševina, a spasioci koje je poslala izraelska vojska spasili su dvogodišnjeg dečaka.

Ali Dejvid Aleksander, profesor planiranja i upravljanja vanrednim situacijama na Univerzitetskom koledžu u Londonu, rekao je da podaci iz prošlih zemljotresa sugerišu da je verovatnoća preživljavanja sada mala, posebno za ozbiljno povređene osobe.

„Statistički gledano, danas je dan kada ćemo prestati da pronalazimo ljude“, rekao je on. „To ne znači da treba da prestanemo da tražimo.“

Aleksandar je upozorio da konačan broj mrtvih možda neće biti poznat nedeljama zbog ogromne količine ruševina.

Broj žrtava zemljotresa je već premašio broj potresa jačine 7,8 stepeni u Nepalu 2015. godine, kada je poginulo 8.800 ljudi. Zemljotres u Japanu 2011. izazvao je cunami, ubivši skoro 20.000 ljudi.

Mnogi od onih koji su preživeli ovonedeljni zemljotres izgubili su svoje domove i bili su primorani da spavaju u automobilima, vladinim skloništima ili na otvorenom usred kiše i snežnih padavina u nekim oblastima.

„Nemamo šator, nemamo peć za grejanje, nemamo ništa. Naša deca su u lošem stanju“, rekla je 27-godišnja Ajsan Kurt. „Nismo umrli od gladi ili zemljotresa, ali ćemo umrijeti smrzavajući se od hladnoće.

Neke porodice su počele da oplakuju svoje mrtve. U turskom gradu Gaziantep, rođaci koji su požurili u Kahramanmaras da spasu 21-godišnjeg Mustafu Sonmeza umesto toga sahranili su ga u sredu.

„Neka se Bog smiluje onima koji su umrli. Želim strpljenje onima koji su ostali živi“, rekao je rođak Mustafa Caimaz.

Katastrofa dolazi u osetljivom trenutku za Erdogana, koji se suočava sa ekonomskim padom i visokom inflacijom. Percepcije da je njegova vlada loše upravljala krizom moglo bi naštetiti njegovom ugledu. On je rekao da će vlada podeliti 10.000 turskih lira (532 dolara) pogođenim porodicama.

Opozicioni lider Kemal Kiličdaroglu okrivio je za razaranje Erdoganovu dvodecenijsko vladanje, rekavši da nije pripremio zemlju za katastrofu i optužujući ga za zloupotrebu sredstava.

U svom nastojanju da suzbije dezinformacije u vezi sa odgovorom na zemljotres, policija je saopštila da je privela 18 ljudi i identifikovala više od 200 naloga na društvenim mrežama za koje se sumnja da „šire strah i paniku“.

Globalni internet monitor NetBlocks saopštio je da je više internet provajdera ograničilo pristup Tviteru u Turskoj. Neki zarobljeni preživeli su koristili Tviter da upozore spasioce i voljene, dok su drugi to koristili da kritikuju reakciju vlade.

Turska zvanična novinska agencija Anadolu saopštila je da je vladin zvaničnik održao video konferenciju sa zvaničnikom Tvitera kako bi ga podsetio na odgovornosti kompanije u pogledu dezinformacija i obaveza prema striktnom novom zakonu o društvenim medijima.

Izvršni direktor Tvitera Elon Musk napisao je na Tviteru da kompanija „poseže da razume više“, a kasnije da ju je turska vlada obavestila da će pristup uskoro biti obnovljen.

Musk nije ponudio objašnjenje zašto je Turska uopšte ograničila pristup.

Vlada je periodično ograničavala pristup društvenim medijima tokom nacionalnih vanrednih situacija i terorističkih napada, pozivajući se na nacionalnu bezbednost.

U Siriji su napori za pružanje pomoći ometeni ratom koji je u toku i izolacijom regiona koji drže pobunjenici duž granice, a koji je okružen vladinim snagama koje podržava Rusija. Sama Sirija je međunarodna parija pod zapadnim sankcijama povezanim sa ratom.

Ahmad Idris, Sirijac koji sada živi u Sarakibu nakon što je bio raseljen zbog rata, plakao je u agoniji dok je gledao tela 25 članova porodice.

„Došli smo ovde na osnovu pronalaska bezbednog skloništa za nas i našu decu“, rekao je on. „Ali na kraju, pogledajte kako nas je sudbina sustigla ovde.